Svijest o Bogu – prisjećanje
Svijest o Bogu – prisjećanje
Prisjećanje znači da se čovjek uvijek treba sjećati Boga te da nikad ne smije zaboraviti na svoju odgovornost i služenje Bogu Uzvišenom. Jer, onaj ko zaboravi na Boga zapravo će zaboraviti samoga sebe, od samoga sebe će se otuđiti i zalutati u dolinu nemara. Kur'an Časni kaže:
وَلَا تَكُونُوا كَالَّذِينَ نَسُوا اللَّهَ فَأَنسَاهُمْ أَنفُسَهُمْ…
I ne budite kao oni koji su Boga zaboravili, pa je On dao da sami sebe zaborave…[1]
Na drugom mjestu se kaže:
الَّذِينَ يَذْكُرُونَ اللّهَ قِيَامًا وَقُعُودًا وَعَلَىَ جُنُوبِهِمْ…
Oni koji se i stojeći i sjedeći i ležeći Boga sjećaju…[2]
U predajama je također jako naglašeno pitanje sjećanja na Boga, a mi ćemo s tim u vezi ukazati na nisku bisernih mudrosti Zapovjednika vjernih, Alija, mir neka je s njim:
“Prepustite se sjećanju na Boga, jer je to najbolje sjećanje.”[3]
Na trećem mjestu kaže:
“Uistinu je Bog Uzvišeni učinio sjećanje na Njega čišćenjem za srca.”[4]
Potom opet kaže:
“Uistinu, sjećanje na Boga ima pristalice koje ga umjesto Svijeta ovog uzeše, pa ih nikakva trgovina ni prodaja od njega ne odvraćaju…”[5]
U govoru Hamamu također kaže:
“…osvane, a jedina mu briga sjećanje na Boga.”[6]
O drugovima i čeljadi Poslanikovoj, s.a.v.a., kazao je:
“…kada se Bog spomene, suze im na oči naviru toliko da im prsa skvase te poput stabla za olujna dana zatrepere iz straha od kazne i nade u nagradu.”[7]
Na drugom mjestu kaže:
“Sjećanje na Boga je lijek za bolesti duša.”[8]
Također veli:
“Drži se sjećanja na Boga, jer ono je svjetlost srca.”[9]
I još kaže:
“Sjećanje na Boga je stup vjerovanja i zaštita od šejtana.”[10]
[1] El-Hašr, 19.
[2] Ali Imran, 191.
[3] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, govor 110.
[4] Isto, govor 222.
[5] Isto.
[6] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, govor 193.
[7] Isto, govor 97.
[8] Gureru-l-hikem, sv. 4, str. 3.
[9] Isto, str. 288.
[10] Ibid, 30.
