Posjećivanje mezara

Ibn Tejmija prenosi hadise o dopuštenosti posjećivanja mezara

Obilje predaja o posjeti mezarima i njihova čuvenost čine suvišnim njihovo navođenje. Ipak, navest ćemo dio onoga što navodi Abdusselam ibn Abdullah ibn Tejmija, Ahmedov djed, u svojoj knjizi El-Muntekā min ahbāril-Mustafā te dio onoga što o ovom pitanju navode drugi.

1. Od Burejde prenosi se sljedeće: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao je: ‘Bio sam vam zabranio posjećivanje mezara, no Muhammedu je dopušteno da posjeti mezar svoje majke, pa posjećujte ih i vi – ta oni su podsjetnik na ahiret!'“ Hadis – kaže on – bilježi Tirmizi[1] i ocjenjuje ga vjerodostojnim (sahīh).
2. Od Ebu Hurejre prenosi se sljedeće: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., posjetio je mezar svoje majke, pa je stao plakati tako da je rasplakao i one oko sebe. Potom je rekao: ‘Zatražio sam dozvolu od svog Gospodara da zamolim oprost njenih grijeha, pa mi to nije dopustio. Onda sam Ga zamolio da mi dopusti da posjetim njen mezar, pa mi je dopustio, zato posjećujte i vi mezare jer oni podsjećaju na smrt!'“ Hadis – kaže on – prenosi skupina (el-džema'a).[2]
3. Od Abdullaha ibn Ebi Mulejke prenosi se sljedeće: “Jednog dana Aiša je dolazila iz mezaristana, a ja sam je upitao: ‘Majko pravovjernih, odakle dolaziš?’ ‘Od mezara mog brata Abdurrahmana’, rekla je. ‘Zar Vjerovjesnik, s.a.v.s.’, upitao sam ja, ‘nije zabranio da se posjećuju mezari?’ ‘Jeste’, kazala je ona. ‘Bio je zabranio da se posjećuju mezari, a potom je naredio da se posjećuju!'“ Hadis – kaže on – navodi El-Esrem u svom Sunenu.

Šejh Muhammed Hāmid el-Fukki u svom komentaru na knjigu kaže: “Hadis bilježe još i Ibn Mādža, El-Hākim i El-Begavi u svom Šerhus-sunnetu.

4. Od Ebu Hurejre prenosi se “da je Vjerovjesnik, s.a.v.a., prišao nekim mezarlucima i rekao: ‘Mir neka je na vama, kućo naroda vjerničkog! I mi ćemo se, ako Bog da, vama priključiti!'“ Hadis – kaže on – bilježe: Ahmed,[3] Muslim[4] i En-Nesāi,[5] a kod Ahmeda se i posredstvom Aiše navodi hadis sličan ovome, s tim da u njemu ima i dodatak: “Bože moj, nemoj nam uskratiti njihovu nagradu i nemoj nas, nakon njih, staviti na kušnju!”[6]
5. Burejda kaže: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., podučavao ih je da, onda kad odu do mezaristana, neko od njih rekne: ‘Mir neka je na vama, stanovnici kuća, vjernici i muslimani! I mi ćemo se, ako Bog da, vama priključiti. Molimo Allaha za spas i vas i nas!'“ Hadis – kaže on – bilježe: Ahmed,[7] Muslim[8] i Ibn Mādža.[9] (El-Muntekā, sv. II, str. 116)
6. Ibn Omer od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., prenosi sljedeće: “Ko dođe obaviti hadž i posjeti moj mezar nakon moje smrti taj kao da me posjetio za života!” Hadis bilježi Taberāni u El-Evsatu i El-Bejheki u Es-Sunenu.
7. On, također, od njega prenosi i ovo: “Onome ko posjeti moj mezar zajamčeno je moje zauzimanje za njega!” Hadis bilježi Ibn Adijj u El-Kāmilu te El-Bejheki u El-Īmānu.
8. Enes od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., prenosi sljedeće: “Onome ko me posjeti u Medini računajući da će za to biti nagrađen kod Allaha, ja ću biti svjedok ili zagovornik na Sudnjem danu!” Hadis bilježi El-Bejheki u Šu'abul-īmānu (usp. Kenzul-ummāl, Vrijednost posjećivanja mezara, sv. VIII, str. 99).
9. Ebu Hurejre od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., prenosi sljedeće: “Niko ne posjeti mezar nekoga svog bliskog i ne nazove mu selam te posjedi kod njega, a da mu dotični ne uzvrati na selam i ne združi se s njim sve dok ovaj sjedi kod njega!” Hadis bilježi Ebuš-Šejh i Ed-Dejlemi.
10. Također, on od Vjerovjesnika, s.a.v.a., prenosi i ovo: “Svakoga ko prođe pored mezara nekoga koga je poznavao na ovom svijetu i nazove mu selam, onaj u mezaru prepozna i uzvrati mu na selam.” Hadis bilježe: Temmām, Hatīb, Ibn Asākir i Ibnun-Nedždžār. U Kenzul-ummālu stoji da je prijenosni niz hadisa (sened) dobar. Postoji približno osamdeset ovakvih predaja, od kojih se veliki broj nalazi u Kenzul-ummālu (sv. VIII, str. 99 i dalje te str. 135 i dalje), pa ko želi upoznati se s njima neka se obrati ovom djelu.
11. Ebu Hurejre prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., rekao: “Nema nikoga ko meni nazove selam, a da mi Allah ne povrati dušu da mu uzvratim na selam!” (Sunenul-Bejheki, odjeljak o posjeti Vjerovjesnikovom, s.a.v.a., mezaru, sv. V, str. 245.)
12. Ibn Omer, u vezi s dodirivanjem Crnog kamena u Kabi, kaže: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., doticao ga je rukom i ljubio ga.” Na to ga je neko upitao: “A šta ako zapadnem u gužvu, šta ako to ne mognem učiniti?” “Ostavi to ‘šta ako’ za Jemen! (Dotični je, očigledno, bio iz Jemena, op. prev.) Ja sam vidio Božijeg Poslanika da ga dodiruje i da ga ljubi!” Hadis navodi Buhari u svom Sahīhu, a posredstvom Museddida.[10]
13. Ibn Abbās kaže: “Vidio sam Omera ibnul-Hattāba kako ljubi Crni kamen i na njemu čini sedždu. ‘Vidio sam Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kako postupa ovako!’, rekao je.” Hadis bilježi Et-Tajālisi i dr.
14. Ebu Džafer prenosi “da je Ibn Abbās poljubio Crni kamen i na njemu učinio sedždu, zatim ga je ponovo poljubio i na njemu tri puta učinio sedždu”.
15. Ikrima od Ibn Abbāsa prenosi sljedeće: “Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.a., kako čini sedždu na kamenu.” (Sunenul-Bejheki, odjeljak o činjenju sedžde na kamenu, sv. V, str. 74–75)
16. Dāvud ibn Ebi Sālih kaže: “Jednog dana došao je Mervān i zatekao jednog čovjeka kako je lice spustio na mezar, pa ga je uhvatio za vrat i upitao ga: ‘Jesi li svjestan tog svog postupka?’ ‘Jesam’, kazao je. Potom se okrenuo prema njemu, kad – to bijaše Ebu Ejjub el-Ensāri, r.a., pa mu on reče: ‘Došao sam Božijem Poslaniku, s.a.v.a., a ne kamenu! Čuo sam Božijeg Poslanika, s.a.v.a., kad je rekao: ‘Ne plačite nad vjerom kad brigu o njoj preuzmu njeni ljudi, no plačite nad njom kad je preuzmu oni drugi!'“ Hadis bilježi El-Hākim u svom El-Mustedreku, sv. IV, str. 515, ocjenjujući ga vjerodostojnim, na šta Ez-Zehebi nije imao primjedbe. Ibn Tejmija u El-Muntekāu (sv. II, str. 261, 262 i 263) navodi i predaje o ljubljenju Crnog kamena u Kabi i njegovom doticanju rukama te spuštanju obraza na nj.
17. Hafiz Ibn Asākir bilježi “da je došla Fatima i stala nad mezarom Božijeg Poslanika, s.a.v.a., uzela šaku zemlje s mezara i stavila je sebi na oči te stala plakati”.
18. On, također, bilježi i ovo: “Jedan stanovnik pustinje došao je kod Vjerovjesnikovog, s.a.v.a., mezara i sebi na glavu prosuo prašine s njegovog mezara te mu stao govoriti: ‘Među onim što ti je objavljeno nalazi se i ovo: ‘A da oni, kad sebi kakvo nasilje učine, dođu kod tebe…’ – ja sam, eto, učinio nasilje, pa sam ti došao da mi se zamoliš za oprost grijeha!’ Na to je iz mezara začuo glas: ‘Već ti je oprošteno!’ To se desilo dok se tu nalazio i ‘Ali, Vođa pravovjernih.”
19. Ibn Asākir, također, bilježi “da je kod Vjerovjesnikovog, s.a.v.a., mezara došao Bilāl i tu počeo plakati, zarivajući lice u njegovu prašinu. Utom su došli Hasan i Husejn, a on ih je stao grliti i ljubiti.” (El-Gadīr, sv. V, str. 127–128.)

[1] Sunenut-Tirmizi, poglavlje o dženazama, hadis br. 974.

[2] Sahīhu Muslim, poglavlje o dženazama, hadis br. 1622; Sunenun-Nesai, poglavlje o dženazama, hadis br. 2007; Sunenu Ebi Davud, poglavlje o dženazama, hadis br. 2815; Sunenu Ibn Madža, poglavlje Šta se prenosi o dženazama, hadis br. 1561; Musnedu Ahmed, Baki Musnedil-muksirin, hadis br. 9311.

[3] Musnedu Ahmed, Baki Musnedil-muksirīn, hadis br. 7652, 8523 i 8924.

[4] Sahīhu Muslim, poglavlje o čistoći, hadis br. 367.

[5] Sunenun-Nesāi, poglavlje o dženazama, hadis br. 2012.

[6] Musnedu Ahmed, Baki Musnedil-ensār, hadis br. 23335.

[7] Musnedu Ahmed, Baki Musnedil-ensār, hadis br. 21907 i 21961.

[8] Sahīhu Muslim, poglavlje o dženazama, hadis br. 1620.

[9] Sunenu Ibn Madža, poglavlje Šta se prenosi o dženazama, hadis br. 1536.

[10] Sahihul-Buhāri, poglavlje o hadžu, hadis br. 1507; Sunenut-Tirmizi, poglavlje o hadžu, hadis br. 789; Sunenun-Nesāi, poglavlje o hadžskim propisima, hadis br. 2897; Musnedu Ahmed, Musnedul-muksirīne mines-sahābe, hadis br. 6108.