Jasni (muhkem) i teže shvatljivi (mutešabih) ajeti u Kur’anu?
Jasni (muhkem) i teže shvatljivi (mutešabih) ajeti u Kur’anu?
U Kur'anu postoje jasni i teže shvatljivi ajeti
Allah, dž.š., kaže:
(Kur'an) je Knjiga čiji se ajeti jasno nižu.[1]
Allah, dž.š., još kaže:
Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje![2]
Također, Allah dž.š. kaže:
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svoga tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah i oni koji su duboko u nauku upućeni. „Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!‟ – govore oni.[3]
Vidimo na temelju prvog ajeta da taj ajet izjavljuje da je cijeli Kur'an jasan. Pod tim se misli da je Kur'an stamena Knjiga u kojoj nema nikakve manjkavosti ili netačnosti. Drugi ajet izjavljuje da je cijeli Kur'an mutešabih, (tj. ajeti su mu slični, nižu se pomno). Time se hoće kazati da su kur'anski ajeti na jedan način ustrojeni glede ljepote, načina izlaganja, slatkoće jezika i nadnaravnosti. Što se trećeg ajeta tiče, on dijeli Kur'an na dva dijela: Muhkem (jasni ajeti) i Mutešahib (manje jasni ajeti). Siže toga što iz ajeta razumijemo jeste sljedeće:
Prvo: Muhkem je onaj ajet koji je jasan po svojoj nakani i značenju tako da njegova nakana ne nalikuje nekoj drugoj nakani.
Mutešabih je onaj ajet kod kojeg nije takav slučaj.
Drugo: Svaki vjernik duboka vjerovanja mora vjerovati u Muhkem ajete i po njima raditi, a također, on mora vjerovati i u Mutešabih ajete, ali ne i raditi po njima. Po njima neki postupaju na način kako im tumačenje njihovo nalaže, takvi su skrenuli od istine i oni žele unijeti smutnju i zavesti ljude.
Znalci islama se mnogo razilaze glede toga što znače Muhkem i Mutešabih. Moguće je da o tome ima dvadesetak mišljenja. To što se može zaključiti iz njihovog rada u vezi Muhkema i Mutešabiha od vremena prvog stoljeća islama pa do danas, i na šta se možemo osloniti je sljedeće:
Muhkem su oni ajeti čije je namjereno značenje jasno i ono ne nalikuje nekom značenju koje nije namjereno. U takve ajete mora se vjerovati i po njima raditi.
Mutešabih su oni ajeti koji nemaju za cilj to što se iz njihove vanjštine vidi. Njihova istinska značenja koja se izobražavaju te'vilom ne zna niko drugi do jedino Allah Uzvišeni. U te ajete se mora vjerovati, ali se po njima ne treba postupati i raditi. Ovo je rasprostranjeno i rašireno mišljenje kod naše braće, sunijske uleme i znalaca, a također, to mišljenje je poznato i kod šija, s tim što šije vjeruju da Poslanik, s.a.v.a., i Imami, mir s njima, znaju tumačenje mutešabih ajeta. Što se tiče većine ostalih vjernika, budući da nemaju puta kako da doznaju tumačenje mutešabih ajeta, oni prepuštaju znanje o njima Allahu, dž.š., Poslaniku i Imamima. Ovaj stav i ovo mišljenje, bez obzira na to što po njemu postupa većina komentatora Kur'ana, nije u suglasju s ajetom:
On tebi objavljuje Knjigu u kojoj su jasni ajeti, oni su glavnina knjige, i oni koji su manje jasni…[4]
Evo razloga:
Mi ne poznajemo u Kur'anu nikojih ajeta za koje ne bismo našli načina kako da njihove nakane i intencije protumačimo i doznamo. Uz to, Kur'an je sam sebe opisao opisima kao što su: “Svjetlost”, “Uputa”, “Objašnjenje”. Ovakvi opisi nisu u suglasju sa stavom koji tvrdi da se ne zna intencija, značenje i nakana Kur'ana. S druge strane, ajet koji slijedi kaže: A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.[5] Kako to onda da bude uputno i ispravno razmišljati o Kur'anu pored svih razilaženja i oprečnosti kad u Kur'anu ima mutešabih ajeta do čijih se značenja ne može tobože doći, kako to tvrdi stav većine mufessira koje smo prenijeli?!
Kopija:
Jasni (muhkem) i teže shvatljivi (mutešabih) ajeti u Kur’anu? (45)
Pitanje: šta su muhkem a šta mutešabih ajeti u Kur’anu?
U Kur'anu postoje jasni i teže shvatljivi ajeti
Allah, dž.š., kaže:
(Kur'an) je Knjiga čiji se ajeti jasno nižu.[6]
Allah, dž.š., još kaže:
Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje![7]
Također, Allah dž.š. kaže:
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svoga tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah i oni koji su duboko u nauku upućeni. „Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!‟ – govore oni.[8]
Vidimo na temelju prvog ajeta da taj ajet izjavljuje da je cijeli Kur'an jasan. Pod tim se misli da je Kur'an stamena Knjiga u kojoj nema nikakve manjkavosti ili netačnosti. Drugi ajet izjavljuje da je cijeli Kur'an mutešabih, (tj. ajeti su mu slični, nižu se pomno). Time se hoće kazati da su kur'anski ajeti na jedan način ustrojeni glede ljepote, načina izlaganja, slatkoće jezika i nadnaravnosti. Što se trećeg ajeta tiče, on dijeli Kur'an na dva dijela: Muhkem (jasni ajeti) i Mutešahib (manje jasni ajeti). Siže toga što iz ajeta razumijemo jeste sljedeće:
Prvo: Muhkem je onaj ajet koji je jasan po svojoj nakani i značenju tako da njegova nakana ne nalikuje nekoj drugoj nakani.
Mutešabih je onaj ajet kod kojeg nije takav slučaj.
Drugo: Svaki vjernik duboka vjerovanja mora vjerovati u Muhkem ajete i po njima raditi, a također, on mora vjerovati i u Mutešabih ajete, ali ne i raditi po njima. Po njima neki postupaju na način kako im tumačenje njihovo nalaže, takvi su skrenuli od istine i oni žele unijeti smutnju i zavesti ljude.
Znalci islama se mnogo razilaze glede toga što znače Muhkem i Mutešabih. Moguće je da o tome ima dvadesetak mišljenja. To što se može zaključiti iz njihovog rada u vezi Muhkema i Mutešabiha od vremena prvog stoljeća islama pa do danas, i na šta se možemo osloniti je sljedeće:
Muhkem su oni ajeti čije je namjereno značenje jasno i ono ne nalikuje nekom značenju koje nije namjereno. U takve ajete mora se vjerovati i po njima raditi.
Mutešabih su oni ajeti koji nemaju za cilj to što se iz njihove vanjštine vidi. Njihova istinska značenja koja se izobražavaju te'vilom ne zna niko drugi do jedino Allah Uzvišeni. U te ajete se mora vjerovati, ali se po njima ne treba postupati i raditi. Ovo je rasprostranjeno i rašireno mišljenje kod naše braće, sunijske uleme i znalaca, a također, to mišljenje je poznato i kod šija, s tim što šije vjeruju da Poslanik, s.a.v.a., i Imami, mir s njima, znaju tumačenje mutešabih ajeta. Što se tiče većine ostalih vjernika, budući da nemaju puta kako da doznaju tumačenje mutešabih ajeta, oni prepuštaju znanje o njima Allahu, dž.š., Poslaniku i Imamima. Ovaj stav i ovo mišljenje, bez obzira na to što po njemu postupa većina komentatora Kur'ana, nije u suglasju s ajetom:
On tebi objavljuje Knjigu u kojoj su jasni ajeti, oni su glavnina knjige, i oni koji su manje jasni…[9]
Evo razloga:
Mi ne poznajemo u Kur'anu nikojih ajeta za koje ne bismo našli načina kako da njihove nakane i intencije protumačimo i doznamo. Uz to, Kur'an je sam sebe opisao opisima kao što su: “Svjetlost”, “Uputa”, “Objašnjenje”. Ovakvi opisi nisu u suglasju sa stavom koji tvrdi da se ne zna intencija, značenje i nakana Kur'ana. S druge strane, ajet koji slijedi kaže: A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.[10] Kako to onda da bude uputno i ispravno razmišljati o Kur'anu pored svih razilaženja i oprečnosti kad u Kur'anu ima mutešabih ajeta do čijih se značenja ne može tobože doći, kako to tvrdi stav većine mufessira koje smo prenijeli?!
Kopija:
Jasni (muhkem) i teže shvatljivi (mutešabih) ajeti u Kur’anu? (45)
Pitanje: šta su muhkem a šta mutešabih ajeti u Kur’anu?
U Kur'anu postoje jasni i teže shvatljivi ajeti
Allah, dž.š., kaže:
(Kur'an) je Knjiga čiji se ajeti jasno nižu.[11]
Allah, dž.š., još kaže:
Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje![12]
Također, Allah dž.š. kaže:
On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svoga tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah i oni koji su duboko u nauku upućeni. „Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!‟ – govore oni.[13]
Vidimo na temelju prvog ajeta da taj ajet izjavljuje da je cijeli Kur'an jasan. Pod tim se misli da je Kur'an stamena Knjiga u kojoj nema nikakve manjkavosti ili netačnosti. Drugi ajet izjavljuje da je cijeli Kur'an mutešabih, (tj. ajeti su mu slični, nižu se pomno). Time se hoće kazati da su kur'anski ajeti na jedan način ustrojeni glede ljepote, načina izlaganja, slatkoće jezika i nadnaravnosti. Što se trećeg ajeta tiče, on dijeli Kur'an na dva dijela: Muhkem (jasni ajeti) i Mutešahib (manje jasni ajeti). Siže toga što iz ajeta razumijemo jeste sljedeće:
Prvo: Muhkem je onaj ajet koji je jasan po svojoj nakani i značenju tako da njegova nakana ne nalikuje nekoj drugoj nakani.
Mutešabih je onaj ajet kod kojeg nije takav slučaj.
Drugo: Svaki vjernik duboka vjerovanja mora vjerovati u Muhkem ajete i po njima raditi, a također, on mora vjerovati i u Mutešabih ajete, ali ne i raditi po njima. Po njima neki postupaju na način kako im tumačenje njihovo nalaže, takvi su skrenuli od istine i oni žele unijeti smutnju i zavesti ljude.
Znalci islama se mnogo razilaze glede toga što znače Muhkem i Mutešabih. Moguće je da o tome ima dvadesetak mišljenja. To što se može zaključiti iz njihovog rada u vezi Muhkema i Mutešabiha od vremena prvog stoljeća islama pa do danas, i na šta se možemo osloniti je sljedeće:
Muhkem su oni ajeti čije je namjereno značenje jasno i ono ne nalikuje nekom značenju koje nije namjereno. U takve ajete mora se vjerovati i po njima raditi.
Mutešabih su oni ajeti koji nemaju za cilj to što se iz njihove vanjštine vidi. Njihova istinska značenja koja se izobražavaju te'vilom ne zna niko drugi do jedino Allah Uzvišeni. U te ajete se mora vjerovati, ali se po njima ne treba postupati i raditi. Ovo je rasprostranjeno i rašireno mišljenje kod naše braće, sunijske uleme i znalaca, a također, to mišljenje je poznato i kod šija, s tim što šije vjeruju da Poslanik, s.a.v.a., i Imami, mir s njima, znaju tumačenje mutešabih ajeta. Što se tiče većine ostalih vjernika, budući da nemaju puta kako da doznaju tumačenje mutešabih ajeta, oni prepuštaju znanje o njima Allahu, dž.š., Poslaniku i Imamima. Ovaj stav i ovo mišljenje, bez obzira na to što po njemu postupa većina komentatora Kur'ana, nije u suglasju s ajetom:
On tebi objavljuje Knjigu u kojoj su jasni ajeti, oni su glavnina knjige, i oni koji su manje jasni…[14]
Evo razloga:
Mi ne poznajemo u Kur'anu nikojih ajeta za koje ne bismo našli načina kako da njihove nakane i intencije protumačimo i doznamo. Uz to, Kur'an je sam sebe opisao opisima kao što su: “Svjetlost”, “Uputa”, “Objašnjenje”. Ovakvi opisi nisu u suglasju sa stavom koji tvrdi da se ne zna intencija, značenje i nakana Kur'ana. S druge strane, ajet koji slijedi kaže: A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.[15] Kako to onda da bude uputno i ispravno razmišljati o Kur'anu pored svih razilaženja i oprečnosti kad u Kur'anu ima mutešabih ajeta do čijih se značenja ne može tobože doći, kako to tvrdi stav većine mufessira koje smo prenijeli?!
[1] Hud, 1.
[2] Ez-Zumer, 23.
[3] Ali Imran, 7.
[4] Ali Imran, 7.
[5] En-Nisa, 82.
[6] Hud, 1.
[7] Ez-Zumer, 23.
[8] Ali Imran, 7.
[9] Ali Imran, 7.
[10] En-Nisa, 82.
[11] Hud, 1.
[12] Ez-Zumer, 23.
[13] Ali Imran, 7.
[14] Ali Imran, 7.
[15] En-Nisa, 82.