Zašto Imam Husejn nije dao prisegu?
Zašto Imam Husejn, mir s njime, nije pristao dati prisegu, a pristao je biti ubijen i pasti kao šehid. Neki pisci naveli su veoma slab i neispravan odgovor na ovo pitanje. Kazali su da je Imam Husejn, mir s njime, razmislio i uvidio da će, ako dadne prisegu, biti ubijen, ali da će, i ako ne dadne prisegu, također biti ubijen. Stoga, pošto će u svakom slučaju poginuti i kako god da bude, Beni Umejje neće odustati od njega, zar nije bolje da pogine na dostojanstven način i da položi svoj život na Božijem putu. Ovaj se odgovor čini veoma površnim i nedovoljnim, jer je šehadet Imama Husejna, mir s njime, uzvišeniji od toga da kažemo: budući da je Imam, mir s njime, vidio da će poginuti, odlučio je položiti svoj život. Pošto će ga u svakom slučaju ubiti, bolje je da bude ubijen uzdignute glave i da na putu islama padne kao šehid.
Bez sumnje, treba promišljenije razmotriti stanje muslimana toga vremena i preciznije se posvetiti razumijevanju govora i riječi samog Imama, mir s njime, kako bi se rasvijetlila zbilja stvari.
Husejn ibn Ali, mir s njime, razmatrajući situaciju i preduvjete koji su doveli do tog stanja, a koji su se formrali od prije nekih trideset godina, napravio je procjenu koja je bila ispravna. Zaključio je da je iskrivljenost islamskog ummeta u to vrijeme, tj. 61. godine po Hidžri bila tako velika da se ne može ispraviti govorima, pridikama, knjigama, hutbama, vjerskim tekstovima i da se na taj način narod ne može izvesti na Pravi put. Naravno, iskrivljenja toga vremena unutar vlasti i naroda nisu bila su mala, bezazlena i plitka, nisu bila neznatna i nisu se ticala samo nekih osoba, kako bi se moglo iznaći rješenje u jednom malom ustanku i pokretu i vratiti na ispravan put one koji su zastranili. Već, ogromna i izuzetno velika iskrivljenost koja je vladala društvom tog vremena, a koja je bila u tijesnoj vezi s najvažnijim konstitucionalnim i političkim temeljima islamskog društva, bila je sveopća i kolektivna, a ne individualna iskrivljenost. Jednim malim pokretom, jednom slabom pobunom, rječitošću, vještim perom, pridikom i savjetom nisu se mogle ispraviti stvari u islamskom društvu i iskorijeniti ogromni nered. Husejn ibn Ali došao je do zaključka da se samo sveobuhvatnim, oštrim ustankom i izuzetno krvavim pokretom može doći do rezultata i da mogu uroditi plodom one pripreme koje su Imam Ali i Imam Hasan, mir s njima, pripremali do tog trenutka. Okolnosti koje su napravili Beni Umejje, počevši još prije osvajanja Mekke, kada su bili u odjeći nevjerstva i koji suse, nakon osvajanja Mekke, samo izgledom prilagodili islamu, nemoguće je iskorijeniti i dokinuti osim jednim ozbiljnim, temeljitim i dubokim ustankom. Naravno, sam Imam Husejn, mir s njime, može nam bolje nego iko drugi objasniti motive svoga ustanka, a on je to i učinio. Najbolji način upoznavanja sa razlozima odbijanja davanja prisege jeste iščitavanje i analiziranje njegovih riječi u kojima Imam Husejn, mir s njime, objašnjava razloge svoga ustanka, odakle počinje i gdje završava.
