Poslanikovo, s.a.v.a., prvo putovanje u Šam
Poslanikovo, s.a.v.a., prvo putovanje u Šam
Praksa Kurejšijskih trgovaca je bila da svake godine putuju u Šam, centar tadašnje trgovine, radi razmjene robe. I Ebu Talib je odlučio da ide na putovanje, ali iz straha od teškoća putovanja i opasnosti prolaska kroz pustinju, nije imao namjeru povesti i Muhammeda sa sobom. Međutim, promijenio je svoju odluku kada je vidio njegovo navaljivanje i suze u očima svog bratića prilikom rastanka. Ovo je bilo prvo Muhammedovo putovanje u pratnji svog amidže u Šam. Tada je naučio kako se putuje kroz pustinje i upoznao pustinjske puteve za kretanje karavana.
Na ovom putovanju dogodio se susret monaha Behiraa[1] s Muhammedom. I on je vidio u njemu znakove posljednjeg poslanika čiju pojavu je nagovijestio hazreti Isa, a.s. Behira je bio potpuno upoznat s Tevratom, Indžilom i ostalim izvorima koji su saržavali radosnu vijest o pojavi posljednjeg poslanika i preporučio je njegovom amidži, Ebu Talibu, da ga vrati u Mekku i da bude na oprezu kako bi ga sačuvao od zavjere jevreja.[2] Tako se Ebu Talib sa svojim bratićem vratio u Mekku.
[1] Behira: njegovo ime je zabilježeno na više načina: Behira, Serdžis ibn Abdu-l-Kajs, Buhajra… Ne zna se je li mu to ime ili nadimak. Iako su brojne predaje o ovom događaju, ipak je vrlo teško utvrditi njegovu istinitost. Kontradiktornost predaja u svim detaljima događaja, lažni detalji, ograničenost prenošenja samo na Ebu Musaa… su ozbiljne prepreke. Međutim, pokušaj povezivanja poslanstva Božijeg Poslanika, s.a.v.a., s kršćanskim učenjacima i monasima, kao što su Vereke ibn Neufil i Behira, najveći je problem u ovoj priči.
[2] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 1, str. 194; Es-Sahih min sireti-n-nebijji-l-a'zem, sv. 1, str. 91-94
