Otkud problemi sa stidom?
Otkud problemi sa stidom?
Stid koji odvraća ljude od griješenja i na određeni način može biti jamstvo izvršenja dijela zakonskih odredbi, čini moralnu odliku i pohvalnu osobinu čovjeka. U skladu sa govorom časnog Poslanika, s.a.v.a., ova vrsta stida proističe iz razuma i vjere te je pokazatelj snage duše i unutrašnjeg bića čovjeka.
Roditelji su dužni svoju djecu u najranijem dobu odgojiti sa ovom vrstom poželjne osobine te im pokazati svu odvratnost grijeha i mržnju ljudi prema grješniku, kako bi ih na taj način, pomoću ovih pohvalnih osobina, odvratili od griješenja i kršenja zakona.
Pokuđeni stid, dakle neumjestan stid i povučenost čine jednu od nepoželjnih osobina i pokuđenih moralnih odlika. Izvorište ove vrste stida je slabost duše i kompleks niže vrijednosti te je Božiji poslanik, s.a.v.a., ovu vrstu stida označio da nije pametna stid već da je to ustvari neznalački stid.
Kompleks niže vrijednosti ponekad nastaje kao posljedica lošeg odgoja, a ponekad zbog urođenih slabosti ili pak društvenih nedostataka. Zapravo, mnoštvo je činilaca koji mogu biti povod i uzrok kompleksa niže vrijednosti, a koji je opet razlog nastanka bolesti nepoželjnog i neznalačkog stida.
Svi stvarni osjećaji niže vrijednosti koje dijete ima u kontaktu sa svojim okruženjem mogu u njemu dovesti do pojave ovog kompleksa.
Doktor Alendi u knjizi Nespoznato dijete piše:
“Siromaštvo, oskudica, odjeća lošija nego kod drugih, urođeni tjelesni nedostaci, bolesti, osjećaj manjkavosti i nedostatnosti u porodici, pojave su koje igraju veliku ulogu u nastanku kompleksa. Prema tome, potrebno je posebnu pažnju obratiti na sve ove činioce kako se kod djeteta ne bi oblikovala devijantna ličnost. Jer, kasnija promjena takvog duha zahtijeva tešku, neprekidnu i bolnu borbu.”[1]
Jedan važan dio psihičkih bolesti i osjećaja niže vrijednosti proističe iz lošeg i nepravilnog odgoja u djetinjstvu. Ponekad loše i nepravilno postupanje roditelja ostavlja tako loše tragove i učinke na psihu djeteta i čini ga poniženim i jadnim da ono do kraja svog života pati od posljedica takvog postupanja.
Valjan i ispravan odgoj prava je mjera za zaštitu od ovih nepoželjnih i opasnih bolesti. Roditelji su zato već od prvih mjeseci života djeteta dužni da ga tako paze i odgajaju da izbjegnu stvaranje kompleksa niže vrijednosti u njemu.
Iako dijete u početku svog života reagira samo refleksno (smijanje, plač, jedenje, uzimanje, hodanje, govor) – ove refleksne radnje treba urediti. Način hranjenja i vođenja sveukupne brige o djetetu pokazuju da li su roditelji dobri i valjani odgajatelji djeteta ili ne. Sada se da postaviti pitanje da li je uopće potrebno odgajati refleksne radnje djeteta. Naravno, i to od prvih dana po rođenju. Plač, vriska i ljutnja djeteta uveliko su povezani sa odgojem u prvim danima njegova života. Ako se tu načine odgojne greške, dječiji budući karakter, ponašanje i druge odlike će biti negativne.[2]
[1] Ma ve farzandane ma, str. 58.
[2] Će midanam (Terbijate etfal došvar), str. 65.
