Međusobna oprečnost predaja o sakupljanju Kur'ana

Međusobna oprečnost predaja o sakupljanju Kur'ana

Ove predaje oprečne su, što ukazuje na to da je kur'an bio sakupljen i zapisan još u vrijeme Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Jedna skupina autora, među kojima su i Ibn Ebu Šejba, Ahmed ibn Hanbel, Tirmīzi, Nesāi, Ibn Hibbān, Hākim, Bejheki i Dijā’ Makdisī, od Ibn ‘Abbāsa prenose sljedeće riječi: „Ja sam upitao Osmana ibn Affāna: ‘Zašto ste se odlučili da suru El-Enfāl, koja je jedna od mesani sura,[1] i suru Et-Tevba, koja je jedna onih sura koje imaju više od stotinu ajeta, spojite ne napisavši između njih redak Bismillāhir-rahmānir-rahīm, i svrstate ih (zajedno) u sedam dugih sura – šta vas je, dakle, navelo na to?’ Osman je rekao: ‘Božiji Poslanik, s.a.v.a., imao je i takvih vremena kad mu je objavljivana sura s velikim brojem ajeta. Kad bi mu nešto bilo objavljeno, on bi pozivao nekog od onih koji su kod njega pisali Objavu i rekao bi mu: ‘Ove ajete uključite u onu suru u kojoj se govori o tome i tome a kad bi mu bili objavljeni neki drugi ajeti rekao bi mu: ‘Ove ajete uključite u onu suru u kojoj se govori o tome i tome.’ a sura El-Enfāl bila je među prvima koje su objavljene u Medini, dok je sura Berāe bila jedna od posljednjih kur'anskih objava, a kazivanje jedne nalikovalo je kazivanju druge sure, pa sam pomislio da je ona dio sure El-Enfāl. Međutim, Božiji Poslanik, s.a.v.a., i umro je, a nije nam jasno kazao da li je ona od nje, i ja sam ih zbog toga stavio jednu uz drugu, ne napisavši između njih redak Bismillāhir-rahmānir-rahīm, već sam ih (zajedno) svrstao u sedam dugih sura!'“[2]

Taberani i Ibn Asakir bilježe sljedeću Ša'bijevu izjavu: “Kur'an su, još za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., sakupila šesterica domicilnih stanovnika Medine (ensār): Ubejj ibn Ka'b, Zejd ibn Sābit, Mu'az ibn Džebel, Ebu Derda’, Sa’ ibn Ubejd i Ebu Zejd, a kod sebe ga je sakupljena imao i Mudžemmi’ ibn Džārija, s tim da su mu nedostajale dvije-tri sure!”[3]

Katada kaže: “Upitao sam Enesa ibn Malika ko je sve bio sakupio cijeli Kur'an za Vjerovjesnikova, s.a.v.a., života, a on mi je rekao: ‘Četverica – svi domicilni stanovnici Medine: Ubejj ibn Ka'b, Mu'az ibn Džebel, Zejd ibn Sābit i Ebu Zejd.'”[4]

Mesrūk kaže: “Abdullah ibn Omer spomenuo je Abdullaha ibn Mes'uda, pa je rekao: ‘Još uvijek ga volim – naime, čuo sam Vjerovjesnika, s.a.v.a., kad je rekao: ‘Kur'an uzimajte od četverice: Abdullaha ibn Mes'uda, Salima, Muaza i Ubejja ibn Ka'ba!'”[5]

Nesai, s vjerodostojnim prijenosnim nizom, bilježi sljedeće riječi Abdullaha ibn Omera: “Imao sam sakupljen cijeli Kur'an tako da sam ga učio svake večeri. To je doprlo do Vjerovjesnika, s.a.v.a., pa je rekao: ‘Prouči ga u toku jednog mjeseca…!'”[6]

Kasnije ćemo navesti i Ibn Sa'dovu predaju o tome kako je Umm-Vereka sakupila Kur'an.

Možda će neko reći da se pod sakupljanjem Kur'ana u predmetnim predajama misli na njegovu „sakupljenost“ u pamćenju, a ne u pisanom obliku, ali, međutim, ova tvrdnja neosnovana je – za nju nema nikakve potvrde. Ovome treba dodati i to da je, naime, broj onih koji su napamet poznavali cijeli Kur'an za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., bio iznimno veliki, tako da imena svih njih nije moguće ni evidentirati, pa kako bi se, onda, mogli svesti na samo četvericu ili šestericu!?

Pregledom života ashaba i života Vjerovjesnika, s.a.v.a., doći će se do pouzdanog saznanja da je Kur'an u cijelosti bio sakupljen još za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i da broj onih koji su ga imali sakupljenog kod sebe nije bio nimalo zanemariv. Ono, pak, što Buhari, sa svojim prijenosnim nizom, bilježi od Enesa, naime: “Kad je Vjerovjesnik, s.a.v.a., umro, samo su četverica ljudi imali sakupljen cijeli Kur'an: Ebu Derda’, Muaz ibn Džebel, Zejd ibn Sābit i Ebu Zejd”, ima se odbaciti i zanemariti, a s obzirom na to da je oprečno ranije navedenim predajama, makar to prenosio i sam Buhari.

Ovome treba dodati i činjenicu da je ovakvo što samo po sebi neprihvatljivo, jer kako je prenosilac mogao znati kakva je situacija s ovim u vezi bila kod svih muslimana, uza svu njihovu brojnost i raštrkanost po zemlji, u času Vjerovjesnikove, s.a.v.a., smrti? Kako je mogao imati uvid u njihova stanja da bi broj onih koji su kod sebe imali sakupljen cijeli Kur'an mogao svesti na njih četvericu? To je samo neosnovana tvrdnja i čisto nagađanje – govor o nečemu o čemu se nema znanja.

Jednom riječju, s obzirom na sve ove predaje, postavlja se pitanje o tome kako je moguće povjerovati da je Ebu Bekr bio prvi koji je sakupio Kur'an, nakon svog hilafeta?! Ako bismo to i prihvatili, zašto je onda naredio Zejdu i Omeru da ga sakupljaju s kamenih ploča, kostiju i iz pamćenja ljudi, umjesto da ga uzmu od Abdullaha, Mu'aza i Ubejja, koji su onda kad se Kur'an sakupljao još bili živi, a bilo im je naređeno da Kur'an preuzimaju od njih, i od Sālima?! Istina, Sālim je poginuo u bici na Jemami, pa se od njega nije moglo uzimati, ali je i sam Zejd, kako se razaznaje iz predaja, bio jedan od onih koji su kod sebe imali sakupljen čitav Kur'an, pa, stoga, nije bilo nikakve potrebe da traga i dijelove Kur'ana traži od drugih, posebno zato što je bio razuman mladić u kojeg nije bilo nimalo sumnje, kako je rekao Ebu Bekr. Svemu tome treba dodati i to da nam sve međusobno spletene predaje o „sekalejnu“ ukazuju na to da je Kur'an bio sakupljen na jedno mjesto još za života Božijeg Poslanika, s.a.v.a., na čemu ćemo se kasnije nešto više zadržati.

[1] Prema Ibn Abbāsu, mesāni sure su „sedam dugih sura: El-Bekare, Alu ‘Imrān, En-Nisā’, El-Māida, El-En'ām, El-A'rāf, El-Enfāl i Et-Tevba zajedno“, tj. s obzirom da između ove dvije potonje nema Bismille. (Usp. npr. Kurtūbijevo tumačenje 87. ajeta sure El-Hidžr: „Mi smo ti objavili sedam mesanija…“ – Prevodilac)

[2] Izbor iz Kenzul-‘ummala, 2/48.

[3] Ibidem, 2/52.

[4] Buharijev Sahih, 6/202, poglavlje o vrlinama, odjeljak Učači Kur'ana iz reda Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., ashaba, hadis br. 3526.

[5] Ibidem.

[6] El-Itkan, 1/124, 20. vrsta.