Neophodnost pravedne vlasti – 1

Neophodnost pravedne vlasti – 1

Vjerovanje u neupitni dolazak spasitelja svijeta postoji u umovima svih ljudi. Izvor takve svijesti je jako načelo koje je dio ljudskog fitreta. Naime, po svojoj prirodi čovjek teži savršenstvu na svim sebi dostupnim poljima, i duboko u svojoj podsvijesti zna da se to može ostvariti samo pod okriljem pravedne monoteističke vlasti.

Šehid Sadr, r.a., kaže: “Vjerovanje u Mehdija nije striktno islamsko vjerovanje sa posebnim religioznim koloritom. Već to je nešto što pored njega, izranja iz težnji i želja svih ljudi, različitih religija, porijekla i opredjeljenja. To je također jasan znak prirodnog nadahnuća koje izranja iz ljudskog fitreta da i pored svih različitosti, uvjerenja i religija uvide da je za ljudskost na ovom svijetu, potreban dolazak Obećanog spasioca, čijim dolaskom, će biti postignut krajnji i veliki cilj slanja vjerovjesnika i uputitelja ljudskom rodu.”[1]

            Da li čovjek ima potrebu za onostranom pomoći?

Neki vjeruju da naučnim, tehnološkim, civilizacijskim napretkom kojeg ostvaruje, čovjek sebe čini nepotrebnim bilo kakve pomoći sa strane.

Međutim, nije potrebno ni naglasiti da neznanje nije jedini razlog čovjekove devijantnosti, pa da se nadamo kako će zahvaljujući znanstvenom napretku ona (devijantnost) ipak nestati. Nažalost nije tako. Šta više realnost je takva da je današnje znanje postalo najveća opasnost po čovječanstvo.

Ogroman broj drugih faktora mimo neznanja su povod devijacija, i sve one nisu od jučer, mnoge su proizvod modernog čovjeka. Strasti, srdžba, pohlepa, foteljaštvo, užitak, egoizam, koristoljublje… sve to i mnogo drugog su sastavni dio čovjeka. Iako je znanje svjetiljka, ipak korištenje iste zavisi od toga gdje se i za šta se koristi. Znanje je sredstvo za stizanje do cilja, a ne za preciziranje cilja. Šta je to čovjekov cilj, nauka nažalost ne može odgonetnuti. To je uloga religije da da odgovor na to pitanje. Znanje može sve stvari staviti pod svoju dominaciju osim čovjeka i njegove nagone i ćud.

Upitajmo bilo koga kakva ima predviđanja za budućnost čovječanstva. Realno gledano na osnovu onoga što imamo u ruci, budućnost nam nije sjajna. Imamo veliku potrebu za vjerovanjem u “čudo” ili pak u nevidljivu pomoć kako bi pesimistička prognoza mogla da se izbjegne. Sretnu budućnost ispunjenu pravdom i slobodom, sigurnošću i dobrotom, koji očekuju čovjeka, ne možemo očekivati od luđaka, jahača apokalipse. Mudžize su se dešavale i ranije, ali je potrebna jedna velika i finalna mudžiza koja će izbaviti čovječanstvo od propasti u koju srlja. Za takvo što, od čovjeka je potreban optimizam i nada u budućnost, posebno u vezi sa tim kako će završiti ljudski rod.

Suština vladavine pravde na svjetskom nivou

Šta znači da nešto postane globalno. Teško je da trenutno uopće naiđemo na ispravnu i potpunu definiciju globalizma. Kao prvo, jer taj proces nije postigao svoju puninu, a drugo ko god da definira ovaj pojam to čini iz lične perspektive. Naprimjer. Jedni kažu da globalizam predstavlja oblik društvene evolucije u kojem će biti izbrisane granice koje trenutno sputavaju društvene i kulturne relacije.

Drugi kažu da globalizam znači jačanje društvenih relacija širom planete, na način da ono što se dešava na jednoj lokaciji biti će rezultat nečega što se desilo na nekom drugom veoma udaljenom mjestu.

Treći kažu da je riječ o komprimiranju vremena i mjesta, skraćivanju distanci.

Šta zapad želi globalizacijom?

Pred nama stoje tri važna modula, koja su ponekad potpuno različita, a koje greškom nazivamo jednim imenom globalizacije.

1. prirodni i postepeni tok na globalnoj ravni (od primitivnih oblika u prošlosti do globalne zajednice)
2. zapadna globalizacija
3. američka globalizacija

Prvi oblik predstavlja postepeno kretanje i napredak svih oblika društvenog života, nauke, ekonomije, tehnologije. Kako god se na nižem nivou plemenskom, gradskom, državnom uvijek odvajaju neki koji drže konce u rukama, tako i u ovom obliku taj problem ima globalnu dimenziju.

Zapadna globalizacija najviše cilja na ekonomski aspekt globalnih dimenzija. Temeljite izmjene kapitalizma, i uvođenje nekih novih oblika dominiranja, neravnomjerne ravni. Jedna vrsta hibridnog tržišta, na kojem ne postoje pravila.

Američka globalizacija je bolesni naum nametanja cijelom svijetu amerike i svega što je njeno, a uzimanje svijetu svega za korist amerike, bez razlike na vojnom, političkom, ekonomskom, kulturnom, strateškom… planu.

Negativni aspekti globalizacije

Pored toga što je u pitanju prirodni tok globalizacije koji sa sobom donosi određene pozitivne pomake, naučnog, tehnološkog i ekonomskog aspekta. On ima i svoje negativnosti:

1. Ako je već globalan, trebao bi biti jedan lider, koji ne postoji, zato na međunarodnom planu gledamo konkurenciju i konflikte, svako koristi svoju prednost da dođe do svoga interesa.
2. Širenje smutnje svih oblika, haosa, nemorala, zapadne dekadentne nazovi kulture… gubljenje morala i etičkih principa…
3. Javljanje ekonomskih nejednakosti i dubokog rascjepa u mnogim državama.
4. Nezaposlenost raste, jer tehnologija napreduje, posebno ratna jer je najisplativija
5. Podizanje zločina i kriminala na globalni nivo, šverc drogom, trgovina bijelim robljem, ženama, djecom, brže širenje bolesti…
6. Dominacija zapadnih kulturnih vrijednosti, pokušaj kulturnog preobražaja drugih naroda, i nametanje zapadne kulture kao alternative.

Da li u vjerskom nauku nailazimo na pojam globalizacije

U Kur'anu i predajama aludira se na globalizaciju, iako je ono što islam ukazuje ovim pojmom različito od onoga na što istim ukazuju drugi. Istovremeno, ukoliko se globalizacija bude kretala svojim prirodnim tokom, može predstavljati pripremu terena za globalnu islamsku vlast. Slijedi nekoliko ajeta:

1. Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.[2]
2. Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti;[3]
3. On je Taj koji je poslao Poslanika Svog s Uputom i Vjerom Istine, da bi učinio da ona zavlada nad vjerom svakom, makar mrzili mušrici.[4]

Imam Ali, a.s., je proučivši ovaj ajet upitao da li je ova pobjeda postignuta? Rekoše: “Da.” On reče: “Ne, tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, ova pobjeda neće biti postignuta sve dok se iz svakog mjesta na zemlji jutrom i večeri ne bude čuo glas la ilahe illallah.”[5]

Imam Bakir, a.s., je rekao: “Ova pobjeda desit će se kada ustane Imam Mehdi iz Muhammedovog, s.a.v.a., Ehli bejta. I to na način da će svaki čovjek na svijetu priznati Muhammedovo, s.a.v.a., poslanstvo.”