Uticaj majčinih stanja na dijete u utrobi

Uticaj majčinih stanja na dijete u utrobi

Sva tjelesna i psihička stanja majke imaju uticaja na dijete, zato što je dijete u maternici poput jednog majčinog organa. Kao što majčina tjelesna stanja i hrana koju jede utiču na njega, isto tako i majčine misli i mentalna stanja djeluju na dijete u utrobi. Ponekad dijete pada pod jači uticaj nego sama majka. Naprimjer, ako majka doživi neki jak strah za vrijeme trudnoće, to se na njenom licu očituje bljedilom, ali dijete u njenom stomaku doživljava mnogo teži udarac.

Ukoliko se majka u toku trudnoće preplaši i lice joj promijeni boju i zadrhti, dijete u njenoj utrobi će na tijelu zadobiti mrlje koje se nazivaju pomračenje mjeseca.^[1]

Majčina tuga i žalost, srditost, rastrojenost, usplahirenost i uzbuđenje, pesimizam, zloba, mržnja, zavidnost, izdaja, uprljanost, ukratko – sva negativna svojstva majke, kao i njena pozitivna svojstva poput imana, bogobojaznosti, čednosti, kreposnosti, čistote, ljubavi, dobrohotnosti, humanizma, blagosti, pouzdanosti, hrabrosti, odvažnosti, i sva druga moralna svojstva ostavljaju pozitivne i negativne tragove na djetetu i tako mu utiru put sreće ili nesreće. To je upravo ono što je Poslanik, s.a.v.a., kazao:

الشقيُّ مَنْ شَقِيَ في بَطنِ أُمِّهِ و السعيدُ من سَعِدَ في بَطنِ أمِّهِ

“Sretan je onaj ko je sretan u utrobi majke, a nesretan je onaj ko je nesretan u utrobi majke.”

Majčina ljutnja i srdžba mogu naštetiti životnim snagama djeteta u njenoj utrobi, i to u tolikoj mjeri da ono poslije trajno bude nervozno. Ovo sve govori do koje mjere je važno da trudna majka pazi da ne tuguje, da se ne nervira i ne sekira, već da umjesto toga bude smirena, sabrana i spokojna.^[2]

Islam je radi očuvanja čistote muslimana dao sva potrebna uputstva i zapovijedi o braku. Uzeo je u obzir sve duhovne i fizičke činioce muškarca i žene prilikom njihovog prvog povezivanja. Osim što je ljude upozorio da se uzdrže od braka sa maloumnim osobama i alkoholičarima, islam je, u ulozi savjetnika i vodiča, zabranio ženidbu sa osobama lošeg morala.

Husejn ibn Bešar Vasiti napisao je Imamu Ridi, a.s.: “Rođak je zaprosio moju kćer, a lošeg je morala.” Imam je odgovorio: “Ako je on lošeg morala, ne udaji je!”^[3]

Kao što smo rekli, duševni poremećaji te moralne i psihičke bolesti majki imaju stanovitog uticaja na sreću i nesreću njihove djece. Čovjek koji ima želju da dobije djecu čistog srca i čestite duše mora nastojati da se oženi čistom ženom, a da izbjegne ženu nečistog srca i lošeg morala.

Psihijatri su danas potvrdili da 66 posto duševnih bolesti djece dolazi kao naslijeđe od majki. Ustanovljeno je, također, da zdrave majke bez duševnih poremećaja rađaju djecu bez mahana sa zdravim nervnim sistemom. Prema tome, ukoliko neka žena želi da dobije zdravo i čilo dijete, koje će u mentalnom pogledu biti bez nedostataka, prije rođenja djeteta mora poraditi na vlastitom zdravlju.^[4]

Bez sumnje, svijetom upravlja niz postojanih, moćnih i nepromjenjivih zakona, upravo onih zakona koji su uspostavili zapanjujući red i sklad te vladaju svim dijelovima svijeta. Zato je svako stvorenje primorano pokoravati se ovim zakonima i slijediti za sebe predviđenu putanju, bez pitanja kako i zašto.

[1] E‘džaze horakiha, str. 172.

[2] Ma ve farzandane ma, str. 72.

[3] Vesail, sv. 5., str. 10.

[4] Vesail, sv. 5., str. 10.