Različitost misli i djela razboritog i nemoćnog čovjeka

U nizu savjeta Ebu Zerru Poslanik kaže da ako čovjek učini grijeh i nakon toga postane zabrinut i uplašen, Bog će mu oprostiti zbog te zabrinutosti i bola. Moguće je da se pogrešno pomisli da će svakom ko učini grijeh i poslije se pokaje biti oprošteno. Sama ova pomisao biva uzrokom posrtanja i još veće zaprljanosti zato što se grješnik nakon svakog grijeha nada da će mu Bog oprostiti. S ciljem otklanjanja ove pogrešne misli Poslanik, s.a.v.a., kaže da je svjestan i razborit čovjek onaj koji stalno razmišlja o blagovremenom korištenju svoga života i činjenju što više dobrih djela. On gazi prohtjeve svog ega i ne radi po sklonostima i željama svoga srca, da bi na kraju bio pogođen nemarom:

“O Ebu Zerre, razborit je onaj čovjek koji svoj nefs lijepo odgoji i radi za život nakon smrti, a nemoćan je onaj koji slijedi svoj nefs i njegove prohtjeve te u takvom stanju želi od Allaha želje.”

Čovjek posjeduje razum i prohtjeve (heva). Nekada razum pobjeđuje prohtjeve duše, a nekada prohtjevi duše pobjeđuju razum. U ovom dijelu opisana su oba dijela:

Nekada nefs postaje slab i njegovi prohtjevi ne upravljaju razumom. Ovo je slučaj razboritog čovjeka koji se nalazi na putu samoizgradnje i koji stalno razmišlja o vječnom životu poslije smrti. S druge strane, nekada nefs i njegovi prohtjevi pobjeđuju razum i čovjek biva nemoćan pred prohtjevima nefsa i ne može se oduprijeti životinjskim prohtjevima nefsa. Ovaj komentar je na osnovu teksta iz Biharul-envara, u kojem rečenica glasi: Razborit je onaj kome je nefs oslabio, ali u drugim tekstovima ta rečenica je u obliku: Ko lijepo odgoji svoj nefs. Možda je druga sintagma bolja pa bi u tom slučaju značenje rečenice bilo: Razborit je onaj koji odlučno pristupi lijepom odgajanju svoga nefsa, drugim riječima, ko izgrađuje sebe i ne da priliku željama i prohtjevima nefsa. Takav čovjek može razumno razmišljati, može svoj pogled od uskog i zatvorenog svijeta materije okrenuti prema beskrajnim i beskonačnim horizontima vječnosti i može se suzdržati od kratkovidnosti i ograničenog poimanja. Svoja djela može činiti za opstojeća vremena Sudnjeg dana.

Prema islamskom viđenju, ovakvo razmišljanje je razborito i ovakav čovjek je razborit jer on razmišlja o cilju i, umjesto ovog ograničenog svijeta, gleda na Onaj svijet koji je neograničen. Kompariranjem užitaka Ovog svijeta, koji brzo prolaze, sa vječnim blagodatima Onog svijeta, on mudro izabire ove druge.

Oni koji plitko razmišljaju ne misle ni o čemu drugom, osim o kratkotrajnim užicima i nepostojanim željama, te izabiru njih umjesto vječnih užitaka Budućeg svijeta. Oni su dubokoumnost predali u ruke svojih nefsanskih prohtjeva i sebe su ponizno stavili u službu svojih stomaka i strasti, ili, riječima Vođe bogobojaznih:

“Koliko je samo razuma koji su zarobljenici prohtjeva koji su im vođe!” ([1]Takav čovjek slijedi prohtjeve ega, a istovremeno želi biti u društvu Božijih prijatelja u džennetu.

[1] Nehdžul-belaga, izreka 202, str. 1182.