Mesdžidu dirar
Mesdžidu dirar
Božiji Poslanik, s.a.v.a., je donio blagi šerijat i vjeru jednoboštva i uporno se trudio da izgradi dobrog čovjeka i zdravo društvo po Božanskom učenju. On je ušao u sve teškoće, nevolje i borbe kako bi očistio čovjeka od prljavštine mnogoboštva, došaptavanja šejtana i duhovnih bolesti.
Međutim, porivi zavisti i mržnje su se probudili kod skupine licemjera pa su se dali na gradnju mesdžida naspram mesdžida u Kuba pod izgovorom da je to za one koji su bolesni, nemoćni i za vremenske neprilike. Kada su ga napravili, požurili su do Poslanika, s.a.v.a., tražeći od njega da obavi namaz u njemu kako bi ozakonio njihov rad, ali on je odgodio odgovor jer se spremao za pohod na Tebuku. Kada se vratio iz Tebuka, spuštena je Objava o zabrani obavljanja namaza u tom mesdžidu, jer je bio uzrok za razdor među muslimanima i nanošenje štete ummetu.[1] A koliko je daleko zdanje koje je izgrađeno na temelju bogobojaznosti od objekta koji nanosi štetu muslimanima. Zato je Božiji Poslanik, s.a.v.a., naredio da ga sruše i zapale.[2]
[1] Ovaj mesdžid je dobio ime dirar (uzrok štete) po časnim ajetima koji su objavljeni o njemu: A oni koji džamiju sagrdiše da bi štetu nanijeli, da bi nevjerovanje pothranili i razdor među vjernicima pravili, i da bi mjestom zasjede učinili za one koji su još otprije protiv Allaha i Njegova Poslanika vojuju – takvi će se doista zaklinjati: „Pa mi smo samo dobro htjeli!“ – Ali, Allah svjedoči da su oni zbilja lažljivci. Ti u toj džamiji nemoj nikad klanjati. (Et-Tevbe, 107 i 108)
[2] Tefsiru-l-Imam el-‘Askeri, str. 483; Et-Tibjan,sv. 5, str. 300; El-Megazi,sv. 2, str. 1045-1048; Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 4, str. 529-530; Delailu-n-nubuvve, sv. 5, str. 259-260.
