Kako je Imam Hasan, a.s., postao šehid?
Kako je Imam Hasan, a.s., postao šehid?
Muavija je pozvao Mervana ibn Hakema da ubijedi Dže'du bint Eš'as ibn Kajs el-Kindi, a ona je bila jedna od supruga Imama Hasana, da otruje Hasana. Otrov je bio napitak od meda u vodi trstike.[1] Obećao joj je da će je, ako to učini, udati za svoga sina Jezida i dati joj sto hiljada dirhema. Dže'de je bila kćerka Eš'asa ibn Kajsa, poznatog licemjera, koji je dvaput primao islam, jer je jednom bio primio pa izašao i to ponovio, pa je po psihologiji bila najbliža da prihvati ovu prljavu kupoprodaju.
Imam Džafer ibn Muhammed Sadik je rekao: „Doista je Eš'as učestvovao u proljevanju krvi Zapovjednika vjernika: njegova je kćerka otrovala Hasana, a njegov sin Muhammed učestvovao u prolijevanju Husejnove krvi.“[2]
Ovako je Muavija završio ono što je želio. Šehadet Imama Hasana dogodio se u Medini, u četvrtak, dvije noći pred kraj mjeseca safera 49. ili 50. god. po Hidžri. Muavija je ovim svojim činom predusio sudbinu čitavog ummeta, utopio ga u sramotu i uvalio sebe i svoju djecu u mržnju, borbe i nestabilnost, a time je prekršen i posljednji red u sporazumu o primirju. Imam Hasan, a.s., je u trenucima pred smrt rekao: „Doista je djelovao njegov napitak i postigao je svoju želju. Tako mi Allaha, nije ispunio ono što je obećao niti je bio iskren u onome što je rekao.“[3]
Mervanovo pismo o izvršenju plana o trovanju stiglo je do Muavije, koji nije mogao suzdržati svoju radost zbog smrti Imama Hasana: „Bio je u Zelenoj palači pa je izgovorio tekbir i uz njega su ljudi u palači izgovarali tekbire. Začuvši tekbire iz palače, i oni koji su bili u džamiji počeli su uzvikivati tekbire. Fahte bint Karze ibn Amr ibn Neufil ibn Abdumenaf, Muavijina supruga, izašla je kroz svoja vratašca i upitala: ‘Neka Allah obraduje Zapovjednika vjernika, šta se desilo pa te je razveselilo?’ Odgovorio joj je: ‘Smrt Hasana ibn Alija.’ Ona je rekla: ‘Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo’ i zaplakala govoreći: ‘Umro je poglavar muslimana i sin kćeri Allahovog Poslanika.’“[4]
Muavijina zavjera ubistva Imama Hasana otrovom potvrđena je kao jedan od najjasnijih historijskih događaja u mnogobrojnim prenesenim predajama.[5]
[1] Sulhu el-imamil-Hasan, str. 365. Poznate su Muavijine riječi: „Doista Allah ima svoju vojsku od meda.“
[2] Ibid.
[3] El-Mes'udi, u fusnoti El-Kamil fit-tarih, sv. 6, str. 555.
[4] Sulhu el-imamil-Hasan, str. 365-366.
[5] Vidi: Ibn Sa'd, Et-Tabekat; Mekatilut-Talibijin; Mustedrekus-sahihejn; Šerhu nehdžil-belaga, sv. 4, str. 17; Tezkiretul-havas, str. 222 i El-Isti'ab, sv. 1, str. 374.
