Mir
Mir
Mir u ratu
Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve čuje i sve zna.[1]
1. Imam Ali, mir s njim: “Vidim mir korisnijim od rata, sve dok nije na štetu islama.”[2]
2. Imam Ali, mir s njim, u pismu Aštaru, svome namjesniku u Egiptu: “Ne odbacuj nipošto nagodbu na koju te poziva neprijatelj tvoj, u kojoj je zadovoljstvo Božije, jer u miru je doista otpočinak za vojsku tvoju, rasterećenje tvoje od briga i sigurnost za zemlju tvoju. Ali budi do kraja oprezan spram neprijatelja svoga poslije primirja s njim, budući da često neprijatelj ponudi mir da bi iskoristio nepažnju vašu. Budi razborit i nemoj biti lahkomislen.”[3]
Mir Imama Hasana, mir s njim
1. Imam Ali, mir s njim, u oporuci sinu Hasanu, mir s njim, nakon što ga je smrtno ranio Ibn Muldžem: “Znaj da će ti se Muavija suprotstaviti kao što se suprotstavio meni. Ukoliko budeš išao na mirno rješenje, pozvat ćeš se na tvoga djeda, s.a.v.a., i njegov mir s Beni Damere i Beni Ešdž‘aom… Ako se budeš odlučio na rat s neprijateljem, znaj da ti tvoji sljedbenici nikad neće biti odani kao sljedbenici tvoga oca.”[4]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Kada je Imam Hasan bio izložen napadu i ljudi mu otkazali podršku, on je vlast prepustio Muaviji. Nakon toga, njegovi sljedbenici su ga pozdravljali sa: ‘Selam alejk, ponižavatelju vjernika!’ On bi im govorio: ‘Nisam ja vjernike ponizio, štaviše, uzdigao sam ih. Nakon što sam vidio da nemate snage da im se suprotstavite, prepustio sam im vlast, kako bismo opstali među njima. Isto kao što je onaj učenjak (Hidr) probušio lađu da bi ostala njihovim vlasnicima, tako smo i mi postupili, kako bismo opstali među njima.”[5]
Važnost mirenja ljudi
Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.[6]
Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost
stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.[7]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Hoćete li da vas obavijestim o nečemu što je po stepenu iznad posta, namaza i zekata? Mirenje ljudi koji su u sukobu. Zaista, poguban je razdor među ljudima.”[8]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Milostinja koju Allah voli jeste mirenje ljudi koji su u sukobu i njihovo zbližavanje kada se međusobno udalje.”[9]
3. Imam Sadik, mir s njim, Mufeddalu: “Kada naiđeš na spor među dvama našim sljedbenicima, poravnaj odštetu iz moga imetka.”[10]
Dopuštenost laganja prilikom mirenja
1. Imam Sadik, mir s njim: “Miritelj nije lažov.”[11]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Tri su vrste govora: istina, laž i mirenje ljudi.” Rekoše mu: “Šta je mirenje među ljudima?” Reče: “Da čuješ od čovjeka riječi koje, ukoliko bi drugi čovjek čuo, naljutio bi se, a ti kada ga sretneš kažeš mu: ‘Čuo sam tog i tog kako o tebi govori lijepo’ – suprotno od onoga što si čuo od njega.”[12]
[1] El-Enfal, 61.
[2] Gureru-l-hikem, 10138.
[3] Nehdžu-l-belaga, pismo 53.
[4] Nehdžu-s-se‘ade, 2/742.
[5] El-Bihar, 78/287/2.
[6] El-Hudžurat, 10.
[7] En-Nisa, 114.
[8] Kenzu-l-‘ummal, 5480.
[9] El-Kafi, 2/209/1.
[10] Isto, 2/209/3.
[11] Isto, 2/210/5.
[12] Isto, 2/341/16.