Izmišljena šarada…Šta se zaista dogodilo u noći kada su okupatori vratili dvojicu zatvorenika iz Pojasa Gaze?

Izmišljena šarada…
Šta se zaista dogodilo u noći kada su okupatori vratili dvojicu zatvorenika iz Pojasa Gaze?

Al-Mayadeen.net

Izraelska okupaciona “vojska” tvrdi da je uspjela vratiti dva izraelska zarobljenika koje je držao palestinski otpor u Rafahu, južno od pojasa Gaze, ali šta se zapravo dogodilo na terenu? Da li su oni zaista bili u pritvoru otpora?

Prije nekoliko dana, izraelska genocidna “vojska” objavila je da je uspjela, u suradnji s policijskim specijalnim snagama i Shin Betom, vratiti dva izraelska zarobljenika koje je držao palestinski otpor u Rafahu, južno od pojasa Gaze. Tokom te akcije genocidna vojska je izvršila masakr koji je odnio živote više od stotinu šehida i desetine ranjenika.

Okupatorski mediji i novinari počeli su ispredati narative o herojstvu i složenom i komplikovanom ostvarenju operacije, paralelno sa slavljem i veličanjem okupatorskih zvaničnika i generala.

Ali šta se zaista dogodilo na terenu?  Da li su oni zaista bili u pritvoru otpora?

Kao odgovor na ova pitanja, privatni izvori otkrivaju Al-Mayadeen Netu sve detalje iz te noći 12. februara. Razotkrivanje lažnosti izraelskog narativa o operaciji, koja nije bila ništa drugo do nepovezana i nekoherentna šarada, koja nam ilustruje razmjere izraelske nevolje i dodaje se kontekstu uzastopnih izraelskih laži i izmišljotina od početka agresije.

Izmišljena reprezentacija

S probijanjem ograde za razdvajanje i urušavanjem okupatorskih odbrambenih i vojnih baza (7. oktobra), pored palestinskih pripadnika Otpora koji su zarobljavali vojnike, bilo je i pojedinaca civila kao i grupa porodica koje su također prelazile u naselja sigurne zone oko Gaze, i oni su zarobljavali doseljenike, djecu i starije, u takvom stanju frakcije otpora nisu bile u mogućnosti kontrolisati ono što se dešavalo i odmah procijeniti rezultate nakon što je izraelska okupacija odmah počela zračne udare po cijelom pojasu Gaze.

U tom kontekstu, ujutro 7. oktobra, članovi jedne poznate porodice u gradu Rafahu zarobili su dvojicu Izraelaca, Fernanda Simona Marmana (60 godina) i Louisa Harra (70 godina), dvojicu zatvorenika za koje okupator tvrdi da ih je vratio.

Članovi grupe su dvojicu zarobljenika, Marmana i Harra, doveli u grad Rafah, gdje su ih smjestili u jednu kuću, a potom je vođa porodične grupe povjerio dvojicu zarobljenika svom bratu i dvojici rođaka, kako bi ih čuvali i obezbijediti im potrebnu hranu i njegu. Kako bi ih zaštitili, ove osobe su s vremena na vrijeme u više navrata prebacivale dvojicu zarobljenika s jednog mjesta na drugo.

Ali nakon što je vođa grupe ubijen u blizini Khan Yunisa, početkom januara, odgovornost za dvojicu zarobljenika pada na njegova tri rođaka koji su ostali bez šefa i koordinatora grupe, oni uopšte nisu imali nikakvog organizacionog dodira i odnosa niti sa frakcijama niti sa pojedincima. U skladu s tim, grupa je počela djelovati prema vlastitom nahođenju i premještala dvojicu zatvorenika iz jedne kuće u drugu, sve dok ih nisu smjestili u jednu od kuća na području kampa Al-Shaboura, prema izvorima Al-Mayadeen Neta.

S obzirom na „porodičnu prirodu pojedinaca, njihovu jednostavnost i nedostatak organizacione povezanosti“, jedan od zatvorenika – Louis Harr – „ uspio je da se infiltrira u grupu i otvorio im se nudeći im primamljive stvari i obećanja koja su uključivala davanje onog što traže i pomoć da napuste Pojas Gaze bilo gdje, preko svoje kćeri, za koju je tvrdio da “ona posjeduje veliku kompaniju sposobnu da ispuni njegova obećanja. Tako je zarobljeni Harr uspio uvjeriti grupu da kontaktira njegovu kćerku.”

Na osnovu ovog kontakta, kćerka zatvorenika Harra je uspjela da otvori stalni kanal komunikacije sa trojicom mladića, dok su se te komunikacije odvijale pod nadzorom i kontrolom izraelskih službi sigurnosti.

Da bi stekla povjerenje grupe, kćerka zatvorenika je rođacima članova grupe u Londonu i Švedskoj dostavljala novčane iznose, a također je dala ponudu da članovi grupe dođu sa dvojicom zarobljenika na okupiranu teritoriju, tvrdeći da će garantovati njihovu bezbjednost, prema informacijama iz izvora Al-Mayadeen Neta.

Ali članovi grupe su to odbili, pa je dogovoreno da u trenutku puštanja dvojice zarobljenika dobiju dogovorenu sumu, uz obećanje da će pomoći da se preko Egipta izvuku iz pojasa Gaze, a zatim u evropsku zemlju.

Detalji razmjene

Prema izvorima Al-Mayadeen Net-a, sažetak dogovora između trojice mladića i kćerke zatvorenika Harr – a iza nje i cionističkih bezbjedonosnih službi – je da će dva zatvorenika biti prebačena u blizinu sigurnosnog omota Gaze, gdje će se nalaziti kćerka zatvorenika na mjestu daleko od prisustva cionističke „vojske“.

Dogovoreno je da jedan od mladića dođe na dogovoreno mjesto u blizini grada Rafah, nakon što je grad opkoljen sa svih strana, kako bi se sastao sa kćerkom zarobljenika i dobio novac od nje, a druga dva mladića kada ih obavijesti da je primio novac oni će preći na drugo mjesto da predaju dvojicu zarobljenika nakon što prvi sa novcem ode sa tog mjesta.

Izvori su naveli da su određena 3 datuma za realizaciju dogovora, ali svaki put ćerka zatvorenika bi zvala i tražila odlaganje pod izgovorom bezbjednosnih razloga, sve dok rok nije određen u jedan sat ujutru u ponedeljak, 12. februara.

Obmanjujući proces

Izvori Al-Mayadeen Neta otkrivaju da je dolaskom prvog mladića koji je upoznao kćerku zatvorenika pokrenuta vojna operacija u Rafahu, nakon što su okupacione snage – kroz upravljanje komunikacijskim procesom – saznale detalje područja u kampu, locirale kuću u kojoj su se nalazila dva zarobljenika i broj ljudi u kući.

Zbog varke, pokrenuta je vojna operacija u svim dijelovima Rafaha, osim u području u blizini kuće, gdje su okupatori stigli i ušli u kuću bez ikakve pucnjave, pa su odveli dvojicu zarobljenika i dvojicu mladića koji su bili sa njima. Jasno je, prema izvorima, da su okupatori uhapsili ili ubili mladića koji je prvi krenuo po dogovoru prema kćerki zarobljenika.

Time se demantuju tvrdnje okupatora da su njene snage stizale “tajno” u zgradu u kojoj su držana dva zarobljenika, te da je “u toku akcije u stanu i susjednim stanovima došlo do sukoba sa naoružanim ljudima”.

Dakle, na osnovu ovih informacija, okupacija je, nakon što nije vratila nijednog zarobljenika tokom četiri mjeseca rata u Pojasu Gaze, nastavila sa promocijom da su njeni vojnici izveli „složenu i tešku operaciju“ kako bi „tržištu prodali veliko vojno dostignuće” sigurnosnih službi i vlade izraelskog okupatora Benjamina Netanyahua, protiv čije politike eskaliraju protesti od strane porodica zatvorenika koje drži palestinski otpor u Pojasu Gaze, posebno nakon ubijanja velikog broja ovih zatvorenika u brutalnim bombardovanjima Pojasa Gaze.