Rasprava
Rasprava
1. Imam Ali, mir s njim, u savjetu Kumejlu: “O Kumejle, u svakom sloju ljudi postoji skupina koja se nalazi iznad drugih. Zato, čuvaj se rasprave sa prostacima. Ako ti kažu nešto ružno, strpi se i budi od onih koje je Allah opisao u Svojim riječima: A kada im se obraćaju neznalice, oni kažu: selam.”[1]
2. Imam Sadik, mir s njim, kada ga je Tajjar pitao vezano za nepoželjnost raspravljanja s ljudima: “Pazi, govor poput tvoga nije nepoželjan. Čovjek koji se vine i lijepo se spusti i koji se spusti i lijepo se vine, pa ko je takav, mi nismo protiv njega.”[2]
3. Imam Sadik, mir s njim, je upitao Ebu Džafera ElAhvela: “Šta radi Ibn Tajjar?” ElAhvel: “Rekoh: ‘On je umro.’ Reče: ‘Da mu se Allah smiluje, da ga uvede u milost i obilje. Zaista je on branio nas, Ehli bejt.’”[3]
Odgovor Imama na poziv za raspravu
1. Imam Husejn, mir s njim, čovjeku koji mu je rekao: “Sjedi da raspravljamo o vjeri!”: “Slušaj, ja poznajem svoju vjeru i jasan mi je Pravi put, a ukoliko ti ne poznaješ svoju vjeru, idi i upoznaj je, što će mi rasprava? Zaista šejtan ubacuje smutnju čovjeku i šapuće mu u uho: ‘Raspravljaj s ljudima o vjeri da ne pomisle kako si nemoćan i neznalica!’”[4]
[1] Bešaretu-l-Mustafa, 26; El-Furkan, 63.
[2] Biharul-envar, 2/136/39.
[3] Isto, 2/136/41.
[4] Isto, 2/135/32.
