Pohvaljenost skromnog života

“O Ebu Zerre, zaista sam molio Allaha, neka je Uzvišen u Svome veličanstvu, da učini opskrbu onih koji me vole u mjeri koja im je dovoljna, a da imetak i djecu mojih neprijatelja uveća.”

Kao što znamo, posjedovanje više blagodati za većinu ljudi biva povodom sve veće privrženosti i srčane naklonosti Ovome svijetu. Dakle, da bi se spriječila njihova uprljanost Ovim svijetom, bolje je da ne posjeduju sredstava više nego što im je potrebno i da se mogućnostima koriste u mjeri udovoljavanja svojim potrebama. Iz ovog razloga Poslanik, s.a.v.a., iz brige koju ima prema onima koji ga vole, traži od Allaha da im podari opskrbe taman koliko im je potrebno, a ne u mjeri da mogu rasipati i pretjerivati. S druge strane, za svoje neprijatelje od Boga traži uvećanje imetka i broja djece. Zapravo, uvećanje imetka neprijatelja Božijih jeste Božiji zakon uzet iz “zakona o postepenom približavanju propasti”. Naime, Uzvišeni Bog nevjernike toliko obaspe materijalnim blagodatima da postaju zavedeni Ovim svijetom, a tonjenjem u Ovom svijetu povećava im se nevjerstvo i neposluh. Kao posljedica toga, njihova kazna na Budućem svijetu postaje veća i bolnija. Pored toga, posredstvom ovoga povećava im se i uznemirenost na Ovome svijetu.

Za neprijatelje Boga i Njegovih ugodnika nema gore kazne na Ovom svijetu od toga da tonjenjem u besmislice Ovog svijeta budu lišeni mogućnosti robovanja. Svakim danom, zbog uvećanja njihove lišenosti dobrote Božije, sve više im se povećava zastranjenje i nevjerstvo. Uzvišeni o tome kaže:

Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.[1]

Na drugom mjestu kaže:

Neka te ne oduševljavaju bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoće da ih njima kazni na Ovome svijetu i da skončaju kao nevjernici.[2]

Bog Uzvišeni, da vjernici ne bi svoje poglede uprli ka ovosvjetskom bogatstvu i da ne bi zavidjeli ljudima Ovog svijeta i zavedenima Ovim svijetom, poručuje:

Ne pružaj poglede svoje na ono što Mi dajemo na uživanje nekim od njih i ne budi tužan zbog njih, a prema vjernicima blag budi.[3]

Ali, a.s., bio je upitan o značenju dobra (hajr), pa je odgovorio:

“Dobro nije imati mnogo imetka i potomstva, nego je dobro da ti se uveća znanje i strpljivost i u robovanju Gospodaru tvome da se natječeš s ljudima. Ako učiniš lijepo, da se zahvališ Allahu, a ako učiniš loše, da od Allaha tražiš oprost. Na Ovom svijetu dobro je samo za dvije osobe: onome koji počini grijehe, pa ih popravi kajanjem, i onome koji se natječe u djelima dobrim.”[4]

[1] Ali ‘Imran, 178.

[2] Et-Tevbe, 55.

[3] El-Hidžr, 88.

[4] Nehdžul-belaga, izreka 92.