Historijska uloga Sahife
Historijska uloga Sahife
Već smo spomenuli da su se muslimani u vrijeme Imama Sedždžada, s.a., susreli sa dvije velike opasnosti izvan političkog i vojnog domena, i moralo se nešto konkretno učiniti u suprotstavljanju tim opasnostima.
Prva opasnost je proizašla iz otvaranja muslimana prema različitim kulturama, religijskim običajima i drugačijim društvenim stanjima, zbog njihovog surađivanja sa različitim narodima koji su u skupinama ulazili u Božiju vjeru. Bilo je neophodno da se na nučnom polju poduzme nešto čime bi se kod muslimana utvrdila njihova misaona izvornost, njihove posebne zakonodavne ličnosti koje su zasnovane na Božijoj Knjizi i sunnetu, bilo je neophodno osnovati kreatvni misaoni pokret (idžtihad) koji će otvoriti horizonte njihovih shvatanja unutar spomenutog okvira kako bi mogli nositi svjetiljku Knjige i sunneta, duhom razboritog i mudrog mudžtehida, koji će moći da pronalazi iz izvora ono što će mu koristiti u svakoj novonastaloj situaciji. Prema tome, bilo je neophodno da se utvrdi izvornost islamske ličnosti i da se posije sjeme idžtihada, a to je zapravo ono što je poduzeo Imam Ali ibn Husejn, s.a., pokrenuvši krug diskusija i predavanja u Poslanikovoj džamiji.
Druga opasnost je proizašla iz talasa blagostanja koji je usljed ogromnog proširenja teritorija savladao islamsko društvo. Talasi blagostanja svako društvo dovode do opasnosti povinjavanja ovosvjetskim užicima, opasnosti pretjerivanja u ukrasima ovog ograničenog života, opasnosti od gašenja usplamtjelih osjećaja prema moralnim vrijednostima i duhovne veze sa Allahom i Sudnjim danom i velikim ciljevima koji proizilaze iz te veze, a to je zapravo ono što se dogodilo. I površno čitavanje knjige El-Agani od Ebu-l-Feredža Isfahanija dovoljno je da to bude jasno. Imam Ali ibn Husejn je uočio ovu opasnost i pristupio je njenom sprječavanju, a dovu je uzeo kao osnovu za to. Sahifa Sedždžadija je jedan od rezultata tog djelovanja. Ovaj veliki Imam je uspio svojom jedinstvenom rječitošću i izvanrednom, nenadmašivom sposobnošću izražavanja, koje se razvija od najljepših i najpreciznijih pojmova, te božanskim umom, da oslika veze čovjeka sa Gospodarom, njegovu žudnju za svojim Stvoriteljem, njegovu ovisnost o svom Začetniku i Mjestu Povratka i uspio je da predoči sve ono što proizilazi iz toga kao što su moralne vrijednosti, prava i obaveze.
Dakle, Imam Ali ibn Husejn, s.a., je zahvaljujući svojoj nadarenosti putem dova uspio raširiti duhovnu atmosferu u islamskom društvu i učestvovati u snaženju čovjeka muslimana naspram oluje izazova i povezivanju njega sa njegovim Gospodarom kada ga zemlja povuče ka sebi, i potvrđivanju njegovih duhovnih vrijednosti, kako bi ostao povjerenik nad tim vrijednostima u doba bogatstva i raskoši, isto onako kao što je bio povjerenik nad njima u vrijeme kada je od gladi vezao kamen na stomak. Vidimo dakle da je Sahifa bila jedan veliki društveni poduhvat, kojega su potrebe tog perioda nametnule Imamu Sedždadu, s.a., pored toga što je ona jedinstveno božansko naslijeđe, koje će vijekovima biti izvor darivanja svjetiljke upute, škole morala i pročišćenja duše. Čovječanstvo će imati potrebu za ovim muhamedansko-alevijskim naslijeđem i ova potreba će se povećavati koliko god se povećavala šejanska primamljivanja i dunjalučke smutnje.
