Poslanik nije težio slavi

Share

Thomas Carlyle

“Poslanik nije težio slavi. Da je to želio, priklonio bi se onima koji su ga za to nastojali pridobiti! On se, međutim, zakleo da ne bi odustao od onog za šta se zalaže ni kada bi mu zauzvrat u jednu ruku dali Mjesec, a u drugu Sunce!”

Tomas Karlajl

Ime mu je Tomas Karlajl (Thomas Carlyle). Engleski društveni reformator. Rođen 1795, umro 1881. godine. Bio je pod snažnim utjecajem njemačke filozofoije i književnosti Getea i Šilera. Pisac, povjesničar i istraživač. Snažno je djelovao na veliki broj svojih savremenika. Bio je jedna od najznačajnijih ličnosti svoga vremena. Divio se ljudima koji su mijenjali tokove povijesti, što je istaknuo u knjizi Junaci i obožavanje junaštva kroz historiju, objavljenoj 1841. godine.

U knjizi Junaci… čitavo jedno poglavlje je posvetio Poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., posebno naglašavajući ono veličanstveno u njegovom životu. Odgovarao je na klevete onih koji su mrzili Poslanika, njega i njegovu veličanstvenu Objavu do mjere da su ga etiketirali pristranošću za islam. Međutim, on je izložio svjedočenje koje je neminovno moralo doći od čovjeka koji vjeruje u veličinu čovječanstva i vrijednost Objave koja ga je zaokupljala, pa je i iznio svoje svjedočenje pred povijest.

Poglavlje koje je u Karlajlovoj knjizi posvećeno Božijem Poslaniku preveli su na arapski dr. Ali Edhem i književnik Muhammed Sibai, a objavljeno je u knjizi Junaci. Pa, šta je ovaj engleski filozof rekao o Poslaniku islama u svojoj knjizi?

“Bili su narod koji je stoljećima lutao pustinjom, ljudi na koje niko nije obraćao pažnju niti im je ukazivao poštovanje, a kada im je došao arapski vjerovjesnik, onda se prema njima okretalo u nauci i granama spoznaje; nakon što bijahu malobrojni, postadoše mnogobrojni; nakon što su bili poniženi, postadoše ugledni i divljenja dostojni. Ne prođe ni čitavo stoljeće, a Zemlja na sve strane bijaše obasjana njihovim umnim pregnućima i njihovim naukama!”

Onim mrziteljima koji su klevetali Poslanika, Karlajl je uzvratio riječima:

“Zar želiš veći dokaz da je neko zidar od činjenice da je on sazidao kuću u koju su stali mnogi milioni ljudi i koja opstaje stoljećima dugim, a da joj ništa ne udi i da se nikako ne urušava?! Pa, zar se od onog ko tvrdi da mu je dato vjerovjesništvo i treba tražiti nešto drugo do pojave da mu se vjera raširila među milionima ljudi, da se ti ljudi stoljećima ustrajno drže te vjere i izražavaju prema njoj snažno oduševljenje?!”

Pobijajući tvrdnje mrzitelja, ustajući u odbranu Poslanika i Kur'ana, Karlajl kaže:

“Poslanik nije težio slavi, kako to neki tvrde. U srcu tog velikog vjerovjesnika nije bilo nikakvih ovosvjetskih težnji. Onoga koji se drži za Božije uže ne zanimaju vanjski obrisi stvari, ni površnosti, a on se držao za Božije uže i uzimao u obzir dobitak i gubitak: koliko je zid širok, ne pokazujući zanimanje za slavu ili vlast. Da je to želio, priklonio bi se onima koji su ga za to nastojali pridobiti! On se, međutim, zakleo da ne bi odustao od onog za šta se zalaže ni kada bi mu zauzvrat u jednu ruku dali Mjesec, a u drugu Sunce!

Kakav je to samo bio čovjek! Kako je bio častan vjerovjesnik: suočio se s neprijateljstvom koje su prema njegovoj Objavi iskazali njemu najbliskiji ljudi, pa i pored toga nastavio se kretati svojim putem, uvjeravajući sviju dokazima koje mu je podario Uzvišeni Bog! Njegovim dokazima nije se niko mogao suprotstaviti i niko ga nije mogao pokolebati! Nikako! Nikako, tako mi Boga: vjera Muhammedova nije se proširila sabljom, kako govore njegovi mrzitelji!

Prema tome, istina širi samu sebe, bez sablje. Dokaz za to je pojava da je islam došao patvorenim vjerskim sljedbama i nevjerodostojnim ideologijama pa ih je sve progutao i imao je pravo što je to učinio, budući da je on Istina, a Istina je trajna i ona pronalazi svoj put do ljudskih srca i umova te je oni potvrđuju i prihvataju. Onome što je postojalo, a nije imalo svoga utemeljenja u Istini, nije ni preostajalo ništa drugo već da se rasprši.

Nema nikakve sumnje u činjenicu da je Kur'an, taj jezički izražaj kakav nije mogao postići ni najvispreniji stilist Muhammedova vremena, njemu objavio Uzvišeni Bog da bude put svekolike egzistencije, sve do Dana proživljenja. To stoga što je Muhammed, Božiji poslanik, imao iskreno srce i od njega takvoga su Časni Kur'an preuzeli muslimani i nemuslimani, sa srčanim uvjerenjem, budući da im je Muhammed njime govorio iz čvrstog uvjerenja u nj. Tako je Kur'an ulazio u njihova srca i njihove umove i stoga su muslimani snažno uzvjerovali u islam, dok su nemuslimani ulazili u Allahovu vjeru u skupinama. Naime, nema ničeg iskrenijeg od govora iskrena čovjeka, govora koji poteče iz iskrenog srca. Takav govor sa svom iskrenošću djeluje smirujuće u umovima i srcima onih koji ga dočekuju.”

Također je rekao:

“Jedna od najvećih sramota, nama i svakom pobožnom pojedincu ovoga vremena, jeste da slušamo sve te optužbe koje se upućuju prema islamu i njegovom Vjerovjesniku. Naša je dužnost da se borimo protiv takvih izmišljotina i nepodopština, jer je Objava koju je prenio Poslanik i danas svjetiljka blistava.”

  • 31 Oktobra, 2019