Blagovremeno obavljanje dužnosti i nezabrinutost za sutra

“O Ebu Zerre, da li bilo ko od vas očekuje nešto drugo, doli bogatstvo koje će završiti obiješću, ili siromaštvo koje će prouzrokovati zaboravljanje Boga, ili bolest koja će mu uništiti zdravlje, ili starost koja sprečava, ili iznenadni dolazak smrti, ili dedždžala koji izaziva smutnje, ili dolazak časa proživljenja koji je užasniji i gorči.”

Ove riječi su novo naglašavanje važnosti korištenja prilika radi obavljanja dužnosti. Ukoliko čovjek ne koristi snagu i prilike kojima raspolaže da bi obavljao svoje dužnosti, koju, onda, priliku očekuje da bi obavljao svoje dužnosti? Ove riječi upozorenje su onima koji – kada im se govori da izvršavaju svoje obaveze – govore: Ima dosta vremena, kasnije ćemo to uraditi.

To što je čovjek lijen i odgađa poslove, ili što se bavi beskorisnim poslovima, ili, ne dao Bog, čini grijeh; pa kakav to dan očekuje da bi nadoknadio svoje loše radnje i obavio svoje dužnosti? Naprimjer, u vrijeme siromaštva i neimaštine iščekuje da prođe vrijeme siromaštva i da postane bogat te će onda obavljati svoje dužnosti. Ustvari, možda bogatstvo sa sobom donosi gore pojave nego što je slučaj sa siromaštvom i neimaštinom pa će ga potaknuti da bude obijestan; jer se čovjek, kada se osjeća neovisnim, uzobijesti:

Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti.[1]

Da li u vrijeme bogatstva i nemanja potrebe iščekuješ da se poteškoće koje su ti donijeli imetak i novac otklone i da dođe doba siromaštva i neimaštine, da bi onda obavljao svoje dužnosti? Misliš li da će ti se gubljenjem bogatstva smanjiti životne i poslovne poteškoće te da ćeš moći slobodno obavljati svoje obaveze? Često i siromaštvo bude povod zaboravljanja ciljeva i savršenstava i tako zaokuplja čovjeka da mu savršenstva i duhovnost ni ne padaju na um.

Kad si zdrav, misliš da se bolestan čovjek više sjeća Boga, s tim da ovo nije nikakvo općenito pravilo. Nije pravilo da se svako ko bude bolestan više okreće zikru, moljenju i traženju posredništva. Nekada bolest tako savlada čovjeka da on uopće nema snage za ibadet i obraćanje pažnje.

U mladosti čovjek sebi kazuje: Pusti da mladalačke strasti, zabave i hirovi obave svoje, a kada ostarim, onda ću se dati u ibadete. Pritom ne zna da će u starosti biti nemoćan, da će mu oslabiti snaga tijela i da neće biti u stanju izvršavati svoje dužnosti. Pa kada, onda, misliš izvršavati svoje obaveze? Kada ti dođe smrt? Ili onda kada dođe dedždžal – smutljivac?

Leksičko značenje riječi dedždžal je zlatna emulzija, a i za čovjeka koji puno laže upotrebljava se riječ dedždžal. Onako kako zlatna emulzija nije pravo zlato, nego imitacija zlata, i čovjek – lažov ima obmanjujuću privlačnu spoljašnost pa tako druge zavodi svojim prevarama i sjajem.

U predajama je dedždžal prikazan kao obijestan i izazivač smutnje. U svakom slučaju, Poslanik riječju dedždžal misli na jedno od ovih dvaju značenja:

1) Naziv osobe koja će se pojaviti na kraju vremena, a bit će uzrok izazivanja smutnji i nevjerovanja.

2) Dedždžalom se ne misli na neku određenu osobu, već je u značenju koje obuhvata svakog prevaranta i dvoličnjaka. Osobe koje primamljivim izgledom nastoje druge obmanuti i koje svojim sjajem i prevarama nastoje druge privući sebi pojavni su objekti pojma dedždžal, isto kao i pojedinci koji zabludu predstavljaju kao istinu, a istinu kao zabludu, i na taj način uzrokuju skretanje ljudi sa Pravoga puta.

Dedždžal će biti uzrok da se istina i zabluda do te mjere izmiješaju da ih je više nemoguće razlikovati. Stoga Poslanik, s.a.v.a., naglašava da trebaš – dok su za tebe istina i zabluda jasne i dok poznaješ istinu – koristiti prilike, djelovati po istini i pridržavati se obaveza i svega drugog što ona podrazumijeva. Nemoj dozvoliti da dođe dan u kojem ćeš biti u zabludi, a put upute pred tobom zatvoren. Ovo je najgori događaj koji čovjek očekuje. Od svih događaja užasniji i gorči je iščekivanje dolaska Sudnjeg dana.

U ovom govoru Poslanik, s.a.v.a., upozorava čovjeka na opasnosti koje mu predstoje u budućnosti, konkretizira ih i govori o tome da je moguće da poteškoće koje donosi budućnost budu teže od trenutnih, stoga je umjesno da čovjek koristi prilike koje ima danas i da danas ne govori: Sutra.

[1] El-‘Alek, 6-7.