Ugovor odvažnih i Poslanik, s.a.v.a.
Ugovor odvažnih i Poslanik, s.a.v.a.
Kurejšije su nakon ratova nazvanih Fidžar osjećali slabost i razjedinjenost jer su strahovali od napada Arapa, koji su bili jači i moćniji. Stoga je Zubejr ibn Abdulmuttalib pozvao narod na ugovor odvažnih. Beni Hašim, Beni Zuhra, Beni Temim i Beni Esed su se okupili u kući Abdullaha ibn Džud'ana i stavljanjem ruku u vodu Zem-Zem dogovorili da će se udružiti u namjeri da pomažu obespravljenim i potlačenim, udjeljuju siromašnima, pozivaju na dobro, a odvaćaju od lošeg.[1] Ovaj ugovor je bio naistaknutiji ugovor sklopljen u doba džahilijeta. Poslanik, s.a.v.a., koji je tada imao malo više od dvadeset godina,[2] bio je jedan od njegovih sudionika i nakon poslanstva pohvalio je taj ugovor i potvrdio ga riječima:
لَقدْ شَهِدتُ معَ عمومَتِي حَلفًا في دارِ عبدِ اللهِ بن جُدعان مَا أَحَبُّ أَنَّ لِي بِهِ حُمُرَ النَّعَم ، ولَو دُعِيتُ بِهِ فِي الْإِسْلامِ لَأجَبْتُ.
“U kući Abdulaha ibn Džud'ana učestvovao sam u ugovoru kojemu se, ni da su mi u njemu dali crvene kamile umjesto tog što je bilo dogovoreno, ne bih toliko obradovao. I ako bih bio pozvan na takav dogovor u doba islama, ja bih se odazvao.”[3]
O povodu za naziv ovog ugovora (Hilfu-l-fudul) rečeno je da je proistekao iz imena trojice učesnika ugovora, koja su sva bila izvedena iz korijena riječi “fadl” (dobročinstvo, prednost, blagonaklonost…). Po predajama, razlog za sklapanje ugovora bio je sljedeći: čovjek iz plemena Beni Zubejd ili Beni Esed ibn Huzejme u mjesecu zi-l-kade bio je dovukao neku robu u Mekku i ‘As ibn Vail Es-Sehmi[4] je uzeo tu robu od njega, ali mu nije platio. Kada se vlasnik robe požalio na tog čovjeka kod Kurejšija, oni mu nisu željeli pomoći pa da to bude protiv ‘Asa ibn Vaila i otjerali su ga od sebe. Očajan, u tako neugodnom stanju, čovjek se popeo na brdo Ebu Kubejs i počeo pozivati narod u pomoć. Na to je Zubejr ibn Abdulmuttalib odmah ustao i pozvao narod na spomenuti ugovor. Tako je sklopljen taj ugovor pa su svi otišli do ‘Asa ibn Vaila, oduzeli mu robu i vratili je vlasniku.[5]
[1] El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 3, str. 293; vidi Šerhu Nehdžul-belaga – Ibn Ebul Hadid, sv. 14, str. 129 i 283.
[2] Tarihu-l-Ja'kubi, sv. 1, str. 17.
[3] Es-Siretu-n-nebevijje, sv. 1, str. 142.
[4] ‘As ibn Vail ibn Hašim ibn Sehm, poglavar porodice Sehm u Kurejšu, jedan od najvećih neprijatelja Poslanika, s.a.v.a., i muslimana, posebno je uznemiravao Božijeg Poslanika, s.a.v.a. Po nekim predajama o njemu je objavljen posljednji ajet iz sure El-Kevser: Zbilja, mrzitelj će tvoj bez ikakva dobra ostati. Njegov sin je ‘Amr ibn ‘As, poznati ashab, namjesnik Omera ibn Hattaba u Egiptu, veliki neprijatelj Ehli bejta, a.s., i desna ruka Muavije.
[5] Es-Siretu-l-halebijje, sv. 1, str. 132; El-Bidajetu ve-n-nihaje, sv. 2, str. 291.
