Pokornost
Pokornost
I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.[1]
1. Biharu-l-envar: “Uzvišeni Allah spustio je Davudu, a.s., objavu: ‘Ti nešto želiš i Ja nešto želim, a biva jedino ono što Ja želim. Zato, ako se pokoriš onome što Ja želim, onda ću Ja zadovoljiti ono što ti želiš. A ako se ne pokoriš onome što Ja želim, učinit ću te iscrpljenim u onome što ti želiš, a neće biti osim onako kako Ja želim.’”[2]
2. Imam Bakir, mir s njim: “U najistinitijoj pokornosti Allahovoj odredbi je ono od Njegovih stvorenja koje Ga najbolje spoznaje.”[3]
3. Imam Bakir, mir s njim: “Mi zaista volimo da smo sačuvani među onima koje volimo, ali kada dođe Allahova zapovijed, mi se pokoravamo onome što On voli.”[4]
4. Imam Sadik, mir s njim, na pitanje: “Po čemu se prepoznaje da je neko vjernik?” odgovorio je: “Po pokornosti Allahu i zadovoljstvu onim što mu se desi od prijatnog i neprijatnog.”[5]
5. Imam Sadik, mir s njim: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., nikada nije rekao za nešto što je prošlo: ‘Kamo sreće da se nije tako desilo.’”[6]
6. Imam Sadik, mir s njim: “Kada Allahov rob kaže: ‘Bit će ono što Allah želi, nema snage niti moći osim u Allaha’, Allah kaže: ‘O meleci Moji! Moj rob Mi se pokorio, zato ga pomozite, spasite i udovoljite njegovim potrebama.’”[7]
[1] En-Nisa, 65.
[2] El-Bihar, 82/136/22.
[3] Isto, 71/153/63.
[4] Isto, 46/301/44.
[5] Isto, 2/205/91.
[6] Tenbihu-l-havatir, 2/185.
[7] El-Bihar, 93/190/25.