Posljedice nedjelovanja po znanju

Autor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi
Izvor: Savjeti Božijeg poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a.
Share

 

Poslanik, s.a.v.a., se ovim hadisom obraća učenjacima. On potiče učenjake da djeluju po svome znanju i navodi posljedice nedjelovanja po znanju.

Iako je govor Poslanika, s.a.v.a., jasan i nema potrebe za objašnjenjem, s ciljem što boljeg utvrđivanja ovog pitanja u srcima i što boljeg pojašnjavanja, osvrnut ćemo se na neke predaje sadržajem slične ovom govoru Poslanika, s.a.v.a. No, prije toga podsjetit ćemo da, prema islamu, razuman čovjek ne može biti bez obaveze. Ipak, okviri i mjerila odgovornosti su različiti. Znači, učen i neznalica su jednaki u posjedovanju odgovornosti, ali je odgovornost učenog veća od odgovornosti neznalice.

Prema tome, zbog toga što i neznalica ima odgovornost, obavezan je da se poduči o svojim vjerskim obavezama i pitanjima koja su mu potrebna. Nepoznavanje vjerskih pitanja ne biva razlog oslobađanja odgovornosti. Zbog toga je Imam Sadik, a.s., u komentaru ajeta: Allahov je najveći dokaz, rekao:

“(Kada rob biva ispitivan na Sudnjem danu zbog neizvršavanja svojih obaveza i dužnosti) Uzvišeni Allah će tome robu reći: ‘Da li si bio obaviješten o svojim obavezama i dužnostima?’ Ako on odgovori: ‘Da, bio sam obaviješten’, Allah, dž.š., će reći: ‘Zašto nisi djelovao po onome o čemu si bio obaviješten?’ Ako rob kaže: ‘Ja sam bio neznalica’, Bog će reći: ‘Zašto se nisi podučio da saznaš kako bi po tome radio?’”[1]

Osnovna razlika između učenog i neznalice je to da je učenom Božiji dokaz upotpunjen, od njega se neće prihvatiti nikakva isprika u slučaju neizvršavanja dužnosti i prema njemu će se strogo postupati. U vezi s ovim Imam Sadik, a.s., kaže:

“Neznalici se oprosti sedamdeset grijeha prije nego se učenom oprosti jedan grijeh…”[2]

Nedopustivo je umišljati da se trebamo udaljavati od stjecanja znanja kako naše obaveze ne bi bile teže i da nam stanje ne bi bilo gore od neznalica jer će se pitati i onaj ko nije pokušao steći znanje i obaviještenost. Izbjegavanjem stjecanja znanja i obaviještenosti čovjek ne biva oslobođen odgovornosti. A zašto i mi ne bismo bili od one skupine učenjaka koji su radili po svome znanju? Onako kako drugi na Ovome svijetu priželjkuju da budu na njihovom položaju, tako će i na Onom svijetu zavidjeti zbog njihovih položaja.

U našim zbirkama hadisa postoje mnogobrojna poglavlja sa raznim naslovima u kojima se govori o vrlinama stjecanja znanja. Do te mjere idu pohvale da se u nekim predajama govori da ptice na nebu, divljač u prostranstvima zemaljskim i ribe u morima traže oprost za osobu koja stječe Božanska znanja.

U svakom slučaju, Poslanik, s.a.v.a., u ovom dijelu poručuje: Položaj učenjaka koji ne radi po svome znanju gori je od svih na Sudnjem danu i on neće moći ni osjetiti miris Dženneta. Često se desi da je namjera osobe koja želi stjecati znanje na početku služenje vjeri i izvršavanje obaveza, a u toku puta joj se javljaju prepreke koje ne dozvoljavaju stizanje do cilja. Neki, opet, od početka zaokupljenosti stjecanjem znanja nemaju Božanske namjere i motive. Ne samo da nisu iskreni u stjecanju znanja, već imaju loše namjere, kao što su stjecanje znanja radi privlačenja pažnje i ljubavi ljudi te radi stjecanja popularnosti i položaja. Prirodno je da će ovakva osoba od početka ići ka zastranjenju i propadanju, a na kraju će zaglaviti u vrtlozima poniženja i nesreće te na Sudnjem danu neće osjetiti ni miris Dženneta.

Možda osoba koja ovosvjetska znanja uzima kao sredstvo stjecanja položaja i pozicije ili stjecanja nafake neće biti predmet kuđenja i kritike, ali onaj koji Božanska znanja, data radi postizanja onosvjetske sreće, koristi za Ovaj svijet mora biti predmet kritika. Ustvari, ovakva osoba položaj i ugled Ovog svijeta postavlja iznad vjere, ili drugačije rečeno, Ovaj svijet smatra primarnim, a ne vjeru. Ovo razmišljanje javlja se zbog nepostojanja vjerovanja u osnove i vrijednosti vjere te nema drugog ishodišta osim udaljenosti od Boga, onako kako je Poslanik, s.a.v.a., rekao:

“Onaj kome se uveća znanje i obaviještenost, a ne uveća mu se sustezanje od Ovog svijeta – uvećava mu se samo udaljenost od Allaha.”

[1] Biharul-envar, sv. 7, str. 275.

[2] Biharul-envar, sv. 2, str. 28.

 

  • 7 Novembra, 2019