Scroll to top
Podijeli

Ispravnost vjere Poslanikovih, s.a.v.a., predaka


Autor teksta: Grupa autora
Izvor: Znamenja Upute

15. Novembra 2019.

Ispravnost vjere Poslanikovih, s.a.v.a., predaka

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., se rodio u porodici koja je poznavala Jednog Boga i vjerovala u Njega. Odgojen je u sredini koja je uživala visok stepen moralnih vrlina i bila na vrijednom položaju. Iz govora i molitve njegovog djeda Abulmuttaliba možemo saznati o njegovom vjerovanju. Kada je Abesinijski vojskovođa Ebreha[1], s ciljem da sruši Ka’bu, napao to područje, Abdulmuttalib za zaštitu Božije kuće nije tražio utočište kod kipova, već se oslonio na Svemogućeg Boga.[2]

Dakle, Abdulmuttalib je bio obaviješten o mnoštvu nagovještaja i radosnih vijesti koji su govorili o položaju plemenitog Poslanika, s.a.v.a., njegovom stepenu i budućnosti. Vrhunac svog vjerovanja u Poslanika je očitovao kada ga je, dok je bio dojenče, uzeo kao posrednika pred Bogom moleći kišu od Njega, jer je Abdulmuttalib znao koliki je položaj i mjesto plemenitog Poslanika, s.a.v.a., kod Svevišnjeg Allaha.[3] Još jedno svjedočenje za ovu tvrdnju jeste Abdulmuttalibova napomena Ummu Ejmeni da bude posebno pažljiva i obazriva prema Muhammedu dok je bio dijete.

Njegov amidža, Ebu Talib, također je imao takve vrline. On je do zadnjih trenutka svog života bio uz njega, počevši od preuzimanja brige o njemu u djetinjstvu, čuvanja, pa do pomoći u obavljanju dužnosti poziva i širenja njegovog poslanstva. Na tom putu pretrpio je od Kurejšija uznemiravanja, muke, prekid odnosa s njima i ekonomski bojkot u dolini izvan Mekke. Ovo možemo uočiti u raznim primjerima prenesenim od Ebu Taliba, a koji se odnose na njegovu brigu i pažnju za zaštitu Božijeg Poslanika, s.a.v.a.[4]

Predaje koje su prenesene o ocu našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.a., i njegovoj plemenitoj majci odbacuju širk i idolopoklonstvo od njih i u ovom slučaju dovoljan je govor Božijeg Poslanika:

لَمْ‏ أَزَلْ‏ أُنْقَلُ‏ مِن أصْلابِ الطَّاهِرينَ إِلَى أَرْحَامِ الطَّاهِرَاتِ.

“Neprekidno i oduvijek sam od čistih kičmi prenošen u čiste maternice.“[5] Ove riječi ukazuju na čistoću svih plemenitih predaka našeg Poslanika, s.a.v.a., od svake vrste širka i prljavštine.

[1] Ebreha ili Abreha, a zove se i Abraha Al-Ašram, bio je aksumitski zapovjednik koji je kasnije postao namjesnik Kraljevstva Aksum na jugu Arabije, da bi napokon sebe proglasio nezavisnim kraljem Himjara, a vladao je većim dijelom današnjeg Jemena i juga Arabije. Ebreha je bio iz Abesinije – Aksumskog carstva. Bizantinci su, koristeći sukob između kršćana i jevrejskog vladara Himjara u Jemenu, pod izgovorom odbrane kršćana, s vojskom Aksumskog kršćanskog carstva poduzeli invaziju na jug Arabije kako bi ujedinili vlast u Jemenu naspram Perzijskog carstva. Ebreha je bio vojskovođa koji je predvodio invaziju. To se desilo u periodu između 531. i 547. godine. Ebreha je sagradio veliku katedralu u San’i u Jemenu, kako bi odvratio hodočasnike od Ka’be. Oko 570. godine pokrenuo je veliku vojsku sa slonovima da napadne Mekku kako bi srušio Ka’bu. Ta godina, u kojoj je rođen i Božiji poslanik Muhammed, s.a.v.a., poznata je kao Godina slona. Kako časni Kur’an u suri El-Fil pripovijeda, Ebrehu je porazila Božija vojska Ababil i uništila mu vojsku. Pet godina kasnije, 575. godine, invazijom perzijskog sasanidskog carstva, Ebreha je svrgnut s vlasti u Jemenu.

[2] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 1, str. 43-62; El-Kamil fi-t-tarih, sv. 1, str. 160; Biharu-l-envar, sv. 5, str. 130.

[3] Es-Siretu-n-nebevijje vel-asaru-l-muhammedijje, Zejni Dehlan, na marginama Es-Siretu-l-halebijje, sv. 1, str. 64; Tarihu-l-Ja’kubi, sv. 2, str. 10.

[4] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 1, str. 979; Tarihu Dimešk, sv. 1, str. 69; Medžme’u-l-bejan, sv. 7, str. 37; El-Mustedreku ‘ala-s-sahihejn, sv. 2, str. 623; Et-Tabekatu-l-kubra, sv. 1, str. 168; Es-Siretu-l-halebijje, sv. 1, str. 189; El-Usul mine-l-Kafi, sv. 1, str. 448; El-Gadir, sv. 7, str. 345.

[5] Es-Siretu-n-nebevijje vel-asaru-l-muhammedijje, Zejni Dehlan, na marginama Es-Siretu-l-halebijje, sv. 1, str. 58; Evailu-l-mekalat, str. 12 i 13.

Post a Comment

Povezani članci