Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta (I)

Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta (I)

Uvod

Vjerovanje u nužnost pojave svjetskog spasitelja i njegove pravedne vlasti nije ograničeno samo na nebeske religije već se javlja i u nereligijskim filozofskim školama. Tako npr. dijalektički materijalizam, koji je historiju tumačio na osnovu kontradiktornosti, propagira da će doći dan u kojem će sve kontradiktornosti nestati, a sloga i mir zavladati.^[1] Isto tako, dosta nereligijskih mislilaca vjeruje u ovu nužnost. Naprimjer, poznati britanski mislilac Bertrand Russell kaže: „Zbilja, svijet iščekuje reformatora koji će ga ujediniti pod jednom zastavom i jednim zakonom.“^[2] U istom smislu, poznati fizičar i naučnik Albert Einstein je rekao: „Zbilja, nije daleko dan u kojem će mir i prijateljstvo zavladati svijetom i ljudi biti u međusobnoj ljubavi i bratstvu.“^[3]

Irski mislilac Bernard Shaw govorio je još jasnije i preciznije. U opisu reformatora, o tome da on treba imati vrlo dug život prije nego što se pojavi, rekao je: „On je živi čovjek koji posjeduje zdravu tjelesnu građu i izvanrednu umnu moć, uzvišeni čovjek prema kojem se uzdiže ovaj niski čovjek nakon dugog truda. On će imati dug život koji će prelaziti 300 godina pa će se moći okoristiti svime što je sakupio u tom svom dugom životu.“^[4]

Sve nebeske religije ukazale su na nužnost pojave svjetskog obnovitelja. Ko god proučava nebeska predskazanja u svetim knjigama, uviđa da se u njima taj obnovitelj naslućuje u Mehdiju kojeg predstavlja mezheb Ehli bejta, a.s., kao što su to potvrdile mnoge studije o tekstovima tih preskazanja.^[5] Kadi Es-Sabati je obradio jedno od navedenih predskazanja u knjizi Aš'ija iz Starog zavjeta, Svete knjige o svjetskom obnovitelju, i rekao: „Ovaj tekst je striktno o Mehdiju … Imamije (šiije) su govorile: ‘To je Muhammed ibn Hasan El-‘Askeri koji se rodio 255. h. godine. Njegova majka je bila sluškinja Hasana ‘Askerija, čije ime je bilo Nerdžis, u Surre men rea (Samarri), u vrijeme El-Mu'temeda. Bio je skriven godinu dana,^[6] pa se pojavio, a onda se opet skrio i to je ‘velika skrivenost’ i neće se vratiti sve dok Allah to ne bude htio. Budući da je njihovo vjerovanje bliže onom o čemu govori ovaj tekst, a moj je cilj da branim Muhammedov, s.a.v.a., ummet, bez pristrasnosti u korist nekog mezheba, spomenuo sam da se ono što tvrde imamije šiije potpuno uklapa s ovim tekstom.“^[7]

Isto tako, veliki učenjak Muhammed Rida Fehru-l-islam, koji je bio kršćanin pa je primio islam i opredijelio se za mezheb Ehli bejta, a.s., stigao je do istog zaključka do kojeg je stigao i Sabati. Fehru-l-islam je napisao enciklopedijsko djelo Enisu-l-islam kao odgovor Jevrejima i kršćanima i u njemu obradio predskazanja u njihovim knjigama došavši do zaključka da se sva ta predskazanja poklapaju s Mehdijem ibn Hasanom El-‘Askerijem, a.s.[8]

Ko god pažljivo promatra tekstove predskazanja (iz prethodnih svjetskih knjiga), vidi da one nude opise svjetskog obnovitelja koji se poklapa samo s Iščekivanim Mehdijem, po vjerovanju škole Ehli bejta, a.s. Zato, ko nije upoznat s ovim vjerovanjem, neće moći pronaći stvarni primjer o kojem su govorila ta predskazanja, kao što to primjećujemo, primjera radi, u riječima komentatora Biblije u vezi s odlomcima 1–17 iz knjige San, glava 12, priviđenje Jovana, u kojima se ističe da se osoba o kojoj se govori u prenesenim predskazanjima još nije rodila i zato se njihovo jasno tumačenje i očito značenje prepušta budućnosti i nepoznatom vremenu u kojem će se ona pojaviti.^[9]

Jedan broj pripadnika sunijske uleme proveo je iste studije i stigao do istog zaključka. Primjera radi, profesor Se'id Ejjub je zaključio da je stvarni primjer o kojem govore spomenute fraze iz knjige San upravo taj u kojeg vjeruje škola Ehli bejta, a.s., (šije): „U knjizi Vjerovjesnici napisano je da nema mahana u Mehdijevom djelovanju“, što potom komentariše riječima: „Svjedočim da sam tako našao u knjigama sljedbenika Knjige. Zbilja, sljedbenici Knjige pratili su vijesti o Mehdiju isto kao što su pratili vijesti o njegovom djedu (Muhammedu, s.a.v.a.), pa ih predskazanja iz knjige San vode do žene koja će imati dvanaest potomaka“. Zatim ukazuje na jednu drugu ženu poslije nje, koja će roditi posljednjeg potomka od one prethodne dvanaestorice, i u toj knjizi stoji: „Ova će žena biti okružena opasnostima, a ove su opasnosti izražene simbolikom aždahe: ‘I aždaha stoji ispred spomenute žene dok se ona porađa kako bi odmah progutala njeno dijete.’“^[10]

Dakle, vlast je imala namjeru ubiti ovog dječaka, ali nakon njegovog rođenja. Barkli kaže: „Kada su na nju navalile opasnosti, Bog joj je istrgnuo dijete i zaštitio ga.“[11] A izraz „Bog joj je istrgnuo dijete“ znači da ga je On sakrio, kako to sam Barkli objašnjava: „…a ova knjiga spominje: ‘I dječak će biti skriven hiljadu dvjesto i šezdeset dana.’“^[12] Ovaj period ima svoje tajne i simboliku kod sljedbenika Knjige. O potomstvu prve žene Barkli općenito kaže: „Doista, aždaha će voditi žestoki rat protiv potomstva ove žene, kako stoji u knjizi (San): ‘…pa će se aždaha rasrditi na tu ženu i krenut će da vodi rat protiv ostalih njenih potomaka koji čuvaju Božiju Oporuku.’“^[13]

Profesor Se'id Ejjub komentira to riječima: „Ovo su opisi Mehdija, i to isti onakvi kakvi su kod šiija imamija isnaešerija.“^[14] Svoje mišljenje utvrđuje u fusnoti u komentarima o podudarnosti tih opisa s Mehdijem iz Ehli bejta, a.s.^[15] Zato su mnoge studije potvrdile da ova predskazanja (iz svete knjige) ukazuju konkretno na samog iščekivanog Mehdija po vjerovanju škole Ehli bejta, a.s.

Sad bismo trebali preći na predaje Ehli sunneta o Mehdiju i njegovom identitetu, kako bismo saznali prelaze li granice titule i govore li o njemu lično nakon što je mutevatir predajama utvrđen njegov dolazak, ili su stale kod titule?

Jasno je da se neko ko je uvjeren u dolazak Mehdija, ali mu je nejasno ko je on, ustvari ne može smatrati uvjerenim u Mehdija onako kako zahtijeva Islamska poslanica, jer on vjeruje u Mehdija kao naziv, ali ne vjeruje u sadržaj. Razdvajanje vjerovanja u imama lično i vjerovanja u njegovu pojavu kvari vjerovanje u Mehdija. To je kao da neko vjeruje u obaveznost namaza, ali ne zna njegove šartove (ruknove).

Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta ovdje

Imam Mehdi, a.s., u predajama ehli sunneta (II)