Scroll to top
Podijeli

Značenja i stepeni Božije jednoće – Tevhida


Autor teksta: Muhammed Teki Misbah Jazdi
Izvor: Amuzeše akaid

23. Februara 2019.

Značenja i stepeni Božije jednoće – Tevhida

Etimološko značenje riječi tevhīd jeste držati jednim, smatrati jedinim. U teološkoj, filozofskoj, etičkoj i irfanskoj terminologiji upotrebljava se u različitim značenjima, a u svakom od njih na poseban način u obzir se uzima jednoća Božija. Nekada se o tome govori kao o kategorijama ili stepenima tevhīda.

Najpoznatiji termini u vezi s ovom temom su:

 

  1. Nijekanje brojnosti

Prvo poznato terminološko značenje tevhīda jeste vjerovanje u Božiju jednoću i nijekanje brojnosti i mnoštva izvan Biti Njegove, što je nasuprot očitom mnogoboštvu, to jest vjerovanju u dva ili više bogova, po kojem svaki ima svoje posebno biće, odvojeno od drugih bogova.

  1. Nijekanje složenosti

Drugo terminološko značenje je vjerovanje u jednoću i elementarnost unutar Biti, to jest vjerovanje u nesloženost Božije Biti od aktualiziranih ili pak potencijalnih dijelova.

Ovo značenje pretežno objašnjavamo kao odrečeno svojstvo (nijekanje složenosti), kao što je u jednom od prethodnih poglavlja ukazano, usljed toga što naš um bolje poznaje pojam složenosti i njeno odricanje negoli pojam elementarnosti.

  1. Nijekanje svojstava dodatih Biti

Treće terminološko značenje tevhīda je vjerovanje da su svojstva isto što i Bit Božija. Nijekanje svojstava kao dodataka Biti Božijoj još se naziva i tevhīd u svojstvima, a jezikom predaja naziva se odrečenost svojstava (nafje sifāt), što je suprotno onome kako su neki (poput eš‘arija) Božija svojstva zamislili kao dodatke Biti Božijoj, vjerujući u osam vječnih stvari. Dokaz jednoće Božijih svojstava je to da ukoliko bi svako svojstvo imalo odvojene objektivne primjere, u tom slučaju moglo bi se pretpostaviti samo nekoliko stanja: ili bi se moglo pretpostaviti da se ti objektivni primjeri nalaze unutar Biti Božije, što bi značilo da je Bit Božija sastavljena iz dijelova, a već je dokazano da je takvo šta nemoguće; ili da su objektivni primjeri svojstava izvan stvaralačke Biti Božije; ili da se uzmu u obzir kao Božija stvorenja, to jest moguće postojeća bića.

Pretpostavka da je svako od njih nužno postojeće biće znači vjerovanje u više bogova, što je očito mnogoboštvo, i teško da ijedan musliman vjeruje u takvo šta. Što se tiče pretpostavke o tome da su posrijedi moguće postojeća bića, to bi značilo da Bog u Svojoj Biti prvo nema takva svojstva, a zatim ih stvori i pripoji Sebi. Naprimjer, i pored toga što u Biti nema svojstvo života, stvori “biće” po imenu život i pomoću njega i on postane posjednik života, a isto tako kada je riječ o znanju i moći. A nemoguće je da Uzrok Koji daruje egzistenciju u Svojoj Biti ne posjeduje savršenstva Svojih stvorenja. Od toga bi još sramotnije bilo to što bi On u ovom slučaju zahvaljujući Svojim stvorenjima postao posjednik života, znanja, moći i drugih svojstava. Dokazivanjem neispravnosti ovih pretpostavki postaje jasno da Božija svojstva nemaju međusobno ni od Biti Božije odvojene objektivne primjere, već sve su to pojmovi koje razum apstrahira iz jedne i elementarne Svete Biti Božije.

  1. Djelatni tevhīd

Sljedeći termin koji se koristi u filozofiji i teologiji jeste termin djelatni tevhīd (tevhīde ef‘āli). Riječ je o tome da Uzvišeni Bog u činjenju djela nema potrebu ni za kim i ni za čim, i nijedno Mu biće ni na kakav način ne može pružiti pomoć.

Ovakav nam pristup, uzevši u obzir odliku uzročnosti darivanja egzistencije, dokazuje Njegovo skrbništvo nad svim Njegovim posljedicama, jer je posljedica takvog uzroka cijelim svojim bićem ovisna o uzroku, ili kako to filozofi kažu: “Posljedica je zapravo čista veza i ovisnost” o Njemu, bez ikakve neovisnosti od sebe.

Drugim riječima, sve što bilo ko posjeduje – to posjeduje od Njega i unutar okvira Njegove moći, prevlasti, stvaralačke i istinske vlasti, a moć i vlast drugih na vertikali je ispod Njegove moći i predstavlja ogranak te moći. Dakle, te moći ne mogu predstavljati nikakvu smetnju Njegovoj moći. Tako se konvencionalno posjedovanje imetka koji je rob stekao nalazi u vertikali konvencionalnog posjedovanja njegovog vlasnika (rob i ono što on posjeduje pripadaju vlasniku roba). Kako je onda moguće da Uzvišeni Bog ima potrebu za pomoći onih bića čija su cjelokupna egzistencija i svi aspekti egzistencije od Njega i opstoje o Njemu!

  1. Neovisnost u vršenju uticaja

Sljedeće terminološko značenje tevhīda jeste neovisnost u uticanju.[1] To znači da Božija stvorenja u svojim djelima također nisu neovisna o Božijoj pomoći. Uticaji koji se među njima ostvaruju dešavaju se Božijom dozvolom i pod okriljem moći koju im je Allah dao. Ustvari, jedino što može neovisno, bez potrebe za drugim, na svim mjestima i u svemu vršiti uticaj jeste upravo Sveta Bit Božija. Djelatnost i uticaj drugih dešavaju se u produžetku Njegove djelatnosti i uticaja, u Njegovom okrilju. Na temelju ovoga, Kur’an časni učinke prirodnih i ostalih činilaca (poput meleka, džina i ljudi) pripisuje Uzvišenom Bogu pa, naprimjer, padanje kiše, nicanje biljaka, rađanje voćki na drveću pripisuje Bogu, naglašavajući da ljudi trebaju shvatiti i prihvatiti ovo vezivanje za Boga, koje se u produžetku vezuje za bliske uzroke, te Ga uvijek trebaju biti svjesni.

Da bismo ovo približili shvatanju, navest ćemo primjer iz svakodnevnog života: Ukoliko šef nekog ureda svom radniku ili službeniku zapovjedi da učini neki posao, iako taj posao obavlja radnik, u isto vrijeme to se djelo na višem stepenu pripisuje šefu; štaviše, učeni ljudi vezanje ovog posla za šefa smatraju jačim i podobnijim.

Stvaralačka djelatnost (fā‘ilijjete tekvīni) također ima svoju lančanu stepenitost, pa pošto svi činioco opstoje po volji Božijoj, te su s jedne strane poput umnih slika koje ovise o onome ko ih zamišlja – a Allahov primjer je najuzvišeniji – otuda i svi učinci egzistenata koji nastaju od bilo kojeg činioca na višoj razini ovise o stvaralačkoj volji i dozvoli Božijoj i pripadaju Bogu, jer “nema moći i nema snage, osim kod Allaha, Uzvišenog i Svevišnjeg.”

 

Izvor – Amuzeše akaid, Muhammed Teki Misbah Jazdi

[1] Arifi izraz tevhīde ef‘ali uzimaju u ovom značenju.