Razdoblje pripreme prve osnove islamskog poziva
Razdoblje pripreme prve osnove islamskog poziva
Razdoblja mekanskog doba
Da bi se pripremio teren za osnivanje prve blagoslovljene islamske vlasti, Poslanik, s.a.v.a., je islamsku Poslanicu dostavljao kroz najmanje tri razdoblja:
- Priprema prve osnove za islamsku Poslanicu. Neki pisci su ovo razdoblje nazvali razdobljem skrivenosti ili posebnog poziva
- Poziv ograničen na najbliže i suočavanje s višeboštvom
- Javni poziv
1. Razdoblje pripreme prve osnove
Nakon što mu je Allah naredio da ustane i da opominje, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je krenuo pozivati u islam, nastojeći izgraditi imansku skupinu koja će biti izvor svjetlosti i sjaja koji će upućivati društvo. To je potrajalo oko tri godine, tokom kojih je Poslanik, s.a.v.a, bio podržavan iz “nevidljivog svijeta” i zaštićen od posrtaja i grijeha.
Iako je ovo poslaničko djelovanje bilo okruženo opasnostima i teškoćama, ono je bilo čvrsto i savršeno. Poslanik, s.a.v.a., je u ovom razdoblju birao ljude iz različitih plemena, mjesta i svih starosnih doba kako bi pokazao sveobuhvatnost Poslanice i posvjedočio njeno širenje u društvu do najdaljih mogućih granica. Na početku su se odazivali potlačeni i siromašni, jer je islamska Poslanica bila pokret ka uzvišenosti, plemenitom životu i sigurnosti, ali odazivali su se i ugledni, oni nezaprljane duše, otvorenog uma i skloni čistom ponašanju.
Kurejšijski silnici nisu osjećali opasnost od Poslanice jer su smatrali da su to samo neka proricanja i promišljanja iz prošlosti, pa zato nisu poduzeli žestoke mjere da je unište na samom začetku.
Za ovo kratko vrijeme Božiji Poslanik, s.a.v.a., je uspio od ljudi koji su bili povjerovali u njegovo poslanstvo oblikovati aktivne pristalice koji su preuzeli na sebe zadatak da dalje šire Poslanicu među ljudima, jer su bili najbrižniji u vjeri i najčvršći u svojim uvjerenjima, negirajući time ostavštinu svojih očeva – mnogoboštvo i zastranjenost, i postajali su sve uvjereniji i spremniji da podnose posljedice zbog javnog proglasa Poslanice.
Preneseno je da se Božiji Poslanik, s.a.v.a., sa svojim ashabima u ovom razdoblju u vrijeme ikindije namaza razilazio po različitim dolinama pa bi obavljali molitvu pojedinačno ili po dvojica. Kada bi dvojica muslimana klanjala u nekoj od dolina Mekke, pojavila bi se i dvojica mnogobožaca koji bi ih vrijeđali, kritikovali i osuđivali zbog toga, a potom bi se potukli pa bi ova dvojica otišla.[1]
Kako su se ovakvi i slični sukobi s mnogobošcima ponavljali,[2] Božiji Poslanik, s.a.v.a., je radi redovnog obavljanja ibadeta koristio određene kuće, da bi se sakrili i bili udaljeni od očiju Kurejšija. Kuća Erkama ibn Ebu Erkama[3] bila je u to vrijeme najbolje sklonište za muslimane.
