Poslanstvo – 1
Poslanstvo – 1
OPĆE POSLANSTVO
Smisao poslanstva
1. Usavršavanje
1. Imam Sadik, mir s njim, u odgovoru jednom nevjerniku koji ga je upitao: “Kako da dokažeš poslanstvo?”: “Pošto utvrdimo da imamo Stvoritelja Svevišnjeg nad nama i nad svim što je stvorio, Koji je Mudar i Svevišnji – s tim što nije moguće da Ga stvorovi vide i dodiruju te da imaju izravnu međusobnu vezu i da mogu međusobno raspravljati – time se dokazuje činjenica da On među Svojim stvorenjima ima predstavnike i poslanike koji objelodanjuju Njegove riječi robovima i upućuju ih na djela kojima stiču koristi i upoznaju ih da činjenjem dobrih djela postižu vječnost, a zapostavljanjem istih zarađuju propast.”[1]
2. Izbavljanje čovjeka iz vlasti taguta
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a taguta se klonite!” I bilo je među njima onih kojima je Allah na Pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su završili oni koji su opovrgavali.[2]
1. Imam Ali, mir s njim: “Zaista je Allah, dž.š., poslao Muhammeda, s.a.v.a., sa Istinom da bi izveo Njegove robove iz robovanja Njegovim robovima u robovanje Njemu, iz odgovornosti Njegovim robovima u odgovornost Njemu, iz pokornosti Njegovim robovima u pokornost Njemu, i iz zaštitništva Njegovih robova pod zaštitništvo Njegovo.”[3]
3. Uljepšavanje ahlaka
On je Taj koji je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.[4]
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Poslan sam da usavršim plemenite ćudi.”[5]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista sam poslan da upotpunim lijep ahlak.”[6]
3. Imam Ali, mir s njim: “Onda im je Allah uputio poslanike Svoje i niz vjerovjesnika Svojih da bi tražili od njih da ispune prisegu fitretom Bogu datu, da bi ih podsjetili na blagodat Njegovu zaboravljenu, da bi saopćenjem upotpunili dokaz protiv njih, da bi im otkrili blaga razuma, i pokazali im znakove moći Njegove.”[7]
4. Pravedno postupanje ljudi
Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i mjerila spuštali da bi ljudi pravedno postupali, a gvožđe smo spustili, u kome je velika snaga i korist ljudima, i da bi Allah ukazao na one koji Ga pomažu i poslanike Njegove, u stanju kada Ga ne vide. Allah je, uistinu, Moćan i Silan.[8]
5. Suzbijanje neslaganja
Ljudi bijahu jednog ummeta, zatim Allah sla vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i po njima je slao Knjigu, s istinom, da se po njoj sudi ljudima u onome u čemu se oni ne bi slagali. A povod neslaganju je bila međusobna zavist, baš od strane onih kojima je data, i to kada su im već bili došli jasni dokazi; pa je Allah uputio one koji vjeruju da shvate pravu istinu o onome u čemu se nisu slagali, Njegovom dozvolom. A Allah upu ćuje na Pravi put onoga koga On hoće.[9]
1. Imam Ali, mir s njim: “Pogledajte na raznovrsne blagodati Božije prema njima, kada im je izaslao Poslanika koji je od njih uzeo jamčenje poslušnosti njihove njemu i koji ih je ujedinio pozivom svojim. Kako je ta blagodat raširila krila dobrote svoje nad njima i dala da im poteku rijeke izobilja njezina, pa se cijela zajednica njihova ogrnula u napredovanje korisno za nju. I nađoše se uronjeni u izobilje njezino.”[10]
6. Upotpunjenje dokaza
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Allah je slao ljudima poslanike da bi imao jak dokaz nad Svojim stvorenjima, i da bi poslanici bili svjedoci protiv njih. I postavljao je poslanike među ljude da bi im donosili radosne vijesti i opomene, tako da, ako propadnu, da to bude sa dokazom, a ako živi ostanu, da im život bude s dokazom i da nauče ljudi o svome Gospodaru ono što znali nisu, te da spoznaju Njegovo Gospodstvo koje su poricali i uvide ga Jednim, nakon što su Mu pripisivali sudionike.”[11]
Vrste poslanika i vjerovjesnika
Nije se desilo čovjeku da mu se Allah obraća, osim nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika te on objavljuje dozvolom Njegovom ono što On želi. On je, zaista, Uzvišen Mudar![12]
1. Imam Sadik, mir s njim: “Poslanika i vjerovjesnika su četiri vrste. Vjerovjesnik koji je vjerovjesnik za sebe, što ne prelazi na drugoga; vjerovjesnik koji vidi u snu i čuje glas, ali ne vidi u budnom stanju i nije poslan nikome, te i sam ima imama, kao što je Ibrahim, a.s., bio imam Lutu, a.s.; vjerovjesnik koji vidi u snu, čuje glas, vidi meleka i poslan je skupini manjoj ili većoj, kao što je Junus, a.s. Rekao je Allah, dž.š., za Junusa: I poslali Smo ga stotini hiljada ili više od toga.” Reče: “Ovo ili više od toga je trideset hiljada, a i on je imao imama. Četvrti je onaj koji vidi u snu, čuje glas, vidi na javi, on je imam poput poslanika ulul‘azma. Ibrahim, a.s., prvo je bio Poslanik, ali nije bio imam, sve dok Allah, dž.š., nije rekao: Zaista sam te učinio imamom ljudima.”[13]
Broj poslanika
626. Poslanik, s.a.v.a., kada ga je Ebu Zerr upitao za broj vjerovjesnika: “Stotinu i dvadesetčetiri hiljade.” Upita Ebu Zerr: “Koliko od njih je poslanika?” On reče: “Tri stotine i trinaest, veoma mnogo.” “Ko je bio prvi vjerovjesnik?” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Adem, a.s.”[14]
Poslanici ulu-l-’azma
Strpi se kao što su se strpjeli poslanici ulu-l-‘azma i ne traži da im kazna što prije dođe! Kada vide Dan obećani, učinit će im se da su ostali samo jedan čas dana. Ovo je saopćenje! A zar će ko drugi biti uništen do narod neposlušni?[15]
1. Imam ZejnulAbidin, mir s njim, nekim od svojih prijatelja: “Od poslanika peterica su ulul‘azm.” “Ko su oni?”, upitaše. Reče: “Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, s.a.v.a.” Upitaše: “Šta znači ulul‘azm?” Reče: “Poslani su i Istoku i Zapadu, i džinnima i ljudima.”[16]
2. Imam Sadik, mir s njim, kada ga je Semaat ibn Mihran upitao o ajetu: Strpi se kao što su se strpjeli poslanici ulu-l-‘azma: “Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, s.a.v.a.” Kaže Semaat: “Upitah: ‘Kako su postali ulul‘azm?’” Reče: “Tako što je Nuh, a.s., poslan s knjigom i šerijatom, i svako ko je došao nakon Nuha uzimao je iz njegove knjige, šerijata i puta, sve dok nije došao Ibrahim, a.s., sa listovima i odlukom da se napusti knjiga Nuhova, ali ne zbog njenog poricanja…”[17]
Posebna svojstva vjerovjesnika
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista je nama poslanicima naređeno da razgovaramo s ljudima u razini njihovog razumijevanja.”[18]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista nama poslanicima, kada spavamo, spavaju oči, ali ne i srca, i vidimo iza sebe kao što vidimo ispred sebe.”[19]
3. Poslanik, s.a.v.a.: “U ahlak poslanika i siddikina spada i postuanje da su vjernici kada ugledaju ljude, nasmijana lica i da se s njima rukuju pri susretu.”[20]
4. Katade: “Uzvišeni Allah nije poslao nijednog poslanika, a da nije bio lijepa lica i glasa.”[21]
5. Imam Ali, mir s njim, o svojstvima vjerovjesnika: “Bili su slabašni. Allah ih je iskušavao glađu, pogađao ih tegobom, provjeravao ih strahom i potresao neugodnostima… Da je Allah Uzvišeni htio vjerovjesnicima Svojim, kada ih je izaslao, otvoriti riznice i rudnike zlata, vrtove zasađene i oko njih sakupiti ptice nebeske i životinje zemaljske, On bi to učinio. A da je tako učinio, prestalo bi iskušenje, pokvarila bi se nagrada… Međutim, Allah Uzvišeni učinio je poslanike Svoje čvrstim u odlukama njihovim i dodijelio im slabašnost izgleda kakav se opaža očima, zajedno sa zadovoljstvom koje ispunjava srca i oči neovisnošću i oskudicom koja nanosi bol očima i ušima.”[22]
6. Imam Sadik, mir s njim: “Uzvišeni Allah nije poslao nijednog poslanika dok ga ne bi postavio za pastira, učeći ih time vođenju ljudi.”[23]
7. Imam Kazim, mir s njim: “Uzvišeni Allah nije poslao poslanika ili opunomoćenika, a da nisu bili velikodušni.”[24]
8. Imam Rida, mir s njim: “Besprijekorna čistoća jedna je od odlika poslaničkog ponašanja.”[25] 9. Imam Rida, mir s njim: “Korištenje ugodnih mirisa spada u poslaničko postupanje.”[26]
[1] El-Kafi, 1/168/1.
[2] En-Nahl, 36.
[3] El-Kafi, 8/386/586.
[4] El-Džumu‘a, 2.
[5] Kenzu-l-‘ummal, 31969.
[6] Et-Tabekatu-l-kubra, 1/193.
[7] Nehdžu-l-belaga, govor 1.
[8] El-Hadid, 25.
[9] El-Bekare, 213.
[10] Nehdžu-l-belaga, govor 192.
[11] Et-Tevhid, 45/4.
[12] Eš-Šura, 51.
[13] El-Kafi, 1/174/1; Es-Saffat, 147; El-Bekare, 124.
[14] El-Hisal, 524/13.
[15] El-Ahkaf, 35.
[16] Biharul-envar, 11/33/25
[17] El-Kafi, 2/17/2.
[18] Biharul-envar, 77/140/19.
[19] Isto, 16/172/7.
[20] Tenbihu-l-havatir, 1/29.
[21] Et-Tabekatu-l-kubra, 1/376.
[22] Nehdžu-l-belaga, govor 192.
[23] ‘Ilelu-š-šerai‘, 32/2.
[24] El-Kafi, 4/39/4.
[25] Tuhafu-l-‘ukul, 442.
[26] El-Kafi, 6/510/1.
