Poslanik, s.a.v.a., i čuvanje ovaca

Poslanik, s.a.v.a., i čuvanje ovaca

Od Imama iz Poslanikove porodice nije prenesena predaja koja bi ukazivala na to da je Božiji Poslanik, s.a.v.a., u doba djetinjstva obavljao posao pastira. Jedino se prenosi od Imama Sadika, a.s., predaja u kojoj se govori o mudrosti čuvanja stada od strane poslanikā, što se onda posredno odnosi i na našeg Poslanika. U toj predaji stoji:

مَا بَعَثَ اللَّهُ نَبِيًّا قَطُّ حَتَّى‏ يَسْتَرْعِيَهُ‏ الْغَنَمَ‏ يُعَلِّمُهُ بِذَلِكَ رِعْيَةَ النَّاس‏.

“Svevišnji Allah nije poslao nijednog poslanika, a da ga prvo nije učinio pastirom, da bi ga podučavao upravljanju stvarima ljudi.” Preneseno je od njega da je govorio i o mudrosti u poljoprivredi i čuvanju ovaca:

إِنَّ اللَّهَ عَزَّ وَ جَلَّ أَحَبَّ لِأَنْبِيَائِهِ مِنَ الْأَعْمَالِ الْحَرْثَ‏ وَ الرَّعْيَ‏ لِئَلَّا يَكْرَهُوا شَيْئًا مِنْ قَطْرِ السَّمَاء.

“Od svih poslova za Svoje poslanike Svevišnji Allah je najviše volio zemljoradnju i čuvanje ovaca kako ne bi negodovali zbog padavina s neba.”[1] Također je preneseno: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., nikad nikome nije bio najamni radnik.”[2]

Posljednja predaja nam ukazuje na to da Božiji Poslanik, s.a.v.a., nikada nije ljudima u Mekki čuvao ovce za neku naknadu, nasuprot tvrdnjama nekih historičara koji su, pozivajući se na jedan hadis prenesen u Sahihu-l-Buhari, govorili da je on čuvao ovce Mekkelijama. Pod pretpostavkom da se utvrdi da je on u djetinjstvu ili početkom mladosti i čuvao ovce, za to postoji razlog, koji je prenesen u predaji od Imama Sadika, a.s., a to je da je Uzvišeni Allah Božijeg Poslanika, odredivši mu da obavlja poslove pastira, spremao da postane dostojan najvećim stupnjevima savršenstva, i to savršenstva kojim ga je Svevišnji Allah opisao u ajetu:

وَإِنَّكَ لَعَلَىٰ خُلُقٍ عَظِيمٍ

Jer ti si, doista, najljepše ćudi![3] Ovako je Svevišnji Allah pripremao Muhammeda za preuzimanje teške odgovornosti Božanske misije koja zahtijeva pažnju prema ljudima, njihovo odgajanje i izdržljivost u teškoćama na putu upute i vođstva.

[1] ‘Ilelu-š-šerai’, str. 23; Sefinetu-l-bihar (en-nebe).

[2] Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 2, str. 21; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 2, str. 296.

[3] El-Kalem, 4.