Raspravljanje

Raspravljanje

Pokuđenost i posljedice raspravljanja

1. Poslanik, s.a.v.a.: “Neće čovjek u potpunosti stići do istinskog vjerovanja sve dok se ne prođe raspravljanja, pa makar i bio upravu.”[1]

2. Poslanik, s.a.v.a.: “Najpobožniji su oni ljudi koji se prođu raspravljanja, pa makar i bili upravu.”[2]

3. Imam Ali, mir s njim: “Čuvajte se raspravljanja i svađe jer ovo dvoje čini srca bolesnim prema braći i iz ovog dvoga izrasta dvoličnost.”[3]

4. Imam Ali, mir s njim: “Kome je stalo do njegove časti, neka se prođe raspravljanja.”[4]

5. Imam Ali, mir s njim: “Sa šestero ne treba raspravljati: sa onim ko je upućen u vjeru (fakih), sa poglavarom, sa prostakom, sa bezobraznikom, sa ženom i sa djetetom.”[5]

6. Imam Sadik, mir s njim: “U skrušenost spada da se čovjek prođe raspravljanja, pa i u prilici kada je upravu.”[6]

7. Imam Hadi, mir s njim: “Raspravljanje urušava staro prijateljstvo i raskida čvrste veze. Najmanje što se raspravljanjem želi postići je nadmoć, a nadmoć je glavni razlog raskida prijateljstva.”[7]

8. Imam Askeri, mir s njim: “Ne raspravljaj se jer će ti nestati otmjenosti, i ne šali se jer će prema tebi biti bezobzirni.”[8]

[1] Munjetu-l-murid, 171.

[2] Emali-s-Saduk, 28/4.

[3] El-Kafi, 2/300/1.

[4] Nehdžu-l-belaga, mudrost 362.

[5] Gureru-l-hikem, 5634.

[6] Me‘ani-l-ahbar, 381/9.

[7] A‘lamu-d-din, 311.

[8] Tuhafu-l-‘ukul, 486.