Međunarodni dokumenti i njihov utjecaj u uništenju porodice

Međunarodni dokumenti i njihov utjecaj u uništenju porodice

Studija koja otkriva kako je porodica na meti UN-a

Doktorska disertacija sa ocjenom: IZVRSNO

Ova knjiga – Međunarodni dokumenti i njihov utjecaj u uništenju porodice od dr. Kamilije Hilmi – kroz naučne studije tekstova najvažnjih međunarodnih dokumenata koji sačinjavaju „sistem međunarodnog zakona ljudskih prava“, utvrđuje da ono što ti dokumenti sadrže kao pojmove, strategije i sredstva, vode potpunom uništenju institucije porodice i njenom iskorijenivanju, a to nije samo prijetnja za muslimanska društva, već za cijelo čovječanstvo.

Putanje uništenja porodice

Ova studija pokazuje da dokumenti Ujedinjenih Nacija uzimaju dvije glavne putanje u uništenju institucije porodice:

Prva putanja – odvraćanje mladih od braka kako bi spriječili osnivanje novih porodica, a to se odvija kroz brojne mjere, od kojih su:

1. Otežavanje sklapanja braka općenito, a ranijeg šerijatskog braka posebno i ohrabrivanje seksualnih odnosa van okvira porodice, a to se vidi iz obavezivanja država na sljedeće stvari:

A – podizanje dobne granice djetinstva, budući da su međunarodni dokumenti saglasni da je period djetinstva od rođenja do osamnaeste godine.

B – podizanje dobne granice sklapanja braka usljed podizanja granice djetinstva, jer ti dokumenti sklapanje braka ispod osmnaest godina tretiraju krivičnim djelom.

C – određivanje dobne granice nezavisnosti djevojke o odluci za stupanje u seksualne odnose i nesmatranje seksualnog odnosa izvan okvira braka krivičnom djelom.

D – pravo srodstva za vanbračno rođene, nepriznavanje rano sklopljenog šerijatskog braka i svega što povlači za sobom, kako bi odvratili mlade od braka i ohrabrili ih na prakticiranje seksualnih odnosa izvan okvira braka.

E – proširivanje djelokruga programa „seksualno i reprodruktivno zdravlje“ da obuhvate ljude svih uzrasta, a ti programi između ostalog sadrže:

• seksualno educiranje tinejdžera i maloljetnika i obučavanje o upotrebi sredstava za sprječavanje trudnoće, posebno kondoma.
• Obezbjeđivanje kondoma za njih po simboličnim cijenama ili besplatno.
• Fokus na muškarce u programu „seksualno i reproduktivno zdravlje“ da se garantuje njihovo prihvatanje upotrebe kondoma.
• Uspostavljanje posebne politika i programa za legalizaciju abortusa kao načina za oslobađanja od „neželjene trudnoće“.

2. Uključivanje trudnih tinejdžerki u redovni školski sistem:

I to bez obzira da li je trudna tinejdžerka udata ili vanbračno zatrudnila i to na svim nivoima obrazovanja i obučavanja kako redovnim tako i vanrednim. Jasno je koliko to ostavlja opasne posljedice kod učenica u školama, jer će dovest do raširenosti zaraza među ostalim djevojkama. Kao što će pomoći u normaliziranju bluda u društvu i olakšanju ideje vanbračne trudnoće.

3. Legalizacija prostitucije i njena pravna i društvena zaštita

To se odvija kroz tretiranje prostitucije kao jedne vrste poslovanja a to je „rad na polju prodaje seksualnih usluga“ i traženja omogućavanja tim „seksualnim radnicima“ da dobiju zdravstvene usluge i socijalnu zaštitu, te ukidanja zakona o prostituciji kao kriminalnom činu i izmjeni nacionalnih politika tako da oni uživaju zaštitu i poštovanje u društvu. Dokumenti su proširili opseg onih koji se bave prostitucijom kako bi obuhvatili podjednako i žene i muškarce.

4. Odobravanje seksualne manijakalnosti

I to kroz sljedeće puteve:

1. Nametanjem i generaliziranjem rodnog identiteta nakon što su ga uveli u međunarodne dokumente i smatranje „spola“ – a to je spolni identitet čovjeka s kojim se pojavio u društvu – promjenjivim a ne stalnim, a na tome se gradi „seksualna orijentacija“ tj. emotivna, tjelesna i seksualna privlačnost, bilo da se odnosi na pripadnike suprotnog spola, pa se zove „heteroseksualnost“, ili osobama istog spola pa se zove „homoseksualnost“ ili sklonost ka osobama istog i drugih spolova pa se zove „biseksualnost“.

Ujedinjene Nacije se zalažu u pravcu da sloboda izbora „rodnog identiteta“ i „seksualne orijentacije“ bude dio međunarodnih ljudskih prava! Zatim, „rodna ravnopravnost“ je glavna osa na kojoj se baziraju međunarodni dokumenti i kroz nju se izjednačuju seksualno manijakalne osobe sa normalnim ljudima u pravima i obavezama. I ukoliko to prođe, tad će se države obavezati za zaštitu seksualnih manijaka i bit će kažnjavani oni koji će se protiviti i seksualnoj maniji i manijacima.

1. Izmišljanje i promovisanje niza elastičnih termina poput „nasilje na rodnoj osnovi“ i smatranje da je bilo kakva razlika u postupanju između seksualnih manijaka i normalih ljudi „nasilje na rodnoj osnovu“ što zahtjeva hitnu kaznu! I isto tako neki vrlo elastični termini poput „forma porodice“, „razni oblici porodice“ i „raznolikost“ koji vode u pravcu davanja seksualnim manijacima pravo na brak i formiranje porodice.

Također integracija seksualnih manijaka sa drugim slabim skupinama u isti koš kako bi stekli simpatije na međunarodnom nivou i to korištenjem izraza kao što su „marginalizovane skupine“, „najugroženiji ljudi“ i „krhki slučajevi“!

1. Zahtjevanje kroz međunarodne konvencije da seksualni manijaci uživaju sljedeća prava:

• Pravo na život, slobodu i sigurnost.
• Pravo na privatnost.
• Potpuna jednakost sa normalnim ljudima pod izgovorom ukidanja diskriminacije.
• Pravo na slobodu izražavanja, osnivanja zajednice i okupljanja.
• Pravo na politički azil.
• Ukidanje zakona koji kriminaliziraju seksualnu manijakalnost.
• Ukidanje smrtne kazne zbog seksualne manijakalnosti.

5. Organiziranje aktivnosti radi podrške seksualnim manijacima:

Ujedinjene Nacije organiziraju mnoge aktivnosti na svjetskom nivou radi obezbjeđenja prava seksualnim manijacima, od kojih su:

1. Učešće međunarodnih stručnjaka i bivših službenika UN-a sa nizom nevladinih organizacija koje traže prava za seksualne manijake i sudjelovanje u izdavanju dokumenata koji sadrže njihova prava te podržavanje tih dokumenata smatrajući ih referencama na koje se oslanjaju međunarodni dokumenti.
2. Osnivanje svjetskih podorganizacija za seksualne manijake od kojih je naprimjer Glavna organizacija UN-a za homoseksualce, biseksualce i one koji su promijenili spolni identitet, 2008. godine.
3. Podržavanje i promovisanje zahtjeva seksualnih manijaka od strane najviših čelnika UN-a.

Pored održavanja ministarskih okupljanja od strane UN-a o pravima seksualnih manijaka i pokretanja ogromne propagande poput kampanje “Slobodni i jednaki 2003. god.” s ciljem unošenja izmjena u zakonima i općem obrazovanju, kako bi uklonili ono što se naziva “fobijom seksualnog manijaštva”, tako da obrazovni sistem i mediji sa seksualnim manijaštvom postupaju kao da je to ljudsko pravo i da se normalizuje unutar društva, pa da ljudi ne samo da ga ne odbacuju, već da se odnose prema seksualnim manijacima opušteno sa prihvatanjem.

Druga putanja – uništenje postojećih porodica

To se radi kroz sljedeće:

1. Ostvarivanje nadmoći žena i potpuna neovisnost od muškarca, i to na sljedeći način:
2. Uvođenje radikalnih promjena u urođenim ulogama svakog od muškarca i žene unutar porodice, a najvažnija od tih urođenih uloga je to da dužnost starateljstva isključivo pripada muškarcu a dužnost majčinstva i održavanja kuće isključivo pripada ženi a koje su ovi dokumenti nazvali „stereotipnim rodnim okvirima“, tako da se ukidaju sve razlike između njih dvoje u ulogama i u zakonima, pa se ukida starateljstvo muškarcu i prekida se veza žene sa majčinstvom i supružnici dijele sve dužnosti, uloge i ovlasti i tako porodica ostaje bez vođe ili lađa dobija dva kapetana gdje svaki od njih pravo upravljanja vuče na svoju stranu i tako postaju poluga za rušenje porodice a ne stubovi izgradnje.
3. Poticanje žene na rad izvan kuće, da posjeduje kapital da osniva vlastite ekonomske projekte s najmerom „ekonomske nadmoći“ i na ono što slijedi kao što su neovisnost žene od muža i ukidanje pokornosti žene svom mužu.
4. Poticanje žena da rade na poljima koja su specifična za muškarce a s druge strane usmjeravanje muškaraca na polja koja zavise od žena.
5. Ukidanje načela traženja dozvole od staratelja u bilo kojem od životnih pitanja, jer sporazumi su u potpunosti izjednačili muškarca i ženu u „zakonu vezanom za kretanje ljudi, slobodom izbora mjesta stanovanja i boravka“ i zato žena, kako djevojka tako i supruga, ima potpuno pravo da izlazi, radi ili putuje bez dozvole svog staratelja, kao što ima potpunu slobodu u odabiru mjesta stanovanja i boravka i nije nužno da djevojka boravi sa roditeljima ili supruga da boravi u kući svog muža!
6. Također traženje potpune i apsolutne jednakosti u svim poljima života uključujući i javni i politički život i podsticanje žena i djevojaka da zauzimaju pozicije lidera i donositelja odluke na svim nivoima te uplitanje žena u svim nivoima donošenja odluke, kako bi preuzela vodeća mjesta u svim institucijama, kako državnim tako i nedržavnima, lokalnim, regionalnim i međunarodnim. Ujedinjene Nacije na taj način imaju za cilj da žena posjeduje vlast kojom može preformulisati zakone, odluke i politiku da bi na taj način mogla uvoditi društvene promjene i ostvariti apsolutnu jednakost. S druge strane, međunarodni dokumenti „porodične odgovornosti i zbrinjavanja djeci“ smatraju se „kočnicom“ „preuzimanja političkih položaja“ za ženu.

Primjenjivanje jednakosti u nasljedstvu i podjednaka podjela stečenog imetka u toku braka pri razvodu su radi ohrabrivanja žene na razvod. Međunarodni dokumenti smatraju da je svaki zakon ili običaj koji muškarcu daje pravo na veći dio imovine od udjela žene nakon razvoda braka ili de facto bračne veze ili pri smrti rođaka, diskriminatoran i imat će opasan utjecaj na ohrabrivanje žene na razvod!

1. Upotreba i širenje niza elastičnih termina kao što su „diskriminacija“, „nasilje protiv žene“, „porodično nasilje“, „nasilje na spolnoj osnovi“ a koji svi do jednog kreću od smatranja svakog vida razlike između muškarca i žene ili između seksualnog manijaka i normalnog čovjeka „nasiljem i diskriminacijom“ koji iziskuju da se eliminišu! Stoga, traži se ukidanje svih zakonskih razlika između muškarca i žene kao što su starateljstvo, zaštitništvo, poligamija, vjenčani dar, ovlast muškarca u razvodu, opunomoćeništvo, nasljedstvo, zabrana udaje muslimanke za nemuslimana i ostale razlike pod izgovorom uklanjanja nasilja i diskriminacije od žene.

Kao što intimni odnos između supružnika bez potpunog odobrenja žene smatraju „seksualnim zlostavljanjem“, „silovanjem“, „seksualnom nasrtljivošću“ i „porodičnim nasiljem“ koji iziskuju pokretanje krivičnog djela protiv muža.

Kao što su međunarodni dokumenti svaki vid pravljenja razlike u postupanju prema supruzi i preljubnici uveli u okvir „nasilja protiv žene“ i preljubnici dali garanciju zaštite i poštovanja dok poligamiju tretiraju kao krivično djelo. Znači da su međunarodni dokumenti preljubnici dali veći položaj od druge žene i obezbijedili joj zaštitu i poštovanje a to su uskratili drugoj ženi!

2. Postizanje nadmoći djeteta:

To će voditi u pobunu protiv roditelja, odbijanje svakog ograničenja ili discipline koju obavezuje vjera, društvo ili sistem vrijednosti i običaji, a to se odvija kroz:

1. Zabranu bilo kojeg vida sankcionisanja djeteta kako u porodici tako u školi ili bilo gdje.
2. Obezbjeđenje potpune privatnosti za dijete, jer međunarodni dokumenti zabranuju roditeljima miješanje u privatni život djeteta i daju mu pravo da traži utočište u zakonu radi sprječavanja bilo kakvog miješanja ili ugrožavanje njegove privatnosti a ovakva privatnost tinejdžeru omogućava da potpuno opušteno ulazi u intimne odnose.
3. Davanje prava vlastima da oduzimaju dijete od njegove porodice i obezbjede mu zamjensku porodicu (bez obzira da li do toga došlo po sudskom, administrativnom nalogu ili nalogom neke pouzdane strane ili pak po dječijoj inicijativi). Znači ukoliko se djetetu ne sviđa njegova porodica, ima potpuno pravo da istupi i traži prebacivanje u neku drugu porodicu!
4. Potpuna ravnopravnost zakonske i vanbračne djece, jer ovi dokumenti su ženi dali “ista prava i odgovornosti kao majki, bez obzira na njen bračni status, u pitanjima vezanim za njenu djecu… uključujući pravo na odabir prezimena, profesije i zanimanja”, što znači vanbračno dijete će pripisati preljubniku i biti jednako u pravima sa djetetom iz regularnog braka. Kao što su dali ženi pravo da dijete pripiše sebi, tj. da dijete nosi ime i oca i majke zajedno.

Krinke i sredstva rasturanja porodice

Prvo – krinke i fasade

Knjiga objašnjava da su Ujedinjene Nacije svjesne da su zahtjevi koje iznosi u koliziji sa religijama i kulturama mnogih naroda svijeta i ukoliko ih izravno zatraže, suočit će se sa potpunim odbijanjem od strane konzervativnih naroda, zato svoje tajne planove uvijek predstavljaju nategnutim izrazima, blistavim sloganima i varljivim krinkama od kojih su najvažnije:

1. Krinka „ljudska prava“.
2. Krinka „iskorjenjivanje nasilja nad ženama“.
3. Krinka „zdravlje“ i „zaštita od AIDS-a“.
4. Krinka „stanovanje i građanski razvoj“.
5. Krinka „konstantni razvoj“.
6. Krinka „pravo žene na dostojan stan“.
7. Krinka „međunarodni humanitarni rad“, kao što se ovom krinkom koristi u islamskim zemljama radi dobijanja muslimanskih donacija – zekat, sadaka, vakuf… – iz islamskih država i zajednica.
8. Krinka „rad“.

Drugo – sredstva i metode:

Ova studija otkriva sredstva i metode kojima se Ujedinjene Nacije služe radi prolaska i primjene svojih planova u uništenju porodice, od kojih su najvažnije:

1. Medijske kuće, jer Ujedinjene Nacije kroz program, filmova, serija, crtanih filmova, reklama i slično nastoje progurati svoje tajne planove, kao što i sami UN producira neke medijske materijale u ovom pravcu.
2. Obrazovne institucije na svim nivoima, jer integrira rodnu perspektivu u edukativne udžbenike i politiku.
3. Nacionalne institucije za ljudska prava a koje podržavaju rodnu perspektivu i rade na njenoj integraciji u državne institucije i politiku.
4. Institucije „udruženja građana“ i „nevladine organizacije“, kako u vidu osnivanja novih tako i podržavanja postojećih koje su zasnovane na planovima UN-a a koje same sa svoje strane vrše pritisak na vlasti i podnose paralelne izvještaje.
5. Angažman vjerskih poglavara radi legitimizacije politike i planova međunarodnih konvencija i pomaganja konzervativnim društvima u prihvatanju.
6. Konstantni pritisci na vlasti da povuku svoje primjedbe na konvencije, jer UN smatra da je davanje prostora primjedbama prilikom potpisivanja konvencije samo privremeno kako bi ohrabrila konzervativne države na potpisivanje.
7. Finansiranje na svim nivoima od strane UN-a, obezbjeđenje finansija vladama, organizacijama i pojedincima radi provođenja i primjene svojih planova.
8. Podržavanje kandidature žena parlamentaraca koje prihvataju rodnu perspektivu i kroz parlament rade na izmjenama ustava, zakona i odluka kako bi bili u skladu sa međunarodnim konvencijama.
9. Izvještaji, pregledi, saopćenja i ispitivanja koja se nameću vlastima da podnose radi praćenja ili nadziranja u vezi primjene konvencija.
10. Dobrovoljni protokoli uz međunarodne konvencije kao mehanizam za praćenje implementacije konvencije, jer se pojedincima i zajednicama daje legitimitet da mogu podići žalbu protiv svojih vlasti u vezi nedržanja do tački konvencije i na osnovu toga vlade koje su izvršile prekšaj će se uputiti na međunarodni sud pravde.
11. Ujedinjene nacije usvajaju pristup „pravima“ umjesto pristupa „potrebama“ što znači da se postavljaju jasni mehanizmi za praćenje, nadziranje i pozivanje država na odgovornost od strane UN-a, kako bi se međunarodni dokumenti u potpunosti implementirali.
12. Jačanje ekonomskog i društvenog savjeta, čija misija po osnivanju (1946.) nije prelazila preko izdavanja međunarodnih dokumenata za ekonomski i društveni aspekt i davanja savjeta državama oko načina primjene, zatim, nakon ovlaštenja datih savjetu od strane svjetskog kongresa čelnika (2005.) da godišnje održava „ministarsko razmatranje“ i „klub razvojne kooperacije“ svake druge godine, savjet je ojačao i proširene su mu ovlasti u praćenju primjene međunarodnih dokumenata izdatih od strane njegovih raznih komiteta.
13. Uključivanje Vijeća sigurnosti i Međunarodnog suda u praćenje „primjene i provjere“ oko implementiranja „međunarodnog zakona o ljudskim pravima“. Sve dok je centralno pitanje međunarodnih konvencija o ljudskim pravima „apsolutna jednakost svih vrsta“, to znači da neuspjeh u ostvarivanju te jednakosti „između žene i muškarca, normalnih i seksualnih manijaka“ znači da se može zahtjevati intervencija Vijeća sigurnosti – s njegovim širokim ovlaštenjima – radi prisiljavanja država na primjenu istih!

Ova knjiga je doktorska disertacija koju je kao svoj rad predala Fakultetu za šerijat i islamske studije, na odsjeku za islamske studije, pri odjeljenju za porodične studije, Univerziteta Tripoli (Liban), akademske godine 1439 – 1440 / 2018 – 2019., pod mentorstvom profesora dr. Raf'ata Muhammeda Rešid El-Mikatija, rektora univerziteta. O radu je obavljena i javna rasprava, a istraživačica je doktorirala sa ocjenom odličan.