Otimanje Fedeka

Zehra, s.a., poslije oca

Otimanje Fedeka

Nakon što je Ebu Bekr preuzeo hilafet neposredno po Poslanikovom preseljenju i prošlo deset dana u kojima je sredio svoje poslove, poslao je svoga podanika na Fedek da istjera osobu koju je hazreti Zehra ovlastila za Fedek.

Prenosi se da je Zehra, s.a., poslala osobu kod Ebu Bekra i rekla joj:

„Pitaj Ebu Bekra da li on nasljeđuje Božijeg Poslanika ili njegova porodica?“

Ebu Bekr je odgovorio da je jasno da ga porodica nasljeđuje. Hazreti Fatima je potom upitala:

„Pa šta je onda s Poslanikovim udjelom u naslijeđu?“

Ebu Bekr je odgovorio: „Ja sam čuo od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: ‘Dok je Poslanik bio živ, Bog mu je dao imetak da raspolaže njime, a poslije njegovog preseljenja ga je odredio za njegovog nasljednika.’ Sada, kada sam ja poslije njega preuzeo hilafet, vratit ću ga muslimanima.“

Od Aiše se prenosi da je rekla: „Fatima, s.a., je poslala osobu kod Ebu Bekra da ga pita u vezi s naslijeđem u Medini, Fedekom i ostatkom humsa od Hajbera kojeg je Poslanik odredio za nju. Ebu Bekr je odgovorio da je Božiji Poslanik rekao: ‘Mi, Božiji poslanici, ne ostavljamo ništa u naslijeđe. Ono što ostaje poslije nas je sadaka, a porodica Božijeg Poslanika također treba tako živjeti.’ Kunem se Bogom da ja neću unijeti nikakve promjene u sadaku Božijeg Poslanika. Ostavit ću je istom onakvom kakva je bila za njegova života. Postupat ću prema njoj isto kao što je Poslanik postupao.“

Prema tome, Ebu Bekr nije bio spreman vratiti Fatimi dio tog imetka.[1]

Prenosi se od Imama Bakira, a.s., da je Ali, a.s., rekao Fatimi, s.a.:

„Draga Zehra, idi sama i traži ostavštinu svoga cijenjenog oca.“

Fatima je došla kod Ebu Bekra i upitala ga: „Zašto si me lišio naslijeđa moga oca i istjerao moga zastupnika s Fedeka kad ga je Poslanik meni dodijelio po naredbi Božijoj?“

Ebu Bekr joj je odgovorio: „Šta god ti kažeš, ako Bog da, ispravno je, ali trebaš dovesti svjedoke za svoju tvrdnju.“

Ummu Ejmen je došla kod Ebu Bekra kako bi posvjedočila. Rekla mu je: „O Ebu Bekre! Ja neću posvjedočiti sve dok se s tobom ne raspravim u vezi s Poslanikovim riječima. Tako ti Allaha, zar se ne sjećaš da je Poslanik rekao: ‘Ummu Ejmen je jedna od džennetskih žena?’“

Ebu Bekr joj je odgovorio: „To je tačno.“ Ummu Ejmen je potom rekla: „Prema tome, ja svjedočim da je Uzvišeni Gospodar oporučio svom Poslaniku: Zato podaj bližnjemu pravo njegovo.

Poslanik je nakon spuštanja ovog časnog ajeta poklonio Fedek Fatimi kao njeno pravo.“

Ali, a.s., je također na isti način posvjedočio. Ebu Bekr je napisao dokument kojim potvrđuje Fatimino vlasništvo nad Fedekom i dao joj ga. Omer ju je sreo i upitao je: „Kakav je ovo papir?“

Ebu Bekr je rekao: „Fatima je tvrdila da Fedek pripada njoj. Ummu Ejmen i Ali su to posvjedočili i ja sam im napisao dokument o Fedeku.“

Omer je uzeo papir od Fatime, pljunuo ga i pocijepao. Fatima, s.a., je uplakana izišla odatle.

Prenosi se da je Ali, a.s., došao kod Ebu Bekra u džamiju i upitao ga: „Ebu Bekre, zašto si Fatimu lišio naslijeđa njenog oca, Božijeg Poslanika, s.a.v.a? Fedek je za života njenog oca bio u Fatiminom posjedu.“

Ebu Bekr je odgovorio: „To je ratni plijen koji pripada muslimanima. Ako Fatima dovede svjedoka koji će potvrditi da ga je Božiji Poslanik dodijelio isključivo njoj, bit će njen. U protivnom, neće imati nikakvo pravo na njega.“

Zapovjednik vjernika je rekao Ebu Bekru: „O Ebu Bekre, da li ti među nama sudiš suprotno onome što je Gospodar presudio među muslimanima?“

Odgovorio je: „Ne.“

Imam ga je upitao: „Ako muslimani budu vlasnici nečega, a ja budem tvrdio da sam ja vlasnik, od koga ćeš ti tražiti dokaz?“

Ebu Bekr je rekao: „Od tebe koji tvrdiš da je tvoje.“

Imam je rekao: „Pa zašto onda tražiš dokaz od Fatime u čijem je posjedu Fedek bio za vrijeme života Božijeg Poslanika i poslije njegova preseljenja, a ne tražiš od muslimana koji tvrde da je njihovo, kao što tražiš od mene u mojoj tvrdnji?“

Omer je rekao: „O Ali, (po)pusti nas. Mi nemamo snage da izdržimo pred tvojim dokazima. Ako dovedeš pravedne svjedoke za tvrdnju da Fedek pripada Zehri, u tom će slučaju biti njen. U suprotnom je ratni plijen muslimana i ti i Fatima nemate nikakvog prava na njega.“

Ali, a.s., je rekao: „O Ebu Bekre, jesi li ti učio Kur’an?“ Rekao je: „Da.“ „Je li časni ajet

إِنَّمَا يُرِيدُ اللهُ لِيُذْهِبَ عَنكُمُ الرِّجْسَ أَهْلَ الْبَيْتِ وَيُطَهِّرَكُمْ تَطْهِيرًا

Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti[2]

objavljen zbog nas ili drugih?“ „Zbog vas“, rekao je. Imam ga je upitao: „Ako bi skupina ljudi posvjedočila da je Fatima počinila djelo koje je u suprotnosti s moralom, kako bi presudio u tom slučaju?“ Rekao je: „Kao što bi i nad ostalim ženama, i nad njom bih izvršio šerijatsku kaznu.“

Ali, a.s., je rekao: „Ako bi tako uradio, pred Bogom bi bio svrstan u skupinu nevjernika.“

Ebu Bekr je upitao: „Zašto?“

„Zato što ti u tom slučaju odbacuješ svjedočenje Boga o Fatiminoj čistoti, a prihvataš svjedočenje ljudi, kao što si i u vezi s Fedekom pogazio presudu Boga i Njegova Poslanika i rekao da je Fedek vlasništvo muslimana, iako je časni Poslanik rekao da onaj ko iznosi tvrdnju treba iznijeti dokaz, a onaj ko poriče treba se zakleti.“

Ljudi su čuvši ove Ebu Bekrove riječi iskazali svoju veliku ljutnju i odbojnost prema Ebu Bekru. Neki su mu čak i prigovorili i rekli: „Tako mi Gospodara, Ali govori istinu.“[3]

[1] Šerhu nehdžil-belaga, sv. 16, str. 217.

[2] El-Ahzab, 33.

[3] El-Ihtidžadžu lit-Tabarsi, sv. 1, str. 234; Kešfu-gumme, sv. 1, str. 478; Ibn Ebul-Hadid, Šerhu nehdžil-belaga, sv. 16, str. 274.