Visoki ideal i cilj ustanaka
Visoki ideal i cilj ustanaka
Imam Husejn, mir s njime, digao je ustanak na putu jednog uzvišenog cilja. Imam Husejn nije pokrenuo ustanak s namjerom da skloni Jezida i da on dođe na to mjesto. Znači, nije bio lični pristaša sebe, niti neprijatelj Jezida lično. On je podržavao istinu u svakom obliku i sa svakim izgledom s kojim se pojavljivala. Imam je ustao naspram neistine, bilo da su na njenu čelu Jezid ili neko drugi. Ova 72, s Imamom 73 čovjeka, ustali su da bi vjera ostala živa kroz historiju. Da nije bilo tako, ne bi ostvarili taj cilj. Nisu ustali kako bi im se oprostili grijesi i kako bi oni bili odvojeni od ljudi koji su čitav život činili grijeh. Nisu zgrtali nedozvoljeno bogatstvo i imetak da bi jednim odlaskom na Kerbelu ili u Mekku sve svoje nedostatke i propuste nadoknadili, i nisu imali cilj da jedan dio nedozvoljenog imetka uvakufe kako bi Bog prešao preko ostalog. Većina ovih ljudi nisu bili ni grešnici ni dužnici. Predvodnik ovog ustanka bio je Imam Husejn, koji je bio bezgrešan i koji je u čitavu svom životu ostao sačuvan od svakog grijeha, bilo velikog ili malog. Mladići Beni Hašima, također, bili su bogobojazni ljudi i imali su položaj dosta blizu bezgrešnosti. I ashabi Imama Husejna u pogledu ibadeta, bogobojaznosti i pobožnosti bili su odabranici svoga vremena. Da li su oni, kao što mnogi misle, dosegli položaj šehadeta kako bi bili utočište za grešnike ummeta? Znači, ako su prije ovoga muslimani ili sljedbenici Ehli-bejta činili grijeh s nespokojem i zabrinutošću, da nakon šehadeta Imama Husejna, mir s njime, budu bezbrižni, neka griješe koliko mogu, s potpunom sigurnošću u oprost i neka varaju ljude koliko mogu, neka se ne plaše obračuna i Božije kazne, jer je Imam Husejn poginuo zbog zagovora za grešnike ummeta. Imam Husejn pao je kao šehid kako bi bilo oprošteno grešnicima ummeta. Narod je griješio i griješit će, a Imam je platio cijenu iskupa za njihove grijehe. Hazreti Isa, a.s., obješen je i kršćanski grešnici su spokojni. I Imam Husejn ubijen je i time je osigurao grešnike ummeta!
Utječemo se Bogu od ovakvog tumačenja i načina razmišljanja koji se možda više dopada svjetini, a koji je potpuno suprotan stvarnome Imamovom, mir s njime, cilju u ovom pokretu. Ustvari, on je ustao kako bi se ljudi više plašili Boga, kako bi bili oprezniji spram posljedica grijeha koji će pratiti grešnike i na ovom i na budućem svijetu, kako bi više obratili pažnju na vjerske obaveze. Ustao je kako bi bila sakupljena prostirka grijeha i kako bi se ljudima onemogućio pristup onome što je zabranjeno, kako bi se u ljudima oživio duh bogobojaznosti. Ustao se kako bi naređivao dobro i odvraćao od zla, kako bi spriječio razvrat i griješenje, kako bi ojačao strah od Boga u srcima ljudi i okrenuo ih ka Bogu, kako bi se javili rezultati odgoja Kur'anom i njegova učenja. Takav narod neće lagati, neće izdati, i u poslovima koje obavlja bit će pošten, hrabar i neustrašiv. Neće obožavati nikoga osim Boga, neće se predati nikome osim istini i neće se povinovati nikome osim zakonu i jakom argumentu.
Imam Husejn nije poginuo kako bi ljudima rekao da poslije njegova šehadeta nema potrebe za istinoljubivošću, povjerenjem, ibadetom, zakonitim stjecanjem imetka, sustezanjem od nedozvoljenih radnji i čuvanja prava ljudi. Imam Husejn nije poginuo kako bi njegovi sljedbenici bili mirni od ovih briga i čitav život mirne duše griješili. Ovakav način razmišljanja sramotan je za muslimane i vrijeđa sveti duh šehida Božijeg puta, koji su postali šehidima jedino na putu borbe s grijehom i nevjerovanjem. Uopće je nemoguće da se neko udaljavanjem od Boga približi Imamu, da srdžbom Božijom učini Imama zadovoljnim i da dio grijeha prepusti Imamu kako ga Bog ne bi mogao pozvati na odgovornost.
Ljudi koji ovako razmišljaju ne samo da su izdali islam i duh pokreta Imama Husejna, već se može reći da su oni uspostavili sistem kapitalom šehadeta Imama naspram Božijeg halala i harama, nagrade i kazne. Teško li se muslimanu koji ne bude obavljao namaz, ne bude postio i ne bude čuvao prava muslimana, koji se bude ukaljao upuštanjem u nezakonite radnje ili bude priskrbljivao za život putem kamate i stjecanjem nezakonite zarade, a onda bude radostan što je on sljedbenik Imama Husejna. Ovog muslimana treba upitati zašto si ti sljedbenik Imama Husejna kada se tebi ne sviđaju njegovi postupci, a njemu se ne sviđaju tvoji? On je govorio istinu, a ti lažeš. On je bio povjerljiv, a ti izdaješ. On je noć uoči Ašure zatražio priliku da provede noć u namazu, molitvi, traženju oprosta i učenju Kur'ana, dok tvoje noći pretežno prolaze u grijehu i nedoličnim radnjama. On se na putu Božijem odrekao svega što je imao, dok se ti na Božijem putu ne odričeš ni novčića. Mnogi ljudi postali su sljedbenici Imama Husejna jer ga nisu spoznali i pretpostavili su da se Imam može pridobiti jednim selamom i ljupkim frazama, poput mnogih ljudi koji uzaludno iščekuju pojavu Imama Mehdija, mir s njime, ne znajući da se pojava Imama Mehdija neće desiti zahvaljujući takvim selamima i takvim riječima. I taj Imam, kojeg oni zamišljaju, neće se nikada pojaviti. Istinski Imam, koji će se pojaviti, neće dijeliti među svojim sljedbenicima pare i poslove.
