Imamet u očima Imama Ride, a.s.

Imamet u očima Imama Ride, a.s.

Od Imama Ride, a.s., postoji obimna predaja koju prenosi čovjek po imenu Abdulaziz ibn Muslim:

“Bili smo s Imam Ridom u Mervu i iskupili smo se u glavnoj džamiji u petak početkom našeg putovanja (za pitanje prestolonasljedstva, kada je Imam išao u Horasan). U tom momentu Imam nije bio u džamiji. Ljudi su se okupili i razgovarali o pitanju imameta. Ja sam nakon toga otišao Imamu i prenio mu ono što su ljudi govorili. Nakon što me je saslušao, na licu mu se pojavio smiješak koji je govorio: Šta oni o tome znaju? Oni ne shvataju o čemu je riječ.

Zatim je rekao: ‘Oni su neznalice i njihovo ih je mišljenje prevarilo. Allah, dž.š., nije uzeo Svoga poslanika dok nije upotpunio Svoju vjeru; objavio je i Kur'an u kojem se nalazi objašnjenje svih stvari – šta je dozvoljeno, šta zabranjeno, koje su kazne, šta je propisano – i svega onoga što ljudima treba na putu vjere.’ Zatim je proučio iz ajeta: u Knjizi Mi nismo ništa izostavili.” (En'am, 38) Dakle, pod sve smo rekli u najmanju ruku se podrazumijevaju propisi halala i harama i obaveza koje ljudi imaju.

Na oprosnom hadžu Poslanik je proučio sljedeći ajet: Danas sam vam usavršio Din vaš i upotpunio vam blagodat Svoju i zadovoljan sam za vas Dinom Islamom. (Maida, 3)

Zatim je Imam Rida, a.s., rekao: “Imamet spada u upotpunjenje vjere, a Poslanik nije otišao sve dok svom ummetu nije objasnio vjerski nauk i predstavio im Alija, a.s., kao znak i dokaz.”

Prosto rečeno, Kur'an krajnje jasno daje do znanja da ništa nije propušteno niti izostavljeno. Da li je tako i s detaljima, ili su u obzir uzeta samo načela i općenite stvari potrebne ljudima? Jedna od stvari navedenih u Kur'anu jeste predstavljanje čovjeka koji će nakon Poslanika komentarisati Kur'an i objasniti njegova značenja, ali ne na osnovu vlastitog mišljenja, u kom slučaju bi se moglo desiti i da pogriješi, već na osnovu svog znanja koje je dobio posredstvom Božijeg znanja i volje.

Dakle, kada se kaže da su sve stvari objašnjene, to znači da ništa nije ostalo neobjašnjeno, a već smo rekli da se to odnosi i na opće stvari, kao i na detalje o kojima znanje posjeduju samo određeni ljudi.

Među ljudima se uvijek nalazi jedan čovjek koji poznaje islam i, ukoliko neko kaže da Allah nije upotpunio Svoj din, govori protivno Kur'anu i odbija ga, a ko odbija Kur'an, taj je poricatelj istine, tj. nevjernik.

„Shvataju li značaj imameta i njegov položaj oni koji misle da je to stvar izbora?” Oni misle da je izbor Imama poput izbora zapovjednika vojske. Jer Imam, to je čovjek za kojeg se u Kur'anu kaže da se njegovim postavljanjem vjera upotpunila, a znamo da u Kur'anu nema pojedinosti i potankosti, već da je zbilja islama kod Imama. Zar ljudi mogu shvatiti ko je ta osoba, pa da je sami mogu odabrati? To je kao kada bi rekli da će odabrati ko će biti poslanik.

“Zbilja je Imamet na isuviše važnom stupnju, visokom nivou i uzvišenom mjestu, odveć dostojan da bi ga se moglo pomno razmotriti i da bi ga ljudi svojim razumom mogli doseći ili mu se mišljenjima svojim približiti. Imamet je daleko iznad ljudskih poimanja da bi mogao biti pitanje izbora i biranja.” Nešto može biti stvar izbora tek kada to ljudi mogu stvarno shvatiti i razlučiti. Vjera se nikada ne upliće direktno tamo gdje ljudi sami mogu razlučiti stvar i u principu bi bilo i pogrešno da se vjera upliće u takve stvari, jer bi se u tom slučaju postavilo pitanje čemu služi pamet i misao. Izbor važi sve dok čovjekov razum i misao mogu shvatiti stvar; kada se pređe iza granica ljudskog rezona, tu izboru nema mjesta.

“Zaista je imamet poseban položaj od Boga, kojim je počastio Ibrahima – Božijeg prijatelja – nakon nubuveta, zbog čega se on obradovao.” Dakle, želiš li shvatiti zbilju imameta, znaj da je to nešto sasvim drugo od onog o čemu ljudi danas govore, a što je sagledano u pristupu: „Hajde da izaberemo poslanikovog halifu, ali da se brine o poslovima ljudi.“

Kada je Ibrahim, a.s., vidio šta je to zapravo imamet, u oduševljenju je tražio od Allaha da i njegove potomke učini Imamima – sura Bekara, 124. Znajući da se takvo nešto ne može odnositi na sve njegove potomke, daje mu se sljedeći odgovor: Moje obećanje ne odnosi se na nepravednike. I ovdje, kako smo rekli, postavljaju pitanje o čemu je riječ? Odnosi li se to na onog koji trenutno čini nepravdu, a prije je nije činio, ili na onog koji uvijek čini nepravdu? Kaže se da je nemoguće da Ibrahim, a.s., od Boga traži: „Bože, daj ovaj položaj nepravednicima iz moga potomstva.“ Znači, u najmanju ruku, molba se odnosila na dobre ljude iz njegovog potomstva. A odgovor će biti dat dobrima koji nisu činili nepravdu.

“Ovaj ajet je negirao imamet svakog nepravednika do Sudnjeg dana, a proširio se na Ibrahimove potomke. A Allah je Ibrahima počastio time što je te potomke učinio izvrsnim i čistim, dakle bezgrešnim.”

Nakon toga se Imam poziva na ove ajete kao dokaze: I poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuka, i sve ih učinismo dobrim, i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela… (Enbija, 72–73)

U Kur'anu se često poziva na to da su Ibrahimovi potomci nosioci odgovornosti imameta, što je gospodin Muhamed Teki Šeriati u knjizi Hilafet va vilajet uistinu dobro objasnio govoreći o pitanju potomstva i nepostojanju diskriminacije u Kur'anu, dakle nepostojanju mogućnosti da se jednoj rasi da regularna prednost nad drugom rasom, ukazujući, međutim, na to da se potomstvo od jednog čovjeka iz prirodne perspektive ipak svodi na jednu rasu i dobija drugu vrstu podesnosti, što je zasebno pitanje, ali se koristi za određivanje prava na imamet…

“Pa kako će te neznalice birati ovaj položaj do kojeg Ibrahim, a.s., stiže tek nakon vjerovjesništva?” Zar taj položaj uopće mogu birati ljudi? “Zaista, imamet je položaj vjerovjesnika i baština zavještenika.” Dakle, to je nasljedna stvar, u smislu da se sposobnost za nju prenosila s koljena na koljeno, ali ne zakonskim naslijeđem.

“Zaista je imamet hilafet Božiji, ono što je Adem prvi imao, i hilafet Resula.”

Zatim je rekao: “Zaista je imamet vođstvo vjere, ustroj muslimana, dobro dunjaluka, čast vjernika, temelj islama i visok stepen u islamu.”

“S Imamom su upotpunjeni namaz, zekat, post, hadž i džihad.”