Fatima Zehra, s.a.

Autor: Muhammed Muhammedi Rejšahri
Izvor: Mjera mudrosti
Share

Fatimina imena

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista, moja kćerka nazvana je Fatima zato što će Allah, dž.š., nju i onoga ko nju voli udaljiti od Džehennema!”[1]

2. Imam Sadik, mir s njim: “Fatima, mir s njom, ima kod Allaha devet imena: Fatima (ona koja odbija od Džehennema), Siddika (Iskrena), Mubareka (Blagoslovljena), Tahira (Čista), Zekijja (Bezgrješna), Redijja (Zadovoljna), Merdijja (Ona kojom je Allah zadovoljan), Muhaddisa (Ona koja razgovara sa melecima) i Zehra (Blistajuća).”[2]

3. Ammar: “Pitao sam Imama Sadika, mir s njim, zašto je Fatima nazvana Zehra. On reče: ‘Zato što bi kada stane u mihrab, njeno svjetlo svijetlilo stanovnicima neba kao što nebeske zvijezde svijetle stanovnicima Zemlje.’”[3]

Fatima je dio Vjerovjesnika

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Fatima je dio mene, ko nju obraduje, sigurno je i mene obradovao, ko nju ražalosti, sigurno je i mene ražalostio. Fatima mi je najdraža od svih ljudi!”[4]

2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista je Fatima dio mene, ona je moja radost, ona je svjetlo mojih očiju i plod srca moga! Žalosti me ono šta nju žalosti, veseli me ono šta nju veseli. Zaista, ona će mi se prva pridružiti od moje porodice.”[5]

 
Fatima je predvodnica žena svih svjetova

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Moja kći Fatima je predvodnica žena svih svjetova.”[6]

2. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Fatima je predvodnica džennetskih žena.”[7]

3. Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Moja kći Fatima je predvodnica žena svih svjetova, od prvih do posljednjih.”[8]

 

Božija srdžba zbog Fatimine srdžbe

1. Božiji Poslanik, s.a.v.a., Fatimi: “Zaista se Allah rasrdi zbog tvoje srdžbe i bude zadovoljan zbog tvoga zadovoljstva.”[9]

 

U Fatiminoj nesreći

1. Imam Ali, mir s njim, prilikom ukopa Fatime: “O Poslaniče Božiji, mir s tobom od mene i od kćeri tvoje, koja dođe u blizinu tvoju i koja požuri susretu s tobom! O Poslaniče Božiji, strpljivost moja oko izabranice tvoje isteče i moja moć istrajavanja oslabi; osta samo utjeha, u golemoj tegobi pretrpljenoj i događaju čemernom odvajanja tvoga, u tome što sam te položio u grob tvoj i u tome što je duša tvoja prošla između vrata moga i grudi. Bogu pripadamo i Njemu se vraćamo. A sada se zalog vratio i ono što bijaše dato uzeto je natrag. Žalost moja je trajna. A što se tiče noći mojih, one će ostati besane sve dok Allah ne izabere za mene kuću u kojoj vi sada prebivate. Dakako, kći tvoja će te izvijestiti da su se sljedbenici tvoji udružili da bi je tlačili. Pitaj je o svemu i uzmi sve novosti o stanju ovom! To se dogodi kada ne minuše ni vrijeme dugo, ni uspomena na te. Selam vama dvome od onoga koji ispraća, a ne od osobe koja mrzi i koja se dosađuje, jer ako odlazim, to nije iz dosade, a ako ostajem, to nije zato jer sumnjam u ono šta je Allah obećao strpljivim.”[10]


[1] Emali-t-Tusi, 300.

[2] Emali-s-Saduk, 474/18.

[3] Me‘ani-l-ahbar, 64/15.

[4] El-Bihar, 43/23/17.

[5] Emali-s-Saduk, 394/18.

[6] El-Bihar, 43/22/13.

[7] Musned ibn Hanbel, 3/80; Sahihu-l-Buhari, 12/49.

[8] Nuru-s-sekalejn, 1/338/135.

[9] Kenzu-l-‘ummal, 37725.

[10] Nehdžu-l-belaga, govor 202.

  • 11 Novembra, 2022