Ideologija, vrijeme i prostor

Da li je ideologija vremenski i prostorno apsolutna ili relativna?

Da li je svaka ideologija povezana s vremenom i mjestom? Da li je čovjek osuđen da u promjenljivom vremenskom stanju i u različitim uvjetima sredine i mjesta, ima jednu posebnu ideologiju? Ili ideologijom vlada načelo različitosti (u skladu s područjem i mjestom), načelo derogacije i promjene (u skladu s vremenom), ili je pak čovjekova ideologija – isto kao što je jedinstvena u pogledu skupina i nije višebrojna – u pogledu vremena i mjesta također jedinstvena, a ne višebrojna? Drugim riječima, kao što je u pogledu skupina opća, a ne posebna, u pogledu vremena i mjesta je apsolutna, a ne relativna?

Što se tiče pitanja da li će jedna ideologija u pogledu vremena i mjesta biti apsolutna ili relativna, to je pitanje koje je samo po sebi povezano s pitanjem da li je njeno ishodište nepatvorena priroda svojstvena čovjekovoj vrsti a njen cilj sreća čovjekove vrste, ili je njeno ishodište interes skupine i nacionalni ili klasni osjećaj.

S druge strane, povezano je i s pitanjem šta smatramo suštinom društvenih promjena. Da li onda kada društvo doživljava promjenu, ostavlja iza sebe jedno razdoblje i počinje novo, da li to društvo mijenja suštinu pa, kao posljedica toga, njime vladaju zakoni različiti od zakona koji su prije vladali – kao što se, naprimjer, voda nakon određenog rasta temperature pretvara u paru i poslije toga njom vladaju zakoni pare, a ne zakoni tekućina – ili društvene promjene i usavršavanja nisu ovakve vrste? Osnovni zakoni usavršavanja društva i putanja u kojoj se dešava promjena su postojani. Društvo doživljava promjenu razvojnog stepena, a ne promjenu putanje i zakona usavršavanja, kao što živa bića u biološkom pogledu mijenjaju stanja i usavršavaju se, ali su zakoni usavršavanja postojani.

Iz drugog ugla gledano, odgovor na pitanje da li je jedna ideologija u pogledu vremena i mjesta apsolutna ili relativna zavisi od toga kakav je svjetonazor te ideologije: da li je naučni, filozofski ili vjerski. Naučna ideologija, samim tim što je utemeljena na jednom nepostojanom svjetonazoru, ne može biti postojana, za razliku od filozofskog svjetonazora, koji je utemeljen na iskonskim načelima i iskonskim aksiomima, ili vjerskog, koji je utemeljen na objavi i poslanstvu.

Isto kao što ovdje nije mjesto ni prilika da se razmatra pitanje fitreta (iskonske prirode čovjeka), koje je “majka svih pitanja” u islamskom učenju, nije mjesto ni prilika za razmatranje promjena društva.