Vjernost zavjetu i odgoj

Vjernost zavjetu i odgoj

Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže:

وَأَوْفُوا بِالْعَهْدِ إِنَّ الْعَهْدَ كَانَ مَسْئُولًا

I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu, zaista odgovarati![1]

Jedno od pohvalnih svojstava koja su po iskonskoj prirodi (fitret) usađena u čovjeka jeste vjernost zavjetu. Dijete od trenutka kada shvati šta je to vjernost zavjetu, po iskonskoj prirodi shvata i potrebu da se pridržava njega. Vješt odgajatelj treba se koristiti ovim prirodnim nadahnućem u djetetu i odgajati ga u duhu jačanja ove osobine te treba ovo shvatanje – koje proizlazi iz iskonske prirode – u djetetu tako učvrstiti da ono vjernost zavjetu prihvati kao svoju dužnost, a da kršenje obećanja smatra ružnim i odvratnim.

U islamu je vjernost zavjetu označena kao jedan od znakova imana, a njegova osnova treba se utvrditi još u djetinjstvu.

Svi ljudi znaju da je osiguravanje sredstava za život djece vjerska obaveza očeva. Očevi su dužni da djeci osiguraju hranu, odjeću, stan i sve druge neophodne životne potrepštine. Opskrbljivanje djece, kao i očuvanje dječije časti i dostojanstva bili su za Poslanika, s.a.v.a., toliko važni da se o tome prenosi sljedeće:

“Umro je jedan ensarija. Imao je nekoliko maloljetne djece, ali je i ono malo imetka koji je imao pred smrt potrošio na ibadet i zadobijanje Božijeg zadovoljstva. Već dan po njegovoj smrti njegova djeca su bila prinuđena da od drugih traže svoju životnu opskrbu. Vijest o ovome došla je do Božijeg poslanika, s.a.v.a. On je upitao njegove poznanike: ‘Šta ste uradili s njim?’ Rekoše: ‘Pokopali smo ga.’ Poslanik reče: ‘Da sam znao, ne bih dozvolio da bude pokopan u muslimanskom mezarju. On je dao sav imetak, a svoju djecu je ostavio da prose od drugih.’”

Odgovornost i dužnost očeva ne može se svesti isključivo na materijalnu skrb i fizičku pažnju prema djeci. Duhovni i vjerski odgoj i lijepo ponašanje također spadaju u važne očinske obaveze. Odgoj i lijepo ponašanje djece sa stanovišta islama čak su važniji od osiguravanja njihovih tjelesnih potreba.

Imam Ali, a.s., tako kaže: “Neće otac ostaviti svome djetetu nikakav dar ni blagodat bolju od lijepa odgoja.”[2]

Od njega se također prenosi: “Nema boljeg miraza djetetu od lijepa odgoja.”[3]

Imam Sedždžad (Zejnul-Abidin) a.s., je kazao:

“Pravo tvoga djeteta kod tebe je da znaš da je njegovo postojanje od tebe i da su njegovo dobro i zlo na Ovom svijetu vezani za tebe. Znaj da si odgovoran u svom starateljstvu i očinstvu nad njim za njegov lijep odgoj i valjan ahlak. Dužan si ga uputiti prema Uzvišenom Gospodaru i pomoći u ispravnom robovanju i iskazivanju poslušnosti Bogu te paziti na svoje ponašanje u odgoju djeteta. Budi otac koji je svjestan svoje odgovornosti. Budi otac koji zna da ga – ako bude postupao prema svom djetetu odgovorno i valjano – kod Uzvišenog čeka nagrada, a ako se prema njemu bude loše i nedostojno ponašao, da ga čeka Božija kazna.”[4]