Mišljenje njegovih suvremenika o Imamu Zejnu-l-Abidinu
Mišljenje njegovih suvremenika o Imamu Zejnu-l-Abidinu
Učenjaci, fekihi i historičari koji su bili njegovi suvremenici izrazli su utiske o njegovoj ličnosti i svi utisci su izraz poštovanja i veličanja njega. U tome su jednaki oni koji su bili iskreni u ljubavi prema njemu i oni koji su tajili mržnju i neprijateljstvo prema njemu. Ovdje ćemo ukazati samo na neke njihove izjave.
1. Uvaženi Poslanikov drug Džabir ibn Abdullah el-Ensari je rekao: „U potomstvu Božijih vjerovjesnika nije viđen neko poput Alija ibn Husejna.“[1]
2. Abdullah ibn Abbas pored toga što je bio dosta stariji pokazivao je poštovanje prema Imamu i u znak poniznosti i poštovanja se poginjao pred njim. Kada bi ga vidio ustajao bi iz poštovanja i podigao bi glas govoreći: „Dobro nam došao voljeni, sin voljenog.“[2]
3. Muhammed ibn Muslim el-Kureši ez-Zehri, poznat kao stručnjak u oblasti fikha, jedna od eminentnih ličnosti, učenjak Hidžaza i Šama.[3] Nije bio od sljedbenika škole Ehli bejta, ali su od njega zabilježne vrijedne izjave u kojima je opisao plemenite vrline i veličanstvene primjere iz života Imama Zejnu-l-Abidina, a.s. Ovo su neke od tih izjava: „Nisam vidio u porodici Beni Hašima boljeg od Alija ibn Husejna…“[4] , „Nisam doživio iz Ehli bejta čovjeka boljeg od Alija ibn Husejna.“[5] „…nisam vidio nikoga da je učeniji od njega.“[6]
4. Se'id ibn Musejjib je bio jedan od istaknutih fekiha u Medini. O njemu su govorili da među tabiinima niko nije bio učeniji od njega.[7] On se družio sa Imamom i upoznao se sa njegovom pobožnosti i težinom njegovog trpljenja teškoća na putu vjere i zabilježio je ono što je vidio ovim riječima: „Nisam nikad vidio boljeg od Alija ibn Husejna i nisam ga nikad vidio, a da nisam mrzio svoju dušu…“[8] „nisam vidio pobožnijeg od njega…“[9] „Sejjid je sjedio i pored njega je bio mladić iz Kurejša pa se pojavio Imam Zejnu-l-Abidin, s.a., mladić je upitao Sejjida o njemu i od mu je odgovorio: ‘Ovo je poglavar boguslužitelja.'“[10]
5. Zejd ibn Eslem je bio jedan od prvih fekiha u Medini i jedan od tumača Kur'ana.[11] O Imamu Zejnu-l-Abidinu je govorio: „Među sljedbenicima islama ne poznajem nikog poput njega“[12] , „Nisam vidio nikoga u Ehli bejtu poput Alija ibn Husejna“[13] , „Nisam vidio nikoga razboritog poput Alija ibn Husejna i nikog ko obuhvata sve znanje.“[14]
6. Hammad ibn Zejd je jedan od najistaknutijih fekiha u Basri i ubrajan je u imame muslimana.[15] O Imamu Zejnu-l-Abidinu je govorio: „Ali ibn Husejn je bio najbolji čovjek iz Beni Hašima, kojeg sam doživio da vidim.“[16]
7. Jahja ibn Seid je bio jedan od velikana tabiina i od istaknutih fekiha i učenjaka.[17] Govorio je o Imamu Zejnu-l-Abidinu: „Slušao sam (učio kod) Alija ibn Husejna i on je bio najbolji od Hašimija, kojeg sam doživio.“[18]
8. Vrline i prednosti Imama Zejnu-l-Abidina su priznali čak i njegovi neprijatelji i oni koji su ga mrzili. Nakon što su ljudi u Šamu navaljivali na Jezida ibn Muaviju da dopusti Imamu Zejnu-l-Abidinu da održi govor, on je izrazio zabrinutost ovim riječima: „Doista je on iz porodice koja se hranila znanjem od djetinjstva. Doista on neće sići sa minbera sve dok ne osramoti mene i porodicu Ebu Sufijanovu.“[19]
9. Abdulmelik ibn Mervan koji je bio poznat po neprijateljstvo prema Ehli bejta, o Imamu Zejnu-l-Abedinu je rekao: „… imaš veliku prednost nad svojim iz Ehli bejta i svojim suvremenicima, toliko si obdaren vrlinama, znanjem, vjerom i pobožnošču da nema premc ni u sadšnim niti u prijašnima osim u svojima predakam ….“[20]
10. Mensur Devaniki koji je bio neprijatelj Ehli bejta u svom pismu upučena En-Nefsu-z-zekiju,[21] jedan od potomstvo Ehli bejta, pisao: „… i nije se rodio među vas (Alijova porodica) nakon Poslanikovoj smrti čovjek poput njega (Imama Zejnu-l-Abedina).“[22]
Mišlenje učenjaka i historičara o Imamu Zejnu-l-Abedinu, a.s.
1. Ja'kubi: „Među ljudima najboliji i u ibadetu najpostojaniji, bio je nazvan ukras pobožnjaka i bio je nazvan „sa mnogim žuljama“ zbog tragova na licu od mnogih sedždi.“
2. Hafiz Ebu-l-Kasim Ali ibn Husejn eš-Šafe'i, poznat kao Ibn Asakir: „Ali ibn Husejn je bio pouzdan i povjerljiv, prenosioc mnoga hadisa, uzvišen i veličanstven …“
3. Zehebi: „Posjedovao čudnu veličinu i tako mi Allaha, bio je i dostojan za to, on je bio dostojan za najveću vođstvo, zbog svoj čast, gospodstvo, znanje, pobožnost i savršenstvo uma ….“
4. Hafiz Ebu Nu'ejm: „Ali ibn Husejn ibn Ali je ukras pobožnjaka (zejnu-l-abidin) i svjetiljka pokornika, bio je vjerni boguslužitelj i iskreni darežljiv ….“
5. Safijuddin: „Zejnu-l-Abedin je uživao veličanstvenom uputom i ispravnim putem….“
6. Navevi: „Svi su saglasni o njegovom veličanstvo u svemu ….“
7. Imadudin Idris el-Kureši: „Imam Ali ibn Husejn je najplemenitiji i najboliji čovjek iz Poslanikovog Ehli bejta nakon Hasana i Husejna i bio je najpostojaniji u bogobojaznosti, suzdrživosti i ibadetu.“
8. Poznati genealog srodstva Ibn Anbe: „Njegovih vrline su više od toga da se mogu nabrajati ili opisati ….“
9. Šejh Mufid: „Po znanju i djele je bio najboliji među ljudima nakon svog oca…“ i rekao je: „Znanje koje su učenjaci drugih škole mišlenje prenosili od njega su toliko mnogo da se ne mogu nabrajati i od njega su mnogo svjeta, dove, o vrlinama časnog Kur'ana, o halalu i haramu, o bitkama i drugim dešavanjima zabilježeni da su poznati među učenjacima…“
10. Ibn Tejmije: „Ali ibn Husejn je bio od velikana i poglvara tabeina po znanju i vjeru … njegovo skrušenosti pred Bogom, tajno dijelenje milostinje i drugih vrline su poznati.“
[1] Hajatu-l-imam Zejnu-l-Abidin, dirase ve tahlil, sv. 1, str. 126; U Amali-t-Tusi, str. 637., je zabilježeno: “Tako mi Allaha ne vidim u potomstvu Božijih vjerovjesnika…”; U Menakibu ali Ebi Talib, sv. 3, str. 290., je zabilježeno: „Ne vidim od potomstva Božijih vjerovjesnika…“
[2] Tarihu Dimašk, sv. 36, str. 147; Tezkitretu-l-havas, str. 324; Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 5, str. 213; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 9, str. 124.
[3] Tehzibu-t-tehzib, sv. 9, str. 445.
[4] Me‘rifetu-s-sukat, sv. 2, str. 153; Tarihu esmai-s-sukat, str. 141; El-Džerhu ve-t-te‘dil, sv. 6, str. 179.
[5] Šezeratu-z-zeheb, sv. 1, str. 105; Tarihu Dimašk, sv. 41, str. 388.
[6] Ibid.
[7] Tehzibu-t-tehzib, sv. 4, str. 85.
[8] Tarihu-l-Jakubi, sv. 2, str. 303; Mevsu‘etu-l-Mustafa ve-l-itre, sv. 8, str. 233.
[9] Tehzibu-l-kemal, sv. 20, str. 389; Tezkiretu-l-huffaz, sv. 1, str. 75; Sijeru a‘lami-n-nubela, sv. 4, str. 391; Tehzibu-t-tehzib, sv. 7, str. 269; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 9, str. 134.
[10] El-Fusulu-l-muhimme, sv. 2, str. 862; El-Iršad, sv. 2, str. 145.
[11] Tarihu Dimašk, sv. 4, str. 373; Šerhu Ihkaki-l-hakk, sv. 28, str. 160.
[12] Hajatu-l-imam Zejnu-l-Abidin, dirase ve tahlil, sv. 1, str. 129; Tarihu Dimašk, sv. 12, str. 19.
[13] Ibid.
[14] Tabekahu-l-fukaha, sv. 2, str. 34.
[15] Tehzibu-t-tehzib, sv. 3, str. 9.
[16] Tehzibu-l-lugati ve-l-esma‛, sv. 1, str. 343.
[17] Hajatu-l-imam Zejnu-l-Abidin, dirase ve tahlil, sv. 1, str. 130.
[18] Ibid.
[19] Nefesu-l-mahmum, str. 448 – 452; vidi: Hajatu-l-imam Zejnu-l-Abidin, dirase ve tahlil, sv. 1, str. 175; Biharu-l-envar, sv. 45, str. 138; Me‘alimu-l-medresetejn, sv. 3, str. 165.
[20] Mustedreku-l-vesail, sv. 1, str. 125; Džami‘u ahadisi-š-ši‘e, sv. 1, str. 403.
[21] Muhammed ibn Abdullah el-Kamil ibn Hasan el-Musanna ibn Hasan el-Mudžteba, a.s., poznat kao En-Nefsu-z-zekije. (op. pr.)
[22] El-Kamil (Muberred), sv. 2, str. 467; El-Ikdu-l-ferid, sv. 5, str. 310.