Ljubav kao polazna tačka u duhovnom putovanju
Ljubav kao polazna tačka u duhovnom putovanju
Ljubav je početak puta i polazna tačka pohodnika duhovnog putovanja. Jednom riječju, dok ne bude ljubavi i želje, neće se načiniti niti jedan korak naprijed. Ne bude li čovjek želio sebi korist i dobro, neće ni kaniti da se popravi. Prvo se u čovjeku treba pojaviti pobuda da mora nešto preduzeti kako bi otklonio svoje nedostatke i manjkavosti, odnosno, u čovjeku treba zaživjeti misao da je šteta ostaviti tu božansku pticu zatvorenu u kafezu i ne dozvoliti joj da se vine put neba. Čovjek mora shvatiti da nije časno uzalud razdavati sve ovo Bogom dano blago.
Kao što smo već s obzirom na predočeno kazali, nije dovoljno samo znati, već je potrebno još i voljeti, i izgarati, i naprezati se, sve da bi se čovjeka izvelo na Pravi put i pripremilo za duhovnu borbu i vježbe, onako kako Kur'an kaže:
فِيهِ رِجَالٌ يُحِبُّونَ أَن يَتَطَهَّرُواْ وَاللهُ يُحِبُّ الْمُطَّهِّرِينَ
…U njoj su ljudi koji vole da se čiste, a Bog voli one koji se mnogo čiste.[1]
Treba znati da je ljubav, baš kao i ostala unutarnja osjećanja, dvopolna, odnosno ima “negativni” i “pozitivni” pol. Nemoguće je da čovjek nešto voli, a da istovremeno voli i njegovu suprotnost. Ukoliko čovjek traži savršenstvo i ljepotu, nema sumnje da su mu griješenje i razuzdanost odvratni. Isto tako, ako je vjerovanje kod nekoga traženo, nevjerovanje i licemjerstvo su mu mrski. Uzvišeni Bog kaže:
وَلَكِنَّ اللَّهَ حَبَّبَ إِلَيْكُمُ الْإِيمَانَ وَزَيَّنَهُ فِي قُلُوبِكُمْ وَكَرَّهَ إِلَيْكُمُ الْكُفْرَ وَالْفُسُوقَ وَالْعِصْيَانَ
…ali Bog vam je vjerovanje omilio, i u srcima vašim lijepim ga prikazao, a nevjerstvo i neposlušnost vam je omrazio…[2]
Dakle, svaki put kada se govori o ljubavi, nipošto se ne želi kazati da čovjek treba biti u potpunom miru sa svim i svačim te sve i svakog voljeti. Čovjek vjernik ne može se pomiriti sa svima, kao što ne može biti ni sa svima u zavadi. Prema tome, nedvojbeno je da je vrijedna samo ona ljubav koja je povezana sa vrijednostima i ljepotama i koja odbacuje ono što je suprotno tim vrijednostima; koja prihvata prijatelje, a sa neprijateljima ne namjerava prijateljevati.
[1] Et-Tevbe, 108.
[2] El-Hudžurat, 7.
