Razvoj ličnosti

Razvoj ličnosti

Auguste Comte je u svom Zakonu o tri stanja period puberteta nazvao godinama metafizike. Većina ljudi u trenutku susreta s pitanjima vezanim za tajne svijeta i postojanja osjećaju jednu vrstu posebne uznemirenosti koja je jedan drugi put dosezanja do natprirodnog. Veoma je teško u mislima mladih ljudi napraviti jasnu granicu između područja metafizike i pitanja vezanih za vjeru, zato jer sve duhovne vrijednosti djeluju uzajamno.

Kao da su svi psiholozi saglasni u činjenici da postoji veza između krize puberteta i naglog buđenja vjerskih osjećanja. U to vrijeme događa se određena vrsta vjerskog buđenja. To se čak primjećuje i kod onih osoba koje u prošlosti nisu marile za pitanja vezana za vjeru i vjerovanje i koja se ponovo u godinama svoje zrelosti također, vraćaju nemaru i zapostavljanju vjere. Prema mišljenju Stanley Halla ovaj osjećaj se javlja najkasnije do šesnaeste godine. Ovu transformaciju možemo smatrati jednom konciznom i sažetom slikom razvoja ličnosti mladog čovjeka. Ovi osjećaji mladom čovjeku, koji je izložen utjecaju različitih snaga, omogućavaju da krajnji uzrok svoga postojanja pronađe u postojanju Boga. Postojanje Boga umanjit će njegove unutrašnje patnje i mučenja i postat će mu jasno da i on također ima svoje mjesto u svjetskom životnom sistemu. Kod ljudi koji su tokom djetinjstva imali vjersko obrazovanje i odgoj ne postoji ovakvo naglo buđenje vjerskih osjećaja, ali njihova ljubav prema Bogu postat će snažnija i, kako to P. Bourret kaže, razlikovat će se od onog osjećaja koji su tokom djetinjstva gajili prama Bogu, a posebno po pitanju djevojčica, čija osjećanja su praćena gnostičkim iskoracima. Na kraju, ovo je period u kojem vjersko nadahnuće poprima preciznu formu.”[1]

To su godine snažnog interesovanja za natprirodno. Mladi ljudi, bez obzira kojem narodu i naciji pripadali, potaknuti svojom prirodom teže spoznaji Boga i plemenitim moralnim osobinama. Ova duboka i prirodna težnja nagnala je psihologe da period puberteta nazovu godinama natprirodnog i da u svojim raspravama o psihologiji adolescenta zasebno diskutuju o ovoj temi.

Iskonska težnja mladih prema vjeri je tako snažna da svi psiholozi kažu: Postoji neosporna veza između krize puberteta i buđenja vjerskih osjećanja. Čak i ona djeca koja su odgojena u porodicama koje su daleko od vjere, u periodu puberteta pokazuju veći interes za vjerska pitanja.

[1] Če midānīm? Bolūg, str. 118.