Nivoi ljubavi prema Imam Mehdiju, a.s.

Nivoi ljubavi prema Imam Mehdiju, a.s.

Prirodno je da svaki zaljubljenik voli uspostaviti vezu sa voljenim, da budu prisni, da se sretnu, da uživa u gledanju i druženju s njim.

U takvoj ljubavi postoji egoizam, međutim pobožni zaljubljenik ne razmišlja o svome naslađivanju, već vidi samo ljubljenog i uvijek je u nastojanju učiniti ono što voli njegov voljeni.

Na svijetu postoji samo jedno sunce Istine i jedna savršena manifestacije Božijih atributa ljepote i uzvišenosti, koje je takvo da ko god se prema njemu upravi i obrati pažnju prema njemu biti će pr/osvjetljen u mjeri svoga kapaciteta. Svi zaljubljenici svetog bića Imama vremena, a.s., u mjeri svoje spoznaje vole da im oči budu osvjeljene Imamovom ljepotom i da dođe dan kada će moći imati direktnu korist od njega. Ipak pobožni zaljubljenici u njega, uvijek razmišljaju o tome šta njihov voljeni voli kako bi to činili. Tu je na sceni situacija da od voljenog zavisi šta će zaljubljenici činiti. Takvi zaljubljenici ne razmišljaju o tome šta će od njega dobiti i kako se njime okoristiti, jer su se otrgli svim vrstama egoizma, i jedina važna stvar za njih je zadovoljstvo voljenog.

Bilo bi dobro da i mi pokušamo napredovati na ovom terenu, te da zaboravimo na sebe. Pa da više vodimo brigu o tome šta on od nas želi i koja djela voli vidjeti da mi činimo. Nije važno da li ćemo mi ili nećemo stići do blagostanja.

Nivoi spoznaje Imama Mehdija, a.s.

Pogledajmo na kojem nivou se nalazi naša spoznaja o Imamu Mehdiju, a.s., i po kakvim atributima poznajemo svoga posjednika odredbe – velijju-l-emra – (borba protiv zla, širenje pravednosti, izgradnja, širenje znanja… ili..)

Imama svi poznaju kroz prizmu uspotavljanja pravde i borbe protiv nepravde i nasilja, međutim, da li je uspostavljanje svjetske pravde krajnji cilj Imamovog dolaska, ili je pak uspostavljanje pravde uvod i priprema za uzvišeniji cilj?

Bez sumnje da je posebna odlika Imama spomenuta u predajama to da Allah, dž.š., putem njega ispuni zemlju pravdom nakon što je bila ispunjena nasiljem i nepravdom.[1]

Naklonost velikog broja ljudi prema Imamu je upravo usljed toga što će lice zemlje očistiti od nasilja i nepravde, a ispuniti je pravdom i dobrotom. Međutim, ovo, nije krajnji cilj. Tačno, da je slanje svih poslanika i vjerovjesnika zarad uspostavljanja pravde na zemlji da upravljaju narodom po pravdi.[2] Međutim, uspostavljanje svjetske pravde nije krajnji cilj. Već taj cilj – dakle uspostavljanje pravde na cijelom svijetu – ima svoj veći cilj. Na kraju krajeva, krajnji cilj stvaranja nije sagledan u tome da ljudi budu pravedni i da ne nanose jedni drugima zlo, te da žive sređenim i urednim životom.

Sa svim tim, čovjek ne može biti časniji od pčele, a da ne govorimo da bude bolji od meleka; iz prostog razloga jer je život pčela mnogo uređeniji i pravedniji od života ljudi.

Imam Mehdi, a.s., širitelj spoznaje i ubudijeta Bogu

Imam Homeini, rahmetullahi alejh, objašnjavajući cilj uspostavljanja islamskog uređenja je rekao: „Cilj uspostavljanja islamske vlasti nije sagledan samo u uspostavljanju pravde. Krajnji cilj je nešto drugo; cilj je spoznaja Allaha.“

Na drugom mjestu je kazao: „Uglavnom je slanje poslanika i spuštanje Knjiga bilo zarad časnog cilja sagledanog u spoznaji Allaha, dž.š., a ovosvjetska i onosvjetska sreća nalazi se u okrilju toga.“[3]

Uspostavljanje islamske vlasti i širenje pravde na Zemlji moćnom rukom Vladara vremena, a.s., je prethodnica koja ima obezbjediti ostvarenje uzvišenijeg cilja a to je da se pripremi teren kako bi što više ljudi mogli stići do što većih nivoa Božije spoznaje.

Nepravde i zla su uzroci da se ljudi posvete materijalnim pitanjima života i da se bore jedni protiv drugih, te zbog toga ne dobiju ni priliku za duhovni razvoj i vlastiti duševni rast.

Kada zlo bude izbrisano i kada u okrilju svjetske pravedne vlasti bude ostvaren pravedan život za sve ljude svijeta, tek tada za ljude je priređen teren da krenu u smjeru krajnjeg cilja stvaranja:

Allah je obećao onima od vas koji vjeruju i rade dobra djela (da) će sigurno dati da oni naslijede na Zemlji, kao što je dao da naslijede oni prije njih, i sigurno im učvrstiti vjeru njihovu kojom je za njih zadovoljan, i sigurno im dati u zamjenu poslije njihovog straha, sigurnost. Obožavaće Mene, neće pridruživati Meni ništa. A ko ne bude vjerovao poslije toga, pa ti takvi su grješnici.[4]

وَعَدَ اللَّـهُ الَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ لَيَسْتَخْلِفَنَّهُمْ فِي الْأَرْضِ كَمَا اسْتَخْلَفَ الَّذِينَ مِن قَبْلِهِمْ وَلَيُمَكِّنَنَّ لَهُمْ دِينَهُمُ الَّذِي ارْتَضَىٰ لَهُمْ وَلَيُبَدِّلَنَّهُم مِّن بَعْدِ خَوْفِهِمْ أَمْنًا ۚ يَعْبُدُونَنِي لَا يُشْرِكُونَ بِي شَيْئًا وَمَن كَفَرَ بَعْدَ ذَٰلِكَ فَأُولَـٰئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

Ovaj ajet se ne završava na tome da ljudi nakon što su živjeli u strahu napokon žive u sigurnosti, već se nakon toga nastavlja i ukazuje se na veći cilj od toga, kojem su sve prethodne stvari bile samo uvod, a to je: samo Boga da obožavaju i da Mu ništa ne pripisuju.

Upravo tako,  pod okriljem vlasti dobrih ljudi, mora se uspostaviti svjetska pravda i izbrisati zlo sa lica Zemlje, vjerovanje u Boga će dominirati i potpuna sigurnost bit će ostvarena na svim mjestima svijeta, kako bi nestalo idolopoklonstvo i bio pripremljen teren za obožavanje Boga.