Uloga žena u historiji Ašure

Uloga žena u historiji Ašure

 Historiju Ašure stvorile su sedamdeset i tri osobe, a i predvodništvo ovog historijskog ustanka bilo je u njihovim rukama. Međutim, ne treba zanemariti činjenicu da su tokom dešavanja ovog živog i vrijednog događaja koji se dogodio 61. godine po Hidžri uzele učešće velike i čestite žene. One su pokazale veliku požrtvovanost a čak su neke od njih pale kao šehidi. Njihova časna imena ostala su zapamćena po veličini, vjerovanju i čestitosti u ponosnoj historiji ustanka Imama Husejna, mir s njim. Sada ćemo se historijskim redoslijedom podsjetiti imena svih ovih velikih žena i svakoga koraka koje su načinile na ovom putu. Prva žena čije je ime dostojno hvale, veličanja i sjećanja jeste supruga Zuhejra ibn Kajna Bedželija. To je žena koja je jednim svojim pozitivnim djelom izbavila sebe iz neznanih i svoje ime zauvijek zapisala u najponosnije razdoblje historije islama.

Čovjek iz plemena Beni Feraze priča:

Mi smo se iz Mekke vraćali sa Zuhejrom ibn Kajnom Bedželijem i išli smo za Irak. Međutim, nismo nikako htjeli osjesti na istom svratištu s Husejnom ibn Alijem, mir s njim, koji je također išao prema Iraku. Tako, kada bi Imam Husejn krenuo, mi bismo zastajali i odsjedali, a kada bi on odsjedao na nekom svratištu, mi bismo kretali. Ipak, desila se situacija da smo bili prinuđeni odsjesti na istome mjestu gdje i on. Imam Husejn postavio je šator na jednu, a mi na drugu stranu. Dok smo objedovali, iznenada je došao Imamov izaslanik, poselamio nas i rekao: ‘O Zuhejru ibn Kajnu, treba te Husejn ibn Ali.’

Zuhejr kaže: ‘Toliko mi je bilo neprijatno čuti ovu poruku da mi je ispao zalogaj iz ruke. Svi smo ostali zatečeni.’

Zuhejrova supruga Dilham, Amrova kćerka, reče Zuhejru: ‘Sin Božijeg poslanika šalje čovjeka po tebe i traži te, a ti se ustežeš od odlaska njemu? Subhanallah, šta te sprečava da pohitaš do njega, da poslušaš šta će ti reći i da se vratiš?’

Riječi ove žene učinile su svoje i ona je ime svoga supruga upisala među imena najvećih šehida islama. Na Zuhejra su djelovale riječi njegove supruge i on je žurno otišao do Imama Husejna, mir s njim. Vratio se nekoliko trenutaka kasnije, a na licu su mu bili očiti tragovi radosti i prosvijetljenosti nutrine zbog tog susreta. Naredio je da njegov šator spoji sa šatorima koji su pripadali Imamu Husejnu, mir s njim:

Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo.[1]

Zuhejr je krenuo za Imamom Husejnom, mir s njim, i dosegao šehadet, a njegova supruga vratila se svojoj porodici.”

Sibt ibn Dževzi u svojoj knjizi navodi još jednu časnu odliku koja je vezana za ovu ženu zabilježena u historiji. Nakon što je Zuhejr pao kao šehid, njegova supruga rekla je Zuhejrovu slugi da ide i umota u ćefine svoga gospodara. Sluga je došao i vidio Imama Husejna, mir s njim, kako leži bez ćefina. Tada je rekao:

“Da li da umotam u ćefine svoga gospodara, a da ovako ostavim Imama Husejna! Kunem se Bogom da neću to učiniti.” Prvo je umotao Imamovo sveto tijelo u ćefine, a potom i tijelo svoga gospodara Zuhejra.

Sljedeća žena kojoj treba čestitati na karakteru i požrtvovanosti jeste supruga Abdullaha ibn Umejra Kelbija. Abdullah ibn Umejr bio je iz plemena Beni ‘Ulejm i stanovao je u Kufi. Jednog dana vidio je da se spremila velika vojska u palminjaku u Kufi. Upitao je gdje se i zašto sprema tolika vojska? Rekli su mu da ta vojska ide ratovati s Husejnom, mir s njim, sinom Fatime, kćeri Božijeg poslanika. Abdullah na to reče:

“Bog zna da sam imao želju da idem ratovati na putu Božijem s mnogobošcima. Sada se nadam da nagrada za rat s ovim ljudima koji su krenuli ubiti potomka kćeri Božijeg poslanika neće biti manja kod Boga od nagrade za rat s mnogobošcima.”Abdullah je donio odluku da krene i to je saopćio svojoj supruzi Ummi Veheb, Abdullahovoj kćeri. Ona mu je na to rekla:

“Kako li si samo dobro razmislio i odlučio, da te Bog uputi u svakoj situaciji. I ja ću biti uz tebe.” Muž i žena noću su izišli iz Kufe i možda su 8. noći muharema stigli na Kerbelu. Ujutro na Dan ašure, kada je neprijatelj otpočeo rat i kada su Zijadov i Ubejdullahov sluga izišli da ratuju prsa u prsa s Habibom ibn Mazaherom Asadijem i Burejrom ibn Hudejrom Hamedanijem, izašli su ratovati s njima. Međutim, Imam Husejn, mir s njim, rekao im je da oni sačekaju. U tom trenutku dopuštenje je zatražio Abdullah ibn ‘Umejr i sam je stao naspram njih dvojce. Ubio je obojicu i, kako to prenose šejh Mufid i Taberi, izrekao je sljedeće stihove:

Ako me zanemarujete, pa ja sam sin Kelb-plemena,

                                    Dovoljna mi je moja kuća da se spozna moja cijena.

Ja sam čovjek meleki od najboljih sam ljudi,

                                    I nisam plašljiv prilikom suprotstavljanja nevolji i bijedi.

Ja sam za tebe vođa, Vehebova majko.

                                    Probadajući ih i udarajući unaprijed prijeko.

Udarcem dječaka, čvrstog u Gospodara vjernika.[2]

Kada je Umm Veheb vidjela svog supruga u ovakvom stanju, podigla je stup šatora, iskoračila na poprište sukoba i rekla:

“Oca i majku žrtvovala bih za tebe, na putu čistih Poslanikovih potomaka položi svoj život!”

Imam joj je odgovorio: “Da te Bog lijepom nagradom nagradi i da ti se smiluje. Vrati se među žene u šator jer su one oslobođene džihada.”

Abdullah je bio drugi šehid koji je pao na Dan ašure. Prije njega pao je Muslim ibn Avsadže.

Sljedeća žena čije se časno ime spominje u historiji Ašure jeste plemenita supruga Imama Husejna, mir s njim, koja se zvala Rubab, a bila je kći Imre'u Kajsa. To je bila jedina Imamova supruga koja je bila uza nj na putu do Kerbele, jer je majka Imama Sedžada Šahrbanu kći Jazdgerda, posljednjega iranskog kralja sasanidske dinastije, preselila otprilike 24 godine prije događaja na Kerbeli. U tragediji na Kerbeli ne spominje se ime majke Alija Ekbera, Lejle, kćeri Ebu Murrea ibn ‘Urvea ibn Mes‘uda Sekafija i ne zna se da li je tada bila živa ili ne. Ne spominje se ni majka Džafera ibn Husejna, koja je bila iz plemena Kuda'e. Ne spominje se ime i nema nikava traga na Ašuri od majke Fatime bintel-Husejn, tj. Umm Ishak, kćerke Talhe ibn Abdullaha Tejmija, čija je kćerka Fatima bila na Kerbeli i koja je išla u Kufu i Šam.

Jedina supruga Imama Husejna, koja je na ovom putovanju bila s njim, upravo je ta časna žena.

[1]El-Baqare (2), 257.

[2]Masirul-ahzan, str. 57.