Povratak Ehli bejta u Medinu
Nakon saznanja o šehadetu Imama Husejna stanovnici Medine su iščekivali dan povratka zarobljenika Ehli-bejta, sve dok Imam Sedžad, mir s njim, zajedno sa svojim saputnicima nije došao blizu Medine. Tada je stigao jedan od historijskih dana za Medinu. Imam Sedžad je odsjeo u blizini Medine. Žene su sišle s jahalica. Imam Sedžad je poslao čovjeka da ode u Medinu i obavijesti ljude o njegovu ulasku u grad. Imamov izaslanik kaže da je išao kroz grad sve dok nije došao do Poslanikova mezara. Tu je glasno zaplakao i rekao:
O stanovnici Jesriba! Nema vam u njemu ostanka.
Husejn je ubijen pa plačʼte, lijući suze bez prestanka.
Tijelo mu je na Kerbeli obliveno krvlju,
A njegova glava okolo kruži na koplju.[1]
Ovaj čovjek prosvijetljene nutrine, koji je u ovom pogodnom trenutku poslao u ruke historije veoma vrijednu potvrdu nekoliko mjeseci poslije šehadeta Imama Husejna, opisao je način na koji je on postao šehid i veoma otvoreno rekao: “O narode Medine, kakva još nada može ostati u ovom gradu. Husejn ibn Ali pao je kao šehid i oči naroda liju suze za njim.”
Imamov izaslanik mogao se zadovoljiti time, ali to nije smatrao dovoljnim da bi izrazio svoju i Imamovu namjeru. On nije želio da ljudi više plaču, pjevaju tužne pjesme i iskazuju svoju ožalošćenost. Htio je dodati još jednu potvrdu na brojne potvrde o tragediji na Kerbeli i da narednim generacijama ostavi otvoren put razmatranja i analiziranja historije Ašure. Historija ustanka Imama Husejna, mir s njim, ne koristi se samo za oplakivanje, iskazivanje tuge, zarađivanje sevapa i brisanje grijeha i ne treba se uvijek tretirati kao jedna dirljiva predaja koja potiče na plač, a čije je mjesto na margini, pored minbera i vjerskih govora.
Historija pokreta Imama Husejna, mir s njim, jedno je veoma važno štivo koje se može iskoristiti i jedno poglavlje među brojnim živim poglavljima historije islama koje treba razmatrati kao događaj koji ima svoju autentičnost i originalnost. Njegovu vrijednost treba smatrati većom od toga da se spominje samo u sjeni i u nizu ostalih sadržaja.
Imamov izaslanik u svom drugom stihu zauvijek je osramotio emevijsku vlast. One je pored mezara Božijeg poslanika na sav glas uzviknuo:
“Ovi ljudi nalik na nevjernike ubili su sina svoga Poslanika. Njegovo okrvavljeno tijelo sravnio je sa zemljom, a glavu mu nabio na koplje.”
Potom je obavijestio narod o ulasku Ehli-bejta u grad. Rekao im je da su se oni prije nekoliko trenutaka zaustavili u blizini Medine.
Ljudi su krenuli van grada. Putevi su se zatvorili, a Medina je poprimila nevjerovatan izgled. Imam Sedžad našao se naspram cjelokupnog stanovništva Medine. Ljude je ušutkao jednim pokretom. Smatrao je nužnim da i ovdje dostavi muslimanima izvještaj o ovom nekoliko mjeseci dugom putovanju.
[1]Biharul-anvar, sv. 45, poglavlje 39.
