Politička tajna Fedeka

Zehra, s.a., nakon oca

Politička tajna Fedeka

Reformski napori koje su uložili Imam Ali, a.s., i hazreti Fatima, s.a., da vrate islamski hilafet s njegovog iskrivljenog puta bili su u različitim oblicima i vrstama. Politički front u ovom pogledu otvoreno je predvodila hazreti Fatima. Traženje prava na hilafet za Imama Alija, a.s., uključujući i pravo na Fedek, odvijalo se na različite načine. Upravo to potraživanje imalo je različite oblike. Osoba koja pažljivo razmotri različite aspekte ovog sukoba te promjene i oblike koje je on poprimao, shvatit će da ovo pitanje nije bilo samo potraživanje zemlje, već je to obuhvatalo širi pojam, zadirući u dubinu samog cilja, kako bi izazvalo revoluciju, povratilo uzurpirana prava, vratilo (Poslanikovoj porodici) izgubljeno poštovanje i ispravilo i uravnotežilo tok kretanja ummeta koji je poslije Poslanika odabrao kretanje starim stopama. Vladajuća struja je shvativši ovo pitanje upotrijebila svu svoju snagu u pravcu borbe i pružanja otpora ovom pokretu.

Ako se posvetimo istraživanju historijskih rasprava vezanih za Fedek, u njima nećemo naići na slučajeve materijalnih sukoba ili raskola u tom pitanju u ograničenom smislu i značenju. Zapravo su se zbivanja vezana za potraživanje Fedeka doživljavala kao ustanak protiv osnove i temelja iskrivljene vlasti. To je bio vrisak čiji je odjek hazreti Zehra nastojala dostaviti cijelome svijetu kako bi putem njega iščupala kamen temeljac koji je bio postavljen na Sekifi.

Da bismo to dokazali, dovoljno je da precizno razmotrimo govor koji je izrekla hazreti Fatima u Poslanikovoj džamiji pred halifom i mnogobrojnom skupinom ensarija i muhadžira. U tom govoru se većina rečenica odnosi na veličanje i hvaljenje Imama Alija, a.s. Uočava se i veličanje njegovog iskrenog džihada u pravcu služenja islamu i dokazivanju legitimnog prava Ehli bejta. Ta cijenjena žena je u svom govoru Ehli bejt predstavila sredstvom između Gospodara i Njegovih stvorenja i opisala ih kao Njegove posebne robove i mjesto na kojem se nalaze čistoće i dokaz Božiji, a u pitanju hilafeta i vlasti nasljednicima Božijih poslanika.

Hazreti Fatima je nastojala upozoriti muslimane i podsjetiti ih na njihov ishitren i neplanski odabir nakon što su bili upućeni. Htjela im je dati do znanja da su se okrenuli starim putevima mimo bistrog izvora koji je napajao usta žednih, da su hilafet prepustili onima koji ga nisu dostojni i da su upali u zamku smutnje. Rasvijetlila im je motive koji su doveli do udaljavanja od Knjige Božije i koji su uzrokovali protivljenje propisima hilafeta i imameta.

Prema tome, pitanje traženja Fedeka – osim u onoj mjeri u kojoj je bio povezan s pitanjem njegovog uzvišenog cilja – nije bilo direktno pitanje naslijeđa ili povrata poklona i traženje imetka i kuće, već je ovo pitanje u hazreti Fatiminim očima bilo pitanje islama i nevjerstva, vjerovanja i licemjerstva i direktnog imenovanja Poslanikovog nasljednika od strane Poslanika i vijećanja. Upravo ovaj uzvišeni politički cilj vrlo je jasno izrekla u riječima upućenim ženama muhadžira i ensarija koje su joj bile došle u posjetu. Objasnila im je da je dolaskom vladajuće stranke na vlast hilafet sišao sa svog ispravnog puta. Rekla je:

„Neka niko ne pomisli da je obznanjivanje ovih činjenica emotivna reakcija ili skrivena zloba za koje je Fatima pronašla izgovor da bi ih ispoljila. Da su muslimani hilafet postavili na položaj na koji su Allah i Poslanik naredili da se postavi i da su uzde vođstva prepustili Imamu Aliju, a.s., došli bi do Božijeg zadovoljstva i do ovosvjetske i onosvjetske sreće.“

Vrlo je vjerovatno da je hazreti Fatima među skupinom Imamovih odabranih sljedbenika i pomagača koji nikada nisu sumnjali u njenu iskrenost mogla pronaći osobe koje bi svojim svjedočenjem potvrdili Imamovo svjedočenje, čime bi se upotpunili svjedoci koje je halifa tražio od hazreti Fatime u vezi s Fedekom.

Ova činjenica je sama po sebi najbolji dokaz da uzvišeni cilj hazreti Fatime nije bio dokazivanje prava na nasljedstvo i poklon, a to su njeni protivnici vrlo dobro znali. Zapravo se njeno zalaganje kretalo u pravcu uništenja tragova Sekife, a taj se cilj ne bi ostvario dovođenjem svjedoka za pitanje Fedeka. Ona nije dovela svjedoke jer bi se tada slučaj Fedeka ograničio na to pitanje. Naprotiv, ona je htjela da iznošenjem jasnog dokaza pred svima pokaže i ponudi živi dokaz griješenja i zastranjenja ljudi ne bi li se opametili i ispravnim odabirom krenuli da isprave svoj iskrivljeni put.

Razmatrajući halifin odgovor nakon hazreti Fatiminog govora i nakon njenog izlaska iz džamije shvatamo do koje mjere je vladajuća struktura bila zastrašena ovim događajem. Istrajavajući na svome stavu, nastojala je ljude obmanom i lukavstvom prevariti. Upravo to pitanje je postavilo temelje hazreti Fatiminom sukobu i svađi s halifom jer je on shvatio da se Fatimin prigovor nije odnosio na Poslanikovo nasljedstvo i poklon, već da je to politički i sveobuhvatni rat u potrazi za pravom Imama Alija, a.s., i objelodanjivanje istaknute uloge njegovog blagoslovljenjog bića u ummetu, dok su halifa i njegove pristalice htjele da ga liše njegovog prirodnog položaja u islamskom svijetu.

Primjećujemo da je halifa u svom odgovoru Imamu Aliju, a.s., napadačkim stavom Imama proglasio središtem smutnje. Njega poredi s lisicom, pri čemu je hazreti Fatima njen rep. U tom odgovoru ni na koji način ne ukazuje na pitanje nasljedstva i poklona hazreti Fatime.

Ako vidimo da se hazreti Fatima, s.a., nakon oduzimanja Fedeka od strane halife s njim raspravlja o svom nasljedstvu, to je zbog toga što ljudi obično prilikom uzimanja ili vraćanja svog nasljedstva njegovim vlasnicima nikada nisu tražili dozvolu od halife. Kupoprodaja i transakcija među njima se vršila vrlo lahko i bez teškoće. Stoga hazreti Fatima nije vidjela potrebe da se u tom pitanju obraća halifi. Halifini stavovi i mišljenja za nju nisu bili prihvatljivi, jer je on s njenog gledišta bio tiranin koji je oteo hilafet. Stoga je traženje nasljedstva od halife koji je nasrtajem na hazreti Fatimina prava lišio tu cijenjenu ženu očevog nasljedstva i sam ovladao njime trebalo da ima dosta oštriju reakciju.

Također, ako obratimo pažnju na činjenicu da hazreti Fatima nije tražila svoja prava prije nego joj je oduzet Fedek, postat će sasvim jasno da je ona to učinila onda kada su uvjeti za traženje nasljedstva izuzetno podsticali protivnike vlasti da pitanje nasljedstva iskoriste kao pogodnu priliku i da suprotstavljanje nezakonitom halifi, i to na miroljubiv način, kako je iziskivala dobrobit islama u tom vremenu, uzmu kao početak djelovanja, a u tom bi slučaju postojala mogućnost da halifa bude optužen od strane protivnika da je oteo nasljedstvo, poigrao se s propisima vjere i da nije poštovao zakon.