Koristi razmatranja Mahdevijjeta

Koristi razmatranja Mahdevijjeta

Neki ljudi su uvjereni da je beskorisno govoriti o ovoj temi, jer ona se tiče budućnosti, a šta nosi budućnost to je nepoznanica. Već na nama je da se posvetimo sadašnjem trenutku, da obratimo pozornost svojim obavezama i dužnostima, jer svako vrijeme iziskuje svoje teme…

Međutim, pričati o Mahdevijjetu u naše vrijeme, itekako ima koristi od kojih možemo navesti:

1. Ideali Mehdijeve revolucije predstavljaju veliku društvenu i islamsku vrijednost. Pored toga što su ti veliki ideali i ciljevi inspirativni i pomažu u rješavanju mnogih problema koji stoje u budućnosti, istodobno predstavljaju svojevrsno zrcalo iz kojeg se mogu ubirati općenito islamski ideali.
2. Predskazivanje utemeljenja islamske svjetske vlasti ima različite faktore, neki su filozofski i globalni i dio su islamskog svjetonazora, neki su kulturni i odgojni, neki politički, neki ekonomski, drugi socijalni. Neki humanistički i prirodno humanistički. Čovjek, ukoliko uspije izraditi obrasce globalnog i univerzalnog programa Imama Mehdija, a.s., u vrijeme pojave, on se na taj način približio istinskim idealima islama.
3. Revolucije nisu strane ljudskoj povijesti, širom planete su se dešavale i dešavaju se različite vrste revolucija, kulturne, političke, društvene… Većina ih na samom početku doživi fijasko, većina ne izdrži pritisak protivnika, ili klekne pod teretom problema. Jedino šiijski pristup revoluciji Imama Mehdija, pun elana i života, može podariti društvu nadu, spasiti ga beznađa. Šiije vjeruju u živog i prisutnog i nad djelima nazočnog Imama, kojem će u osjetljivom trenutku priteći u pomoć. Ovakvo vjerovanje, sa psihološkog aspekta, ostavlja duboki trag na ljude koji gaje takvo uvjerenje.
4. Usljed toga što vrijeme dizanja vlasti Imama Mehdija nije konkretno, te se njegov dolazak može desiti svakog trenutka, na nama je obaveza da steknemo uvid u ono što obilježava vrijeme dolaska kao i u naše obaveze u takvim okolnostima.
5. Temeljenje svjetske monoteističke uprave u vremenu dolaska ima svoje uvjete, od kojih se neki postižu rukama čovjeka, poput stizanja čovjeka do potpunosti u svim aspektima te uspinjanje na visoki intelektualni nivo. Zato na nama je da poznajemo temeljne ideale islama u vremenu dolaska, kako bismo što bolje mogli biti sudionici u njegovom približavanju i pripremi terena za dolazak Imama Mehdija.
6. Govoriti o Mahdevijetu ne znači govoriti samo o stvarima vezanih za buduća dešavanja, već to znači govoriti o Imametu i o Imamu Mehdiju, a.s., znači govoriti o tome da svako vrijeme ima svog bezgriješnog Imama, bilo prisutnog i očitog, bilo odsutnog i skrivenog, kako Božiji dokazi ne bi postali uzaludni.

Stoga se u predajama nalaze riječi Poslanikove, s.a.v.a.: “Ko umre a ne spozna Imama svoga vremena, umro je neznabožačkom smrću.”[1]

Govoriti o Mahdevijetu znači govoriti o skrivenosti i njenoj filozofiji, o tragovima i blagodatima postojanja Imama u vremenu skrivenosti.

Upravo zbog toga je govoriti o Mahdevijetu obaveza i dužnost šiija u vremenu Imamove skrivenosti.

U predajama nam se poručuje da svako ko ne misli da je dolazak blizu, srce će mu postati osoro. S druge strane, svako čije srce je osoro ne može ni zamisliti ni prihvatiti da je dolazak blizu.

Dolazak (zuhur) je toliko važna i osjetljiva, poželjna i pod stalnom pažnjom stvar, koju iščekivač vidi bliskom a drugi dalekom. (یرونه بعیدا و نراه قریبا)

Dok ovo govorim nije mi želja izazvati kod nekog osjećaj blizine zuhura, jer iz onoga što smo do sada naučili, na temelju naših želja i vjerovanja, osjećaj bliskosti svi bismo trebali dijeliti.

Mimo ove uvodne napomene, kako bi svi u sebi trebali imati jaki osjećaj blizine zuhura, postoje tri vrste argumenata koji ukazuju da je zuhur blizu, a svaki je važniji od onog prethodnog.

Prva vrsta jesu intuitivni (šuhudi) argumenti, na koje nam ukazuju Božije evlije, kako do toga stižu ne znam, ali znam da izvještavaju jer mogu da shvate mnoge stvari. Da li se njihove aluzije mogu iskoristiti kao pouzdane? I te kako!

U svakom slučaju ono do čega se o ovoj temi može u tim išaretima naći, ukazuje na bliskost dolaska Imama Mehdija, a.s. Nigdje se naravno ne precizira datum, ali opisi o dešavanjima (koja su se već dogodila) (a što je ispalo veoma precizno) i tome šta nakon toga slijedi, veoma su uvjerljivi.

Druga grupa argumenata, predstavljaju predaje od bezgriješnih Imama u kojima se govori o ahiri-z-zemanu, tj. kraju vremena.

Neke predaje su komplicirane, teške za odgonetnuti, neke su očite. U knjizi Bejanu-l-eimme, u izdanju od prije 23 godine u Bejrutu, kaže se da će nevjerničke i zapadne zemlje, pokrenuti svoje oružje na bliskom istoku u muslimanksim državama, ali kada budu htjele ući u Irak, ući će s juga, zauzimat će grad za gradom do Bagdada. Bagdad će se predati, jer njime će upravljati njihovi ljudi. Zar ovo nismo vidjeli? Zatim se opisuju sljedeći događaji, koje smo također svjedočili. Teško da ono o čemu se govori kao o tome što slijedi, bude neistina.

Kao jedan od znakova dolaska je da će izvan Kufe biti ubijen jedan sejjid sa 70 pratioca. Mnogi kažu da je šehadet šehida Hakima i njegovih pratitelja bio taj znak.

Isto tako kaže se da ukoliko emir Hidžaza bude Abdullah te on umre, onda je zuhur veoma, veoma blizak, od tada se može početi s odbrojavanjem.

U vezi Sufjanija, kada su pitali Imama Sadika, a.s. On ih upita o kojem prvom ili drugom? Istraživači kažu da je prvi sufjani bio Sadam.

Isto tako o predznacima je i to da će iz Koma ustati čovjek koji će imati ime jednog od poslanika. I bješe takav, ime mu je Ruhullah. Ime Isa, a.s., je isto tako, Ruhullah. Pa će on bajrak predati jednom sejjidu, potomku imama Husejna, kojem će biti ruka povrijeđena..

Kada bismo osjećaj bliskost zuhura uspjeli toliko proširiti svojim bićem, imali bismo situaciju da se osjećamo kao u ratnom stanju. Uvijek mobilni, spremni, namaz, posebno noćni, bio bi rov u kojem čekamo svoga zapovjednika…

U predajama nas upozoravaju da ćemo se čuditi i govoriti, pa ovo se desilo prije nego smo pretpostavljali.

Kada ljudi govore ovakve stvari?

Kada nisu spremni za njih! To je strašno, zbilja strašno!

Zatim se također kaže, pripremite se za zuhur, jer kada počne, više se ne možeš mnogo pripremiti. To su pripreme čistota duše, nefsa, ruha.

Imam Bakir, a.s.: “Doći će Qaim sa novom zapovijedi … Neće tražiti niotkog da se pokaje, niti će se na Božijem putu obazirati na one koji prekorjevaju.”[2]

Treća vrsta argumenata, važnija je i od kontemplativnih i od predaja. U njima se govori o uvjetima i stanjima.

1. Nepravda i nasilje u obilju, usred bijela dana, javno bez sakrivanja. Najgore nasilje i najveća nepravda je ona koju šire tkz. jedini ispravni muslimani. Šireći val islamofobičnosti po cijelom svijetu. Naprimjer na konferenciji u Durbanu sve su zemlje glasale za to da je Izrael nacistička tvorevina, osim USA-a. Bušu nije dovoljan promašaj, već potvrđuje da ako, samo ako bi ponovo glasali za njega priznao bi grešku napada na Irak.
2. Odvajanje istine od zablude. To upravo gledamo da se dešava. Glupost polako nestaje, prevare polako postaju teže… Sljedbenik Ehli bejta, zahvaljujući spoznaji a ne zahvaljujući batini, razaznaje istinu od zablude. Ma koliko da su izdvojeni slučajevi ali širom svijeta čuju se glasovi probuđene savjesti. Ljudi shvataju šta je istina a šta laž. Kada dođe amerikanac ili amerikanka, danac ili šveđanih ili bilo ko drugi i počne braniti prava palestinaca, pa za to izgubi život, e to je dobar znak da se počelo nešto dešavati.
3. Spomen Imama Mehdija, spasioca će postati učestaliji. Govor o ispravnom o pravom… I pored multifunkcionalnih planova da se uguši misao i ideja Mahdevijeta, ipak to ne uspjeva. U svim narodima, etnosima, vjerama… spasitelj se čeka.
4. Imam Sadik, a.s., savjetuje da se čuvamo lažnih bajraka pretkraj vremena a ima ih do mile volje, Sadam, Bin Laden, Erdogan, Kardavi…

Imam Hamenei, još u vrijeme kada je projekat korištenja Sadama za američke potrebe počeo, rekao je, da nema šanse da će on bilo šta učiniti protiv amerike. Nakon 15-ak godina to su svi uvidjeli.