Nasilništvo i strogost prema potčinjenim
Nasilništvo i strogost prema potčinjenim
Svaki čovjek koji postane sklon nasilništvu, nepravdi, kršenju zakona, težnji za dominacijom, nesumnjivo je u svom unutrašnjem biću opterećen strahom, slabošću, brigom, tj. nekim vidom osjećaja niže vrijednosti.
Svaka vrsta težnje za prevlašću i ovladavanjem drugima znak je nepostojanja duhovne sigurnosti. Kada šef nad svojim potčinjenim radnicima provodi silu, ovo njegovo djelo jasno upućuje na njegov skriveni strah da neće moći sačuvati svoju moć i disciplinu, kao ni poslušnost potčinjenih radnika.
On dobro zna da ovakva njegova ličnost i rukovođenje imaju više negativni nego pozitivni aspekt. Ovaj zakon se odnosi i na muža koji nad ženom primjenjuje silu i oca koji sa djetetom postupa prestrogo.
Bilo gdje da se rašire samovolja, nasilje, prinuda, kršenje prava, zaklinjanje – to je jasan znak nesposobnosti i nepostojanja samopouzdanja kod onoga ko ih provodi. Korijen ovih poremećaja se može otkriti uz pomoć psihologa ili pak pomoću realne samospoznaje i samoposmatranja.[1]
Poznavao sam inžinjera koji je bio jako sposoban i u svojoj struci velik stručnjak. Prema prijateljima, bližnjima i porodici bio je izuzetno uviđavan i blag. Međutim, u tvornici se prema potčinjenima ponašao krajnje tvrdo i netrpeljivo. Sam bi jeo, a nikada sa radnicima nije razgovarao niti je učestvovao u razgovorima i šalama s drugima. Nikada se nije našalio, niti je bilo kome dozvoljavao da uputi riječi kritike ili prigovora. Međutim, mi smo znali da on zbog ovog stanja i svog ponašanja u dubini duše pati i trpi bol te da bi želio da može sa svima komunicirati, sjedati da jede, zajedno prijateljski ćaskati i šaliti se. Kada je vješt psiholog porazgovarao s njim, odmah je shvatio da ovaj inžinjer nesvjesno sumnja u poslušnost potčinjenih, te da se plaši da ga oni smatraju nedostojnim za šefovski položaj i kako mu je jedini način da zadrži ovaj status – nametanje čelične discipline i krutosti.[2]
[1] ‘Ukdeje hakaret, str. 82.
[2] Rošde šahsijet, str. 117.
