Dodjela poslova u diktatorskoj i u pravnoj državi

Dodjela poslova u diktatorskoj i u pravnoj državi

Društvo je poput ljudskog tijela. Poslovi unutar tijela podijeljeni su među različitim organima. Svaki organ je zadužen za određeni posao. U društvu, također, treba podijeliti poslove među ljudima i svaki čovjek mora vršiti svoju posebnu zadaću.

U ustrojstvu tijela svaki organ obavlja ulogu za koju je osposobljen i koju zna obavljati. Mudri Bog je na početku stvorio organe sposobne da obavljaju zadatke koji su im povjereni. Naprimjer, srčani mišić miokard ima ulogu da cijelog života izvodi otkucaje te da pojačava tonus svim drugim tjelesnim mišićima. Uzvišeni je taj mišić, u skladu sa njegovom ulogom, učinio snažnim i moćnim, te nijedan drugi mišić u tijelu nema njegovu snagu. U društvu svakom pojedincu, također, treba biti dodijeljena uloga prema njegovoj snazi i sposobnosti, tako da svaki pojedinac bude osposobljen za ulogu koja mu se dodjeljuje. Pitanje dodjeljivanja uloga u prave ruke najvažnija je društvena i državna obaveza, jer u njoj počiva sjeme ljudske sreće.

U diktatorskoj državi, u kojoj vlada samovolja, kada jedan pojedinac bespravno vlada drugima, poslovi se neće dodjeljivati ljudima u skladu sa njihovim znanjem i sposobnostima. Stizanje do vrha državne ljestvice vlasti neće biti moguće posredstvom sposobnosti i vrijednosti. Tu znanje i sposobnost nemaju vrijednost i jedini činilac društvenog uspjeha i sreće jeste slaganje i zadovoljstvo nasilničkog vladara. On može najsloženije i najvažnije državne poslove dati u ruke ljudima koji su najnedostojniji tih mjesta te ih tako unaprijediti na najviše državne položaje. Isto tako, on može najsposobnijeg i najdostojnijeg čovjeka lišiti i najobičnijeg i najmanje zahtjevnog posla i položaja te ga primorati da zaostaje i pada na bezvrijedna mjesta.

U ovakvoj zemlji, umjesto da priskrbljuju znanje i nauku, kvalitete i vrijednosti te da dosežu visoke stepene sposobnosti i zaslužnosti, ljudi trebaju učiti načine dodvoravanja i ulagivanja te diplomirati u školi snishodljivosti, poniženja i niskosti. Svako ko je u gaženju svoga obraza, dostojanstva i časti dosljedniji, svako ko je revnosniji u izricanju laskanja, veličanja i hvalospjeva te svako ko je u klanjanju i veličanju prizemniji, brže će napredovati na ljestvicama povlastica i prije će dospjeti do vrhova vlasti, koji su drugima neosvojivi.

Jasno je da ova društvena praksa uzrokuje mnoštvo nenadoknadivih društvenih šteta. Ovim se stiču činioci neophodni za nazadovanje i urušavanje države. U ovakvim društvima, s jedne strane, naučna i praktična moć sposobnih ljudi, usljed lišenosti obavljanja važnih poslova, postaje neučinkovita, a s druge strane, nesposobni pojedinci su nemoćni i nedostojni da vode važne državničke poslove koji su im povjereni. Svakog dana društvo i država se urušavaju i padaju za po jednu stepenicu niže.

U zemlji pravde i pravičnosti, u zemlji slobode i zakona, u zemlji gdje su poslovi podijeljeni u skladu sa sposobnostima i zaslugama – tu je okruženje nauke i djelovanja, tu je okruženje odgajanja ljudskih talenata, svjetlo nade obasjava sva srca i pokazuje put razvoja i napretka svim ljudima. Tu su svi ljudi slobodni da stiču sposobnosti i zasluge. Svako ko bolje radi, stiče više sposobnosti i ostvaruje veće uspjehe. Takva država je u materijalnom i duhovnom smislu kolijevka dobra i takva zemlja je središte ljudske sreće i uspjeha.