Zašto trebamo poznavati Imama Mehdija, a.s.?
Zašto trebamo poznavati Imama Mehdija, a.s.?
Zbilja, jedna od najdostojnijih i najnužnijih nam obaveza po razumu i po vjerskoj uputi, jeste spoznaja Imama našeg vremena. Jer u spoznaji njega savršenstvo je vjere, u pokornosti njemu upotpunjenje je vjerovanja i uvjerenja, u iščekivanju njegovog dolaska je uzdizanje djela i u susretu s njim život je srca i kraj nade.
Za potvrdu ove činjenice dovoljan je hadis prenesen od časnog Muhammedovog stabla s kojim su saglasne obje muslimanske zajednice: “Ko umre ne spoznavši imama svog vremena, umro je paganskom smrću.”[1] Ovaj časni hadis, koji je zabilježen u raznim verzijama, izričito ukazuje na obaveznost spoznaje Imama i vjerovanja u njegov vilajet.
Ono što se misli pod spoznajom Imama, a što je obavezno, jeste spoznaja njega lično, imenom, rodoslovom, te spoznaja njegovih svojstava i osobenosti koje ga izdvajaju od drugih. Upravo je zbog toga od Imama Ebu Abdullaha Sadika, a.s., preneseno: “Doista, najvrijednija i najnužnija čovjekova obaveza jeste spoznaja Gospodara i priznanje ropstva Njemu, a granice takve spoznaje su spoznaja da nema boga osim Njega, da nema ništa slično Njemu, da je bez premca te spoznaja da je On oduvijek, da opstoji, postoji, ne nestaje, opisuje Ga bez poređenja s nečim, nema suparnika, ništa i niko nije kao On, sve čuje i vidi; zatim spoznaja Poslanika i svjedočenje vjerovjesništva njegova, a najniži nivo spoznaje Poslanika jeste priznanje vjerovjesništva njegova i da je od Allaha Moćnog i Uzvišenog sve što je on donio kao knjigu, zapovijed ili zabranu. Nakon toga je spoznaja Imama koji se slijedi, u osobenostima, svojstvima i imenu, u teškoći i lahkoći, a najniži nivo spoznaje Imama jeste da je on po položaju kao Poslanik, jedino što on nema stupanj vjerovjesništva, da je nasljednik Poslanika i da je pokornost njemu pokoravanje i Allahu i Njegovom Poslaniku.”[2]
Put spoznaje Imama našeg vremena ograničen je u časnom Ehli bejtu, njihove riječi nama su put do ove spoznaje, a svaki drugi put popraćen je zabunom i zabludom. Jer Imam je, kako nam je opisao Imam Rida, a.s.: “Jedinac svog vremena, niko mu nije nalik, nijedan učenjak mu nije ravan, nema mu sličnog, bez premca je, pa ko je taj ko bi dostigao do toga da ga spozna ili ga izabere? Daleko bilo, umovi su u zabludu pali, snovi su se rastrgali, razboritost se izgubila, velikani umukli, veličanstveni se umanjili, mudraci se zbunili, strpljivi iznemogli, govornici ograničeni postali, pronicljivi neznanje pokazali, pjesnici nesposobni postali, književnici nemoćni ostali i rječiti su ostali bez riječi pri opisu ijedne od njegovih osobenosti ili ijedne vrline njegove.”[3]
