Nadomještavanje kompleksa niže vrijednosti
Nadomještavanje kompleksa niže vrijednosti
Osoba koja pati od kompleksa niže vrijednosti i osjeća se manje vrijednom, da bi nadomjestila svoj unutrašnji nedostatak ili barem da bi sebe zadovoljila, upušta se u postupke koji su po njenom mišljenju dobri i valjani, s tim da je potpuno usredsređena na okolnost da ljudi ne uvide izvorište tih postupaka – koji proizlaze iz kompleksa niže vrijednosti. Zato pokušava da svoja djela prikaže na ispravan i racionalan način, da bi ljude uvjerila u valjanost i ispravnost svojih djela. Evo dva primjera ovakvog prikrivanja kompleksa.
Mladi učenik osjeća se niže vrijednim zbog neobrazovanosti koja je posljedica nedovoljnog talenta ili sposobnosti, nedovoljnog učenja ili lijenosti i pasivnosti. Samog sebe u odnosu na ostale učenika smatra niskim i nesposobnim. Siguran je da, ako bude radio kontrolni, neće dobiti prolaznu ocjenu te će zbog toga pred ostalim učenicima biti osramoćen. Da bi prikrio svoj osjećaj niže vrijednosti, pretvara se da je bolestan ili napušta školovanje. Da bi se opravdao, kaže: “Kakva je korist od učenja? Znanje u ovoj državi donosi samo nesreću i siromaštvo! Koliko je samo obrazovanih ljudi koji su u ovome gradu bez posla i koji se okolo motaju tražeći zalogaj hljeba…”, pa kao primjer navodi imena nekoliko osoba. On u toku govora nastoji da među ostalim učenicima stekne istomišljenike i da i njih nagovori na napuštanje škole.
Šahtar je kazao:
Sjećam se da su jednu djevojku pozvali na neku veliku proslavu. Ona se nekoliko dana pripremala i sređivala. Samo na odjeću i frizuru je potrošila nekoliko dana. Međutim, iznenada joj se, dva-tri sata prije polaska, razboljela majka. Nije je smjela samu ostaviti. Sve što je majka govorila i sve na čemu je insistirala, nije koristilo. Najzad je kći briznula u plač. Govorila je: “Kako ću majku ostaviti u ovom stanju, a ja otići na provod’, iako majčina bolest nije bila ništa novo te joj nije trebala neka posebna njega. Poslije je majka pričala da joj kći nekoliko noći nije dobro spavala, bila je rastrzana i dobro se vidjelo da se bojala otići na proslavu, zato što se plašila da u pogledu odjeće neće moći parirati ostalim djevojkama. Majka je rekla: ‘Odlično joj je došla moja bolest kao opravdanje da ne ide tamo, a moja pohvala za njenu brižnost prema meni donijela joj je smirenje, jer je zaista vjerovala da ima ispravan razlog što nije otišla na zabavu. Čak je tu noć, za razliku od prethodnih, dobro spavala. Međutim, iz kasnijeg njenog govora i postupanja bilo je očigledno da ona pati što nije otišla na tu zabavu.”[1]
Mladi učenik zbog školskih neuspjeha i mlada djevojka zbog nedovoljno lijepe odjeće osjećali su se manje vrijednim. Ovi osjećaji dječaka su odvratili od daljnjeg školovanja, a djevojku od učešća na zabavi. Učenik je svoje djelo preinačio u uskraćenost školovanih ljudi, a djevojka je svoj čin opravdala brigom o majci. Nijedno od njih nije bilo spremno da spomene svoj kompleks niže vrijednosti, koji je bio zbiljski uzrok njihovih postupaka.
Raznolike su reakcije koje ljudi pokazuju usljed kompleksa niže vrijednosti. Jer, osim što se osjećaji niže vrijednosti međusobno razlikuju u pogledu jačine, oni se razlikuju i u pogledu uvjeta okruženja i društvenih činilaca koji utiču na stil ponašanja i govora ljudi. I uopće, duševni sklop, porodični odgoj, stečeni i urođeni karakter osoba međusobno se razlikuju. Neminovno se ljudske reakcije, koje su proizvod njihovog mentalnog sklopa, međusobno isto tako razlikuju, pa su čak i suprotstavljene.
Tako neki ljudi šutnjom i prigušenošću, neki pretjeranom pričom i galamom, neki dodvoravanjem, neki nadmenošću i prepotentnošću, neki čednošću, ljubaznošću i saosjećanjem, neki psovkama i klevetom, a neki drugi nekim drugim postupcima ukazuju na svoj kompleks niže vrijednosti.
[1] Rošde šahsijet, str. 81.