Namaz – 1
Namaz – 1
Redovno namaze obavljajte, naročito onaj srednji, i pred Allahom ponizno stojte.[1]
A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u sigurnosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.[2]
Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju![3]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Svaka stvar ima lice, a lice vaše vjere je namaz.”[4]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Allah mi je učinio radost u namazu i omilio mi namaz kao što je gladnom mila hrana ili žednom voda; međutim, kada gladan jede, zasiti se, a kada žedan pije, napoji se, ali ja se ne mogu nikad zasititi namaza.”[5]
3. Imam Ali, mir s njim: “Namaz spušta milost Božiju.”[6]
4. Imam Ali, mir s njim: “Poslanik, s.a.v.a., u odnosu na namaz nije davao prednost večeri ni nečemu drugom, a kada bi nastupio namaz, kao da nije poznavao ni porodicu, ni prijatelja.”[7]
5. Imam Ali, mir s njim: “Namaz je razlog približavanja svakog bogobojaznog Bogu.”[8]
6. Imam Bakir, mir s njim: “Namaz je stub vjere. Primjer namaza je poput stuba šatorskoga, koji, ukoliko je čvrst, čvrsti su i konopci i klinovi, a ukoliko se nakrivi i polomi, neće ostati ni klinova, ni konopca.”[9]
7. Imam Sadik, mir s njim: “Najomiljenije djelo kod Allaha, dž.š., jeste namaz, koji je posljednja poslanička oporuka.”[10]
8. Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan u vezi s najboljim i najomiljenijem djelom kod Uzvišenog Allaha: “Nakon spoznaje Boga nisam vidio ništa Bogu omiljenije od namaza. Zar ne vidiš da je dobri rob Božiji Isa sin Merjemin rekao: I preporučio mi je namaz…”[11]
Učinci namaza
Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; a zikr Allaha je najveći! A Allah zna šta radite.[12]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Koga njegov namaz ne odvraća od razvrata i ružnih djela, jedino što mu se uvećava jeste udaljenost od Boga.”[13]
2. Poslanik, s.a.v.a., u vezi sa čovjekom koji je klanjao s njim, ali je činio i ružna djela: “Zaista će ga namaz jednog dana odvratiti od takvog činjenja.” I ne potraja dugo, taj čovjek se pokaja.”[14]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista je stub vjere namaz, i to je prvo od djela što će kod čovjeka biti gledano, pa ukoliko bude uredu, gledat će se i ostala djela, a ukoliko ne bude, neće se ni gledati
ostala djela.”[15]
4. Imam Ali, mir s njim: “Ko obavi namaz sa spoznajom njegovih prava, bit će mu oprošteno.”[16]
5. Hazreti Fatima, mir s njom: “Bog je učinio namaz obaveznim radi čišćenja od oholosti.”[17]
6. Imam Bakir, mir s njim: “Prvo za šta će čovjek biti ispitivan je namaz, pa ukoliko bude prihvaćen, prihvaćeno je i ostalo.”[18]
7. Imam Bakir, mir s njim: “Namaz učvršćuje iskrenost (ihlas), a rastače oholost.”[19]
8. Imam Sadik, mir s njim: “Kada bi ispred kuće jednog od vas bila rijeka u kojoj bi se pet puta dnevno kupao, da li bi mu na tijelu ostalo prljavštine? Primjer namaza je poput primjera
rijeke koja čisti. Kada neko obavi namaz, on mu očisti grijehe, osim grijeha koji ga je izveo
iz vjerovanja, a na kojem je ustrajao.”[20]
Odlike klanjača
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Dok si na namazu kucaš na vrata kuće Silnoga Vladara. A svakome ko bude uporno kucao na vrata Silnoga Vladara ona će mu se otvoriti.”[21]
2. Imam Ali, mir s njim: “Kada bi klanjač znao šta ga obuhvata od strane Uzvišenog Allaha, ne bi ga veselilo podizanje glave sa sedžde.”[22]
3. Imam Ali, mir s njim: “Kada čovjek stane na namaz, Iblis ga zavidno gleda zbog Milosti Božije koja ga obuhvata.”[23]
Skrušenost u namazu
Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.[24]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Onaj koji u namazu nije skrušen, to mu i nije namaz.”[25]
2. Poslanik, s.a.v.a., kada je pitan u vezi sa skrušenošću: “Poniznost u namazu i da se čovjek cijelim srcem okrene Gospodaru.”[26]
3. Džafer ibn Ali El-Kummi: “Lice Poslanika, s.a.v.a., bi preblijedilo od straha prema Uzvišenom Gospodaru kada bi bio na namazu.”[27]
4. Imam Ali, mir s njim: “Čovjek na namazu mora biti skrušen, jer čije je srce skrušeno spram Boga Uzvišenog, skrušeno mu je i tijelo, tako da se neće ničim igrati.”[28]
5. De‘aimul-islam: “Prenosi se da je imam Ali, mir s njim, kada bi stao na namaz, bio poput postojane građevine i čvrstoga stuba koji se ne mrda. Nekad bi na rukuu ili na sedždi sletjela ptica na njegova leđa. Niko nije imao snage obavljati namaz poput Poslanika, osim Alija ibn Ebi Taliba i Alija ibn Husejna.”[29]
6. El-Bihar: “Kada bi Ali, mir s njim, uzimao abdest, lice bi mu se izmijenilo usljed straha od Allaha Uzvišenog.”[30]
7. El-Bihar: “Fatima, mir s njom, u namazu bi ubrzano disala usljed straha od Allaha Uzvišenog.”[31]
8. El-Bihar: “Kada bi Hasan, mir s njim, uzimao abdest, izmijenila bi mu se boja lica, a tijelo bi mu podrhtavalo. Pitali su ga za razlog. Odgovorio je: ‘Čovjeku koji stoji ispred Vlasnika Arša mora se promijeniti boja, a tijelo mu uzdrhtati.’”[32]
9. De‘aimu-l-islam: “Kada bi Ali ibn Husejn uzimao abdest i kada bi se spremao da stupi u namaz, lice bi mu požutjelo. Jedanput su mu to rekli. On reče: ‘Pripremam za stajanje pred Moćnim Vladarom.’”[33]
10. Imam Bakir, mir s njim: “Kada bi Ali ibn Husejn, mir s njim, stajao na namazu, bio bi poput stabla na kojem se ništa ne pomjera, osim onoga što na njemu vjetar pomjeri.”[34]
11. Ebu Ejjub: “Kad god bi Imam Bakir i Imam Sadik, mir s njima, stali na namaz, lice bi im izmijenilo boju. Nekad bi bilo rumeno, a nekada žuto: kao da šapću nekome koga vide.”[35]
Uvjeti i prepreke primanja namaza
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Kada biste toliko klanjali pa da postanete poput tetive na luku, i kada biste toliko postili da postanete poput samoga luka, Bog vam to ne bi prihvatio, osim ako to bude praćeno ustezanjem od nedopuštenog.”[36]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Allah, dž.š., objavio mi je: ‘O brate poslanika, o brate upozoritelja, opomeni svoj narod da ljudi ne ulaze u Moju kuću ukoliko imaju na vratu nepravdu prema nekome, jer ću ih proklinjati dok god su na namazu preda Mnom, sve dok ne otklone tu nepravdu.”[37]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko ogovori vjernika ili vjernicu, Bog mu neće prihvatiti ni namaz, ni post četrdeset dana i noći, osim ako mu oprosti onaj koga je ogovorio.”[38]
4. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko popije alkohol, četrdeset dana mu se ne računa namaz.”[39]
5. Imam Ali, mir s njim: “Pazi u kakvoj odjeći klanjaš: ako nije stečena na dopušten način, namaz nije primljen.”[40]
6. Imam Sedždžad, mir s njim, na pitanje o tome šta je povod primanja namaza: “Zaštitništvo naspram nas i nenaklonjenost prema našim neprijateljima.”[41]
7. Imam Sadik, mir s njim: “Od koga Allah Svevišnji prihvati jedan namaz, neće ga kazniti, i od koga Allah Svevišnji prihvati jedno dobro djelo, neće ga kazniti.”[42]
8. Imam Sadik, mir s njim: “Ko pogleda roditelje neprijateljskim pogledom, pa makar mu i nasilje učinili, Bog mu neće prihvatiti namaz.”[43]
Čiji namaz nije primljen
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Osmerica su kojima se namaz ne prima: odbjegli rob dok se ne vrati svome vlasniku, neposlušna žena kojom čovjek nije zadovoljan, onaj koji ne daje zekat, onaj koji ne uzima abdest, punoljetna djevojka koja klanja bez mahrame, predvodnik naroda za kojim
klanjaju ljudi, a nisu zadovoljni njime, pijanica i čovjek koji trpi mokraću i veliku nuždu.”[44]
Uloga prisutnosti srca u namazu
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Bog neće primiti namaz čovjeku čije srce nije prisutno s tijelom u namazu.”[45]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Nekad čovjek obavi namaz a da mu se od njega ne piše ni šesti ili deseti dio. Od namaza se piše onoliko koliko ga je bio svjestan.”[46]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Dva obična rekata sa razmišljanjem bolja su od klanjanja cijele noći.”[47]
4. Imam Bakir, mir s njim, i Imam Sadik, mir s njim: “Od namaza imaš samo onoliko koliko si srcem bio prisutan u njemu. Ako si bio sasvim odsutan ili nemaran da ga obaviš na vrijeme, bit će smotan i bačen u lice vlasnika.”[48]
5. Imam Sadik, mir s njim: “Ko klanja dva rekata, znajući šta na njima govori, kada završi taj namaz, između njega i Boga neće biti ni jednoga grijeha.”[49]
Ko od namaza nema ništa
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Od namaza nema ništa ko ne upotpunjava rukue i sedžde.”[50]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko u namazu namjerno shvati ko mu se nalazi s desne i s lijeve strane, od namaza nema ništa.”[51]
3. Imam Sadik, mir s njim: “Nema namaza onaj ko ne daje zekat.”[52]
4. Imam Sadik, mir s njim: “Nije ispravan namaz hâkinu, hâkibu i hâziku. Hâkin je onaj koji trpi mokraću, hâkib je onaj koji trpi veliku nuždu, a hâzik je onaj kome je noga stiješnjena odjećom.”[53]
Zabrana tromosti u obavljanju namaza
Licemjeri misle da će Allaha prevariti, a On će ih za varanje njihovo kazniti. Kada ustaju da namaz obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.[54]
1. U hadisu o Miradžu: “Ahmede, čudim se trojici ljudi: čovjeku koji je na namazu i zna prema Kome diže svoje ruke i zna pred Kim stoji, a pospan je…”[55]
2. Imam Ali, mir s njim: “Kada si u namazu, a obuzima te san, prekini namaz i odspavaj, jer u protivnom ne znaš da li učiš dovu u svoju korist ili na svoju štetu.”[56]
3. Imam Bakir, mir s njim: “Ne pristupaj namazu u stanju lijenosti, pospanosti i tromosti zato što su ova stanja obilježja dvoličnosti, a Bog je zabranio vjernicima da pospani staju na namaz.”[57]
Očuvanje namaskog vremena
A teško onima koji, kada namaz obavljaju, namaz svoj kako treba ne izvršavaju.[58]
I koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, oni su dostojni nasljednici.[59]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Mjera čovjeka za njegovu vjeru je velika pažnja u obavljanju namaza.”[60]
2. Imam Ali, mir s njim (u njegovom pismu Muhammedu ibn Ebi Bekru): “Vodi brigu o namaskim vremenima i obavljaj ih na vrijeme. Ne požuruj ga prije vremena usljed dokonosti i ne odgađaj ga zbog posla.”[61]
Podsticanje na namaz u njegovo prvo vrijeme
1. Imam Bakir, mir s njim: “Znaj da je prvo vrijeme uvijek najbolje i požuri s dobrim djelom koliko možeš. Najomiljenije djelo kod Allaha dž.š., ono je na kojem se ustraje, pa makar
bilo i neznatno.”[62]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Prednost prvog vremena nad krajnjim je poput prednosti Onoga nad Ovim svijetom.”[63]
3. El-Kazzaz: “Izišao je Imam Rida, mir s njim, u susret nekim iz svoje porodice. U to vrijeme nastupio je namaz. On se zaputi prema nekoj tvrđavi, uđe u hlad jedne stijene i reče: ‘Uči ezan!’
Rekao sam: ‘Da pričekamo da nam stignu prijatelji.’ Reče: ‘Bog ti oprostio, ne odgađaj namaz iz prvog u krajnje vrijeme bez razloga: uvijek se drži prvoga vremena.’ Proučio sam ezan i klanjali
smo.”[64]
Veza onog koji napušta namaz i nevjerovanja
Oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: “Šta vas je u Sekar dovelo?” “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su namaz obavljali.”[65]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Granica između vjernika i nevjernika je samo namjerno napuštanje namaza ili da se isti uzima olahko pa se nikako ne obavi.”[66]
2. Imam Sadik, mir s njim, kada je bio upitan za razlog nazivanja nevjernikom onoga koji napusti namaz, ali ne i bludnika: “Zato što bludnik i njemu slični to što čine čine kada ih savlada strast, a onaj koji napušta namaz čini to usljed omalovažavanja i olahkog uzimanja namaza.”[67]
Ne omalovažavajte namaz!
1. Imam Bakir, mir s njim: “Ne uzimajte olahko namaz, jer Poslanik je na samrti rekao: ‘Nije od mene onaj ko omalovažava namaz.’”[68]
2. Ebu Besir: “Otišao sam kod Humejde da joj izrazim saučešće zbog preseljenja Imama Sadika, mir s njim, a ona zaplaka i reče: ‘Da si ga vidio na samrti: zažmirio je na jedno oko i rekao da mu pozovu rodbinu i bliske. Kada su se iskupili, on reče: ‘Naše zagovaranje nikako se ne odnosi na one koji omalovažavaju namaz.’”[69]
Namaz u džematu
1. Lukman, a.s., prilikom davanja savjeta svome sinu: “Klanjaj u džematu, čak i na oštrici koplja!”[70]
2. Poslanik, s.a.v.a., o onima koji nisu dolazili klanjati u džamiju: “Jedna skupina ne dolazi u džamiju da klanja; zamalo da naredim da se nakupe drva i nalože ispred njihovih vrata, da bi im vatra spalila kuće.”[71]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “Smatrajte dobrim onoga ko obavi pet namaza u džematu.”[72]
Na šta imam u džematu treba paziti
1. Imam Ali, mir s njim, u oporuci Muhammedu ibn Ebi Bekru kada ga je postavljao za namjesnika Egipta: “Pazi kakav ti je namaz, jer ti si predvodnik ljudi, zato ga trebaš upotpunjavati, a nemoj ga umanjivati. Zato je dužan samo imam koji vodi skupinu ljudi. Ako u njegovom namazu ima neki nedostatak, neće se od njihovog namaza ništa umanjiti; zato ga upotpuni i čuvaj ga, imat ćeš nagradu kao i džematlije, a da se od njihove nagrade neće ništa umanjiti.”[73]
2. Imam Ali, mir s njim – u pismima upućenim upraviteljima pokrajina: “Obavljajte namaz s njima onako kao što bi činili najnemoćniji od njih i ne budite im uzrok tegoba duljeći namaz!”[74]
3. Imam Sadik, mir s njim, na pitanje ko ima najviše prava da bude imam džemata: “Poslanik, s.a.v.a., rekao je: ‘Pred ljude će stati onaj ko najviše uči Kur’an ili onaj ko ga najbolje uči; ukoliko
u tome budu jednaki, tada onaj koji je prije učinio Hidžru; ukoliko u tome budu jednaki, imam će biti onaj ko je najstariji; ukoliko budu istih godina, neka predvodnik bude najučeniji u sunnetu i vjeri, a nikako nemojte stajati ispred domaćina u njegovoj kući ili ispred onoga koji drži vlast na području za koje je ovaj odgovoran.”[75]
[1] El-Bekare, 238.
[2] En-Nisa, 103.
[3] Ibrahim, 40.
[4] De‘aimu-l-islam, 1/133.
[5] Mekarimu-l-ahlak, 2/366.
[6] Gureru-l-hikem, 2214.
[7] Tenbihu-l-havatir, 2/78.
[8] El-Hisal, 620/10.
[9] El-Mehasin, 1/116/117.
[10] El-Fekih, 1/210/ 638.
[11] El-Kafi, 3/264/1.
[12] El-‘Ankebut, 45.
[13] Kenzu-l-‘ummal, 20083.
[14] El-Bihar, 82/198.
[15] Isto, 82/227/54.
[16] El-Hisal, 628/10.
[17] El-Bihar, 82/209/19.
[18] El-Kafi, 3/268/4.
[19] Emali-t-Tusi, 296/582.
[20] El-Bihar, 82/236/66.
[21] Mekarimu-l-ahlak, 2/366/2661.
[22] El-Hisal, 632/10.
[23] Isto, 632/10.
[24] El-Mu’minun, 1-2.
[25] El-Firdevs, 5/195/7935.
[26] De‘aimu-l-islam, 1/158.
[27] Felahu-s-sail, 161.
[28] El-Hisal, 628.
[29] De‘aimu-l-islam, 1/159.
[30] El-Bihar, 70/400/72.
[31] Isto.
[32] Isto, 80/346/30.
[33] De‘aimu-l-islam, 1/158.
[34] El-Kafi, 3/300/4.
[35] Felahu-s-sail, 161.
[36] El-Bihar, 84/258/56.
[37] Isto, 84/257/55.
[38] Džami‘u-l-ahbar, 412/1141.
[39] Ilelu-š-šerai‘, 345/1.
[40] Bešaretu-l-Mustafa, 28.
[41] El-Menakibu libni Šehr Ašub, 4/131.
[42] El-Kafi, 3/266/11.
[43] Isto, 2/349/5.
[44] Mekarimu-l-ahlak, 2/324/2656.
[45] El-Mehasin, 1/406/921.
[46] El-Bihar, 84/249/41.
[47] Sevabu-l-a‘mal, 68/1.
[48] El-Bihar, 84/260/59.
[49] El-Kafi, 3/266/12.
[50] El-Bihar, 72/198/26.
[51] Isto, 84/249/41.
[52] Miškatu-l-envar, 46.
[53] Emali-s-Saduk, 337/12.
[54] En-Nisa, 142.
[55] El-Bihar, 77/22/6.
[56] Isto, 84/283/5.
[57] Tefsiru-l-‘Ajjaši, 1/242/134.
[58] El-Ma‘un, 4-5.
[59] El-Mu’minun, 9-10.
[60] Tenbihu-l-havatir, 2/122.
[61] El-Bihar, 83/14/25.
[62] El-Kafi, 3/274/8.
[63] Sevabu-l-a‘mal, 58/2.
[64] El-Bihar, 83/21/38.
[65] El-Muddessir, 40-43.
[66] Sevabu-l-a‘mal, 275/1.
[67] ‘Ilelu-š-šerai‘, 329/1.
[68] El-Kafi, 3/269/7.
[69] Mustedreku-l-vesail, 3/25/2923.
[70] El-Mehasin, 2/126/1348.
[71] Vesailu-š-ši‘a, 3/478/2.
[72] El-Kafi, 3/371/3.
[73] Emali-t-Tusi, 29/31.
[74] Nehdžu-l-belaga, pismo 52.
[75] El-Kafi, 3/376/5.
