Suđenje
Suđenje
Kome je dozvoljeno suđenje
Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na Onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.[1]
1791. Imam Ali, mir s njim, rekao je sudiji Šurejhu: “Šurejh, sjeo si na mjesto na koje ne sjeda niko, osim Poslanika ili Poslanikova opunomoćenika ili nesretnika.”[2]
1792. Imam Sadik, mir s njim: “Čuvajte se suđenja, jer suđenje je za predvodnika koji zna suditi i koji među muslimanima sudi pravedno, a to pripada Poslaniku ili njegovom opunomoćeniku.”[3]
Obraćanje silniku radi presude
A ako im budeš sudio, sudi im pravedno jer Allah voli pravedne.[4]
Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ga poriču.[5]
1. Imam Sadik, mir s njim, je rekao u vezi sa dvojicom njegovih prijatelja koji su imali spor zbog duga ili nasljedstva pred silnikom:[6] “Ko se radi presude obrati silniku i bude presuđeno u njegovu korist, ono što je uzeo je haram, čak ako je to bilo i njegovo čvrsto pravo, jer uzeo ga je presudom silnika. A Allah, dž.š., naredio je da se silnik poriče.”[7]
2. Imam Sadik, mir s njim: “Čuvajte se mogućnosti da neki od vas vode sporove pred silnicima, već nađite čovjeka među vama koji poznaje naš način suđenja i prihvatite ga među sobom za sudiju, jer sam ga ja postavio za vašeg sudiju i idite kod njega na presudu.”[8]
Važnost sudske djelatnosti
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko postane sudija, odsjekao je svoju glavu bez noža.” Upitaše: “O Poslaniče, šta znači odsjekao je glavu?” Reče: “Džehennemska vatra.”[9]
2. Poslanik, s.a.v.a.: “Zaista će pravednog sudiju dovesti na Sudnji dan i tako strogo sa njim svoditi račun da će poželjeti da nikad nije sudio ni među dvojicom, a u vezi sa jednom hurmom.”[10]
3. Imam Sadik, mir s njim: “Žalit će se nevavis (mjesto u Džehennemu) Allahu, dž.š., zbog žestine svoje užarenosti. Reći će mu Allah: ‘Šuti, zaista je mjesto sudija užarenije od tebe!’”[11]
Dobrovoljno postajanje sudijom
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Ko žudi za položajem sudija i posegne za ovim ili onim da bi to postao, Allah će ga prepustiti njemu samome, a ko bude prisiljen da bude sudija, Allah, dž.š., će mu poslati meleka da ga osnaži.”[12]
2. Imam Ali, mir s njim, u pismu Maliku Aštaru, kada ga je imenovao za upravitelja Egipta: “Za rješavanje nesporazuma među ljudima odaberi onoga među podanicima svojim koji je po mišljenju tvojem najbolji. Odaberi onoga kojim se stvari ne otežavaju i suparnici se ne pokušavaju cjenkati s njim, koji ne istrajava u grešci, ne usteže se od povratka istini kada je sazna, ne teži pohlepi i ne zadovoljava se s najnižom razinom razumijevanja umjesto najviše, koji je krajnje obazriv u nejasnim pitanjima i najviše drži do dokaza, koji je najmanje uznemiren zbog ponavljanja govora protivnika, najstrpljiviji u razotkrivanju pojava, najodlučniji kod jasnoće suda i kojeg pohvala ne zanosi i podsticaj ne čini naklonjenim. Takvih je ljudi malo! Također, često provjeravaj njegove presude.”[13]
3. Imam Sadik, mir s njim: “Neka ne čezne za suđenjem onaj koji slabo poznaje fikh.”[14]
Ponašanje pri suđenju
1. Osigurati jednakost među parničarima
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Koga zapadne da sudi između dvojice muslimana, mora podjednako gledati u obje stranke, imati jednak odnos u pokazivanju, određivanju njihovog mjesta za sjedenje i mjesta koje će on zauzeti naspram njih.”[15]
2. Imam Ali, mir s njim, rekao je Šurejhu: “Vodi računa o pogledima, o načinu govora i sjedenja, da budeš nepristran kada sudiš dvojici muslimana, tako da se tebi bliski ne ponadaju u podršku, a da se neprijatelj tvoj ne zabrine za pravednost.”[16]
2. Ne dizati glas iznad glasa parničara
1. Imam Ali, mir s njim, EbulEsvedu EdDueliju, koji ga je pitao za razlog micanja s položaja sudije, budući da nije ništa pronevjerio, niti je počinio zločin: “Vidio sam da dižeš glas iznad glasa parničara.”[17]
3. Ne pokazivati zamor
1. Imam Ali, mir s njim, je rekao Šurejhu: “Čuvaj se mogućnosti da prilikom parničenja pokažeš uznemirenost i uvrijeđenost, jer parničenje je skup za koji je Allah propisao nagradu, a za čovjeka koji sudi na temelju istine priprema lijepe zalihe.”[18]
4. Saslušati iskaze obiju strana
1. Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju, mir s njim: “Kada ti dođu dvojica da im presudiš, nemoj suditi za jednog dok ne saslušaš riječi obojice. Kada tako učiniš, presuda će ti biti jasna.” Reče Ali, mir s njim: “Nakon toga sam uvijek sudio.” A Poslanik, s.a.v.a., molio se za njega riječima: “Bože, uputi ga u suđenje!”[19]
5. Ne suditi u stanju srdžbe
1. Imam Ali, mir s njim, rekao je Šurejhu: “Prilikom suđenja nemoj nikome šaptati, a ako se naljutiš, ustani i nikad ne sudi dok si ljut.”[20]
6. Ne suditi u stanju pospanosti
1. Poslanik, s.a.v.a., zabranjivao je da sudija sudi u stanju srdžbe, gladi ili pospanosti.[21]
7. Ne suditi u stanju gladi ili žeđi
1. Imam Ali, mir s njim, rekao je Šurejhu: “Ne sjedaj da sudiš dok ne jedeš.”[22]
8. Da sudija ne bude domaćin nijednom parničaru
1. Imam Sadik, mir s njim: “Došao je čovjek kod Imama Alija, mir s njim, i bio mu gost nekoliko dana. Zatim mu je rekao u vezi sa sporom, što nije spomenuo prvoga dana. Imam reče: ‘Jesi li parničar?’ Reče: ‘Jesam.’ Imam reče: ‘Idi od nas, jer Poslanik, s.a.v.a., zabranio je da parničar bez prisustva druge strane bude gost kod sudije’”[23]
9. Ne uticati na svjedoke
1. Poslanik, s.a.v.a., je zabranio sudijama da pomažu jednoj strani češćim gledanjem i isticanjem njegove tvrdnje. Također je zabranio uticanje na svjedoke.[24]
Kojim od sudija upravlja Allah, dž.š.
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Nema sudije muslimana, a da s njim nisu dva meleka koji ga upravljaju prema istini, sve dok ovaj ne poželi nešto drugo. A kada poželi nešto drugo i namjerno se odmetne, odlaze meleci od njega i prepuštaju ga njemu samome.”[25]
2. Imam Ali, mir s njim: “Ruka Božije milosti stoji nad glavom sudije; kada se ovaj odmetne, prepusti ga Allah njemu samom.”[26]
Vrste sudija
1. Imam Sadik, mir s njim: “Postoje četiri vrste sudija: trojica su u Vatri, a jedan je u Džennetu. Čovjek koji svjesno sudi nepravedno – u Vatri je; čovjek koji nesvjesno sudi nepravedno – u Vatri je; čovjek koji nesvjesno, bez znanja propisa, sudi pravedno – u Vatri je; čovjek koji svjesno, sa znanjem propisa, sudi pravedno – u Džennetu je.”[27]
Žena kao sudija
1. Poslanik, s.a.v.a.: “Žena ne može biti sudija koji sudi među ljudima.”[28]
2. Imam Bakir, mir s njim: “Žena se ne postavlja za sudiju niti za vladara.”[29]
Suđenje na temelju jasnog dokaza
1. Poslanik, s.a.v.a., kada su se pred njim parničila dva čovjeka u vezi sa nasljedstvom i nekoliko pohabanih stvari: “Možda jedan od vas bude rječitiji u iznošenju dokaza od drugog, pa kome presudim nešto što je pravo njegovog brata, presudio sam mu jezičak džehennemske vatre.” Tada se oglasiše obojica: “O Poslaniče, odrekao sam se svoga prava u korist suparnika!” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ne tako, već idite i pravedno podijelite imetak, potom ne gledajući izvlačite, a zatim jedan drugom halalite.”[30]
2. Poslanik, s.a.v.a., rekao je Imru’ulKajsu koji se parničio s nekim čovjekom zbog zemlje: “Imaš li dokaz?” On reče: “Nemam.” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Zakuni ga.” On reče: “U tom slučaju moja zemlja će biti njegova.” Poslanik, s.a.v.a., reče: “Ukoliko uzme tvoju zemlju, Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu, neće prihvatiti njegova djela i otrpit će bolnu kaznu.” Čovjek se uplaši te vrati zemlju Imru’ulKajsu.[31]
3. Imam Ali, mir s njim: “Pet je stvari kod kojih sudija mora suditi po spoljašnjosti: starateljstvo (pravo starateljstva koje Allah, Poslanik ili Imam daju bilo kome za starateljstvo djeteta), supružništvo, nasljedstvo, ono što je zaklano po šerijatskim propisima i svjedočenje. Kada god svjedoci izvanjski gledano budu povjerljivi, prima im se svjedočenje i nije potrebno istraživati o
njihovim unutrašnjim osobinama.”[32]
4. Imam Sadik, mir s njim: “Kada se pojavi Imam Mehdi, mir s njim, sudit će među ljudima Davudovim, mir s njim, sudom i neće mu biti potrebni dokazi. Allah, dž.š., će ga nadahnjivati i sudit će na osnovu znanja.”[33]
Riječi imama: “Znajte, ovo je suđenje!”
1. Imam Sadik, mir s njim: “Donijela su djeca svoje pisane radove pred Imama Alija, mir s njim, da izabere najbolji. On reče: ‘Znajte, ovo je suđenje! Nepravednost u ovoj prilici je poput nepravednosti prilikom suđenja! Prenesite svojim učiteljima da ukoliko vas udare više od tri puta prilikom odgajanja, slijedi (nad njima) odmazda.’”[34]
[1] Sad, 26.
[2] El-Kafi, 7/406/2.
[3] Isto, 7/406/1.
[4] En-Nisa, 60.
[5] El-Maide, 42.
[6] Bezbožnik, nasilnik, tiranin, tlačitelj, varalica.
[7] El-Kafi, 7/412/5.
[8] El-Fakih, 3/2/3216.
[9] Mustedrekul-vesail, 17/243/21233.
[10] Kenzul-‘ummal, 14988.
[11] El-Fekih, 3/6/3226.
[12] Kenzul-‘ummal, 14994.
[13] Nehdžul-belaga, pismo 53.
[14] Biharul-envar, 104/264/5.
[15] Kenzul-‘ummal, 15032.
[16] Vesailuš-ši‘a, 18/155/1.
[17] Mustedrekul-vesail, 17/359/21581.
[18] El-Kafi, 7/413/1.
[19] El-Fekih, 3/13/3238.
[20] El-Kafi, 7/413/5.
[21] Mustedrekul-vesail, 17/349/21544.
[22] El-Kafi, 7/413/1.
[23] Isto, 7/413/4.
[24] Mustedrekul-vesail, 17/350/21549.
[25] Kenzul-‘ummal, 14993.
[26] El-Kafi, 7/410/1.
[27] El-Kafi, 7/407/1.
[28] Kenzul-‘ummal, 14921.
[29] Biharul-envar, 104/275/1.
[30] Me‘ani-l-ahbar, 279.
[31] Tenbihu-l-havatir, 2/171.
[32] El-Hisal, 311/88.
[33] Biharul-envar, 14/14/23.
[34] Vesailuš-ši‘a, 18/582/2.
